Nije grijeh reći da ne znaš, grijeh je pretvarati se pa zakuhati

Prvi rang hrvatskog nogometa, 18. kolo. Vukovar 1991 gostovao je kod Hajduka, a utakmicu su obilježila čak tri crvena kartona. Isključenja Rebiću i Livaji su bila diskutabilna, a onaj prvi je usmjerilo utakmicu. Mario Tadić zaradio je rano tuširanje u 30 minuti. Šego je trčao od gola, uz njega su bili Tadić i Čabrajić, a nakon VAR intervencije, stoper gostiju je tada isključen. Čak ni Layec nije uspio obraniti Lovrića u toj situaciji.

U početku je Šego očito imao prednost nad dvojicom braniča, međutim, u trenutku svog posljednjeg dodira loptom, a prije prekršaja braniča, loptu je usmjerio ulijevo čime je izgubio prednost. Čabrajić tad bi imao vremena ući u duel s napadačem. S obzirom na glavni kriterij, smatramo da bi očekivana odluka na terenu bila dosuđivanje prekršaja i žuti karton, a VAR intervencija nije bila potrebna, stoji na službenim stranicama saveza. Zdenko Lovrić u ništa – drugi pokušaj.

Lovriću je to bila ujedno i posljednja utakmica jesenskog dijela, a utakmica Gorice i Lokmotive u trećem proljetnom kolu bila je njegova prva, a potencijalno i zadnja. Jer ako mi opet raspravljamo o onome kako bolje nemamo, onda jednostavno treba raditi na stvaranju novih. Znate onu definiciju ludosti - očekivati drugačiji ishod nečega što je konstantno isto. Tako bi trebao i HNS. Ne očekivati da će se postojeći promijeniti nabolje, već se posvetiti stasanju novih sudaca.

Prvi rang hrvatskog nogometa, 21. kolo. Lokomotiva je ugostila Goricu. Prije ikakve analize, valja istaknuti kako ama baš nitko ne može osporiti pobjedu Lokosa, koji su bili bolji protivnik, konkretniji i zasluženo su upisali sva tri boda iz ovog ogleda. Duel između Pršira i Boškovića bio je kao i svaki drugi, kakvih je bilo mali milijun na utakmici. Iz tog prekršaja, Pajač je pogodio Kavelja u ruku (koji je valjda trebao izvaditi tu ruku iz ramena kako ga ne bi pogodila). Prema PNI, obujam tijela nije povećan i nije najstroža kazna. U drugom dijelu, dva penala za Goricu, na koja je oba odmahnuo rukom. U prvom je slučaju bio u pravu, jer je Pozo već padao, dok je ruku Posavca vidjelo i onih 100-tinjak ljudi na tribinama.

No, i sve je to zanemarivo u usporedbi s krajem prvog poluvremena. Lokomotiva je izvela udarac iz kuta, branič Gorice ruši Pajača, Lovrić odmahuje rukom i pusti još 10-ak sekundi prije sviranja kraja. U tom trenutku, Pršir je već trčao kontru, a Gorica je išla tri na dva i imala izglednu priliku. Odluka je bila najgora moguća. Trebao je ili svirati kraj po kratkom korneru ili označiti prekršaj. Tu je već Lovrić utakmicu izgubio, a sve je kasnije bio rollercoaster.

Šlag na tortu bila je i izjava Marija Carevića da je dobio crveni karton zbog bacanja jakne na pod. Na stranu što je Makaranin odavno na glasu kao temperamentna osoba, nogomet je emocija, živo tkivo i birati situacije u kojima poleti boca vode ili jakna prema klupi, u trenucima kada očito smatra kako mu je nanesena nepravda, jer emociju treba izbaciti iz sebe, je apsolutno apsurdno. Zdenko Lovrić u ništa – treći pokušaj.

Prvi put, Solin, može biti greška. Drugi put, Vukovar i Hajduk, već je za zapitati se. Treći put, Gorica i Lokomotiva, već se možda nazire i nekakav uzorak. S tim da ovo su sve utakmice odigrane u posljednjih sedam mjeseci, a idemo li i dublje u povijest, otvorili bismo vjerojatno Pandorinu kutiju.

Doći će i ovaj vikend svom kraju, Bertrand Layec će izabrati tri najočiglednije situacije ovog kola, koje se treba odigrati i oko kojih neće biti diskusija, reći kako je sve bilo okej i svizac će zamotati čokoladu. A nije tako niti bi smjelo biti sve okej. Ako netko pogriješi, bio bi red da snosi posljedice za svoja djela, jer tako život funkcionira. Umjesto toga, Francuz napravi nogometnu javnost amaterima i neznalicama, jer je, eto, on Bogom dani spasitelj nogometnog suđenja u Hrvata. A kada bismo potegnuli pitanje hrvatskih sudaca na elitnoj razini, onda bismo čuli samo 'cvrčke' i kako je to jednostavno tako.

Upravo zbog ovih 'manjih' utakmica, greške prolaze ispod radara i njih se ni ne eksponira pretjerano. Ljudima je u glavi taj poljudski ogled, a ovo ostalo, već je sutradan zaboravljeno. Zdenko Lovrić je samo nusprodukt sustava koji očito nije funkcionalan. Igrači, treneri, suci, svi imaju jedan cilj - najbolji domaći nogometni proizvod. Bez kvalitetne domaće lige, nema baze za reprezentaciju, nema akumulacije kvalitete i, generalno, proizvod koji se plasira, umjesto dobrog, nažalost je ispodprosječan. Utakmica Lokomotive i Gorice, usprkos tek 100-tinjak gledatelja, pružila je zanimljiv dvoboj, u kojem je bilo prilika i, kao što je sam Jelavić rekao „moglo je završiti 3-3, a moglo je i 5-0“.

Hrvatski je nogomet u porastu. Sjetite se perioda prije pandemije. Tamo nekad prije prve titule Rijeke 2017. godine. Ulaznice su se dijelile šakom i kapom po osnovnim školama, a tišina je bila zaglušujuća, gdje su se često mogli čuti samo povici trenera. Danas, kada domaća liga bilježi nikad bolje brojke, po pitanju praćenosti i gledanosti, a klubovi poput Slaven Belupa ili Lokomotive bilježe rekordne prodaje, mi ponovno raspravljamo o istome. Nekada o 'Mr. Respectu', a danas opetovano o greškama koje su, i uz VAR mogućnosti, postale svakodnevnica HNL-a. Baš zbog takvih stvari, dužnost svih aktera je ukazati na ono što je pogrešno i raditi s jednim ciljem – pružiti najbolji HNL koji može biti.