Veličanstvena Dinamova proslava, igrači s peharom otišli na sjevernu tribinu!

Početak sezone pun sumnji, nepoznanica i upitnika. Nezapamćena rekonstrukcija rostera kojoj je prijetila drvena kuhača. Uslijedila je vožnja rollercoasterom, traženje udarne momčad i stalne forme, jedna dobra pa jedna loša utakmica... Glavobolje su postajale sve češće, a kritike sve žešće.

A onda devet mjeseci kasnije, filmski kraj: trofejne vitrine popunjene, na ulicama i tribinama dinamovština u svom punom sjaju. Lokomotiva je upriličila maksimirsku, zagrebačku feštu na istoku grada. Nema tko nije slavio ovog predivnog subotnjeg poslijepodneva u Zagrebu. One migrene s početka sezone su zamijenili široki osmijesi, rumeni obrazi, grlata pjesma i neumorni dlanovi. A rezultat? Igrači Dinama i Lokomotive bili su diskretni (0-0), pa su se vratari, Livaković i Savatović mogli pohvaliti netaknutim mrežama. Ali to je ionako bilo u drugom planu u ovoj slavljeničkoj atmosferi kada se nije samo slavio naslov prvaka. Ove subote slavio se – Dinamo.

Utakmica je, dakle, odigrana u ležernom izdanju, niti jedni niti drugi nisu pretjerano grizli, pa su se i igrači uklopili u revijalni ton ogleda kojemu je puls dizala pjesma s tribina. Bad Blue Boysi bili su u elementu, uspješnica Fosila, 'Za dobra stara vremena', trajala je nekoliko minuta, a nakon uvodnih taktova sa sjevera, pjesmi su se pridružile i ostale tribine.

A dolje na terenu, u uvodnih pola sata najbolji pojedinac na terenu bio je Dominik Livaković. Imao je Vuković 'mrtvaca', imao je Vasilj sjajan pokušaj prednjeg voleja, ali 'jedinica' Modrih je tvrdoglavo potvrđivala formu uoči početka SP-a. Lokomotiva je imala više od igre i prilika u prvom dijelu, momčad Nikice Jelavića se propisno ispromašivala, a dečki u 'rozom' su mogli biti osjetno nezadovoljniji nakon prvog čina maksimirskog dvoboja. Kao, uostalom, i oni navijači koji su u Maksimir stigli isključivo zbog nogometa. Daleko je to bilo od nogometne poslastice...

Drugi dio je ponovno bolje otvorila Lokomotiva, ali izgleda kako se Dušan Vuković zamjerio nogometnim bogovima, budući da niti u nastavku nije uspijevao pronaći put do mreže.

Kovačević je u 54. minuti odradio trostruku izmjenu, u kojoj valja istaknuti ulazak Torrente koji se nogometu vratio nakon godinu dana izbivanja zbog ozljede.

A upravo je Torrente u 71. minuti bio potpisnik najkonkretnije Dinamove prilike na utakmici. Nakon kornera je stoper Dinama bio najviši u skoku, međutim, povratak iz snova spriječila je – greda.

Unatoč nadanjima kako će drugi dio ponudi nešto više od nogometa, na koncu se to nije odvilo po idealnom scenariju. Postavke utakmice su bile slične onima iz prvog dijela, igralo se u leru, a što je, s obzirom na kontekst utakmice, bilo i za očekivati.

Tribine su postajale sve nestrpljivije kako je utakmica odmicala svome kraju, zapravo se samo čekao posljednji zvižduk suca Terzića, kako bi navijači mogli sa svojim ljubimcima proslaviti trofejnu sezonu. Dugo su gledatelji ostali na tribinama, igrači i treneri proslavili uz šampanjac i konfete, primili pehar i medalje. A onda su otišli sve to 'podijeliti' s navijačima na sjevernoj tribini! E, to ne pamtimo... Proslava još uvijek traje, produžit će se u dugu, zagrebačku noć…

Dinamo – Lokomotiva 0-0

Zagreb. Stadion: Maksimir. Gledatelja: 24.735.

Sudac: Ante Terzić (Podstrana), pomoćnici: Marjan Tomas (Vladislavci) i Goran Pataki (Đakovo). VAR: Ivan Bebek (Rijeka), AVAR: Ante Čuljak (Zagreb).

Strijelci: /.

Žuti kartoni: /.

Dinamo (4-3-3): Livaković - Tabinas, Galešić (54., Torrente), Zebić, Perez Vinlöf - Soldo, Bennacer (78. Varela), Vidović - Topić (54., Cordoba), Beljo (70., Bakrar), Lisica (54., Šunta). Trener: Mario Kovačević.

Lokomotiva (3-4-2-1): Savatović - Kolinger, Jukić, Kralevski - Lorber, Smiljanić (85., Leovac), Subotić (85., Antolić), Pajač (62., Kostelac) - Vasilj (75., Sušak), Belcar - Vuković. Trener: Nikica Jelavić.