I. SučićMaglovita je budućnost hrvatskog suđenja! I nije problem (samo) tehnologija, problem je i očiti manjak talenta
.jpg.webp.webp)
Vrijeme Čitanja: 4min | ned. 14.12.25. | 08:05
Nije bitan Šarlija kao Šarlija niti Hajduk kao Hajduk, radile su se takve stvari prije, baš kao što će raditi i poslije, ali sama činjenica da svi znaju o čemu se radi kada neka lopta bez ikakvog rezona doleti u teren pred kraj utakmice bi – pretpostavljamo – trebala sugerirati da se neke stvari trebaju mijenjati? Ili je to nešto na što se sucima nitko ne žali pa zašto onda mijenjati nešto što nikome ne smeta?
Utakmica između Lokomotive i Hajduka (1-3), sudačka nadoknada, Torcidina pjesma i lagano cupkanje nogama. Magla, vlaga i hladnoća koja dopire do kostiju. Dojam je bio da svi na terenu, a pogotovo oni na tribinama, nisu mogli dočekati kraj utakmice. Lokosi su se pomirili s porazom, Splićani su uspjeli u svojoj misiji. I onda, u 90+1. minuti, prekid od kakvih 30-ak sekundi. Mateo Erceg jednostavno nije mogao dopustiti da neke stvari prođu nekažnjeno...
Zvonimir Šarlija, koji zapravo uopće nije konkurirao za ovu utakmicu, dobio je žuti karton zbog nabijanja lopte s klupe u teren. Zabavno je bilo ispratiti taj događaj uz komentar Andrije Cmrečnjaka koji je, bez da je morao prevrtati svoje papire, odmah prepoznao o čemu je riječ, da bi onda sa smiješkom zaključio kako stoperu Hajduka, eto, praznici počinju malo ranije nego njegovim suigračima. Blago njemu.
Mateo Erceg, jedan od onih sudaca za koje se voli reći da ima sudačkog talenta te da za njega postoji nada, nije propustio kazniti Šarliju za taj ‘hir’. Jer, ne daj Bože da zbog takvih stvari ne zaustavi igru, otrči do aut-linije, digne karton u zrak, zatim sve to zapiše u blokić, potom se vrati u epicentar zbivanja pa zaključno da znak da show može ići dalje.
Da ne bi bilo zabune, Šarlija kao Šarlija nije problem. Njemu je netko sugerirao da napravi što je napravio. I zbog toga je, između ostalog, i bio na klupi. A taj njegov performans zapravo potvrđuje da suci nemaju problem kad ih se radi budalama koliko imaju problem donijeti odluku kad se od njih ona očekuje. Jer, odvrtimo li film samo malo unazad, Erceg očito nije imao vremena otrčati malo dalje od aut-linije pa na VAR monitoru pregledati dvije – u najmanju ruku diskutabilne – situacije: prvu kad je lopta očigledno pala na ruku Ante Rebića, a drugu kad je isti igrač u začetku akcije koja je okončana golom Bijelih laktom udario Šituma na centru igrališta. Iako, tko će ga znati, možda je Šitumov start glavom na lakat Rebića bio neoprezan pa se zbog toga situacije nije pregledavala, već je sjajnim osjećajem za igru puštena prednost. Svašta je moguće. I sve to je ostalo - u magli.
Erceg, kad je trebao preuzeti inicijativu i – kad se već oni nisu sami javili – od VAR sobe trebao zatražiti provjeru (ne moramo se lagati, iako je i to problem, ali jasno je da glavni suci zaobilaze VAR protokole, potvrdio nam je to jako dobro prošlogodišnji VAR leaks), je samo odmahnuo rukom, odlučno ustvrdio da provjera nije potrebna te pokazao da igra može ići dalje. Što definitivno nije imalo smisla. Nitko ne tvrdi da je Lokomotiva oštećena ili da je Erceg 100 posto pogriješio, možda su sve odluke bile ispravne, ali za takve stvari, one koje su doslovno 50-50, se ‘nema vremena’, ali zato Šarliji dati žuti karton za njegov ‘neposluh’ je OK.
E pa nije OK. I općeniti manjak talenta te svepristuno i kontinuirano milovanje linije manjeg otpora je razlog zašto suce nitko ne poštuje. I zašto će se našim sucima ubacivati lopte u teren, a u nekim drugim zemljama to igračima neće ni pasti na pamet. Isto kako nije problem (samo) Šarlija, isto tako nije problem ni (samo) Hajduk, radili su to drugi igrači i klubovi prije, radit će i poslije. Problem je što nitko ne vidi ništa sporno! Od sudaca, igrača pa čak i nekih drugih ljudi iz svijeta nogometa koji će se tome, eto, malo nasmijati pa još brže na sve zaboraviti. Naročito ako se pogoduje određenima.
Erceg ima širok spektar sudačkih kvaliteta, nije na njemu da ispravlja krive Drine, ali suci bi trebali generalno više preuzeti inicijativu, više suditi, a manje nastojati ne pogriješiti. Jer, znate kako se kaže – puno baba, kilavo dijete. Baš kao što već neko vrijeme više sudaca ne znači da će utakmica biti dobro vođena i odsuđena. Štoviše.
Patrik Kolarić je za svoju izvedbu u prošlom Derbiju trebao biti nagrađen isto kao i Šarlija, ranijim odlaskom na zimske praznike, ali kad se sjetimo da je on čovjek kojem su se greške pravdale tako da je donio dobru odluku jer je Fruk prebrzo trčao te da se nije pregledavao VAR jer je, opet Fruk, povučen prije nego što je lopta ušla u igru, nakon svega toga nas ni najmanje ne čudi što hrvatski suci uče i napreduju brzinom morskih zvijezdi. Ili krastavaca. Svima je jasno da HNL ima problem infrastrukture, od HNS-a se očekuje da ulože značajna sredstva u više kamera i bolji software, ali jednako velik problem su suci, njihovo žmirenje otvorenim očima kad se očekuje konkretna odluka te herojsko mahanje kartonima kada se napuca lopta u teren. Čovjek s najboljim poslom u državi, Bertrand Layec, uvjeravat će nas kako je sve dobro, kako spornih situacija nema, kako su hrvatski suci vrlo kvalitetni. A onda dođe veliko natjecanje pa se svi zajedno okupe ispred malih ekrana. Istih onih od kojih bježe na utakmicama. Rekli bismo da je to dobro, da će možda zajedno nešto lakše naučiti, ali kako vrijeme odmiče, nekako smo sve manje uvjereni da se tu može nešto spasiti. Ako se iz kola u kolo priča samo o njima, onda vjerojatno svi razumiju što ne valja. I što se mora hitno mijenjati. Prije nego što se svi zajedo izgubimo u toj gustoj magli.
.jpg.webp)
