A. LesičkiNije bilo blistavo, ali odlike velikih su da tuku i kada nisu pravi
Vrijeme Čitanja: 3min | sub. 06.09.25. | 08:10
Ivan Smolčić je na Farskim otocima došao do svog debitantskog nastupa za hrvatsku reprezentaciju, izazvavši oduševljenje u rodnom Gospiću. Njegov ulazak na teren digao je cijelu županiju na noge
Nema više smisla potezati onu izlizanu frazu o tome kako danas svi igraju nogomet; ta je floskula odavno ostavljena među prašnjavim arhivama novinskih izdanja iz prošlog stoljeća. Farski otoci? Nekad su to bile destinacije za ekscentrične kapetane i stočare, a danas su to grubi otočani koji ne dozvoljavaju ni centimetar ugode na terenu. Igrali su u tvrdom bloku, dizali presing kada se nismo ni nadali, s petoricom jurišali na Vatrene kao da se žele dokazati protiv najboljih.
Možda im nedostaje tehničkog balansa i malo motorike, ali fizički su bili besprijekorni. Hrvatska je na Farskim otocima izgledala odsutno, trkački skromno i bez onog žara na koji nas je naučila. Ali, na koncu je dokazala i pružila još jednu nogometnu frazu, pomalo otrcanu: odlika velikih momčadi jest da uzimaju bodove i kada ne ide sve po špagi.
A tri boda koja putuju u Zagreb prisnažena su spoznajom – opuštenost te može koštati. Protiv Crne Gore ovakav lagodni pristup iz Torshavna neće proći.
Bila je ovo prilika za neke igrače koji nisu u naslovnim ulogama, ali je nisu iskoristili. Poput, recimo, Martina Baturine, koji je predodređen za nasljednika Luke Modrića, ali je u Torshavnu tek statirao – kao i većina njegovih suigrača. Pomalo se izgubio na toj desnoj strani na kojoj je dominirao Kristijan Jakić, po vokaciji “šestica”. Pongračić je muku mučio s postavljanjem i procjenama, Sosa se mučio na lijevoj strani, Fruk je pokazao htijenje, Budimir upisao asistenciju i ništa više!
Dalić je pokušao logičnim izmjenama, poput onih s Perišićem i Ivanovićem, ubrzati igru, ali jednostavno nije išlo… I zato, ponavljamo, uzeli smo bodove, a sve ostalo što prije treba zaboraviti. Ili se okrenuti nekim dobrim stvarima kojih je bilo u Torshavnu u petak navečer.
Možda najbolja od njih je debi Ivana Smolčića, koji je odjeknuo i oduševio nogometni puk u našoj najvećoj županiji i digao Gospić na noge. Slavilo se pod Velebitom kao da su nakon izmjenične struje – izmislili i nogomet. Gazda Nino u “Priši” nije se štedio na harmonici, a javio se i Sivi, Ličanin s privremenom adresom u Irskoj, redoviti pratitelj utakmica reprezentacije. Nije skrivao ponos činjenicom da je “njegove gore list” zaigrao za Vatrene. Pa veli tako Sivi u svom emotivnom obraćanju:
“Naplatili smo tako sve Trupinovce i Balinovce, Torpeda i Parakane, sve Kolarke i Školjiće, Muzne Lokve i Gmanjuše, sve Rastike i Brezike, Barice i Čaere, Guvna i Dolove. Sva saderana koljena i krvave laktove… Za svakoga tko je ikada nogom taknuo loptu, petak, 5. rujna, je praznik – jednom se i to ostvarilo.”
Eto, prvo gostovanje reprezentacije na sjevernom Atlantiku, na tim Farskim ili Ovčjim, kako vam već bilo drago, otocima donijelo je i dobrih stvari. Od ponovljene lekcije da danas nema utakmica u koje se ulazi “pod ručnom”, i da neki moraju skratiti jezik i početi govoriti na travnjaku, do debija Fruka i Smolčića. Lekcija je naučena, list se okreće već u ponedjeljak u Maksimiru.
.jpg.webp)
