'Nema nikakve logike da Latvija uzme bodove Hrvatskoj, kad treba, vi ste pravi. A volio bih s Hajdukom proslaviti naslov na Rivi!"

Naručio nas je u svoj ured, u ulici Kristjana Valdemara 118, malo izvan centra Rige. Iz nekog razloga upisali smo u navigaciju broj 18, došli pred ulaz i uzalud čekali. Kad smo konačno shvatili da smo krivoj adresi, krenuli smo tih oko dva kilometra niz ulicu, a Maris Verpakovskis dočekao nas je s osmijehom na licu, spreman za šalu.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

"Je li to kod vas u Hrvatskoj 18 i 118 isto? Sto više-manje, nije bitno, nije neka razlika."

Najbolji strijelac u povijesti latvijske reprezentacije, jedan od dvojice najvećih latvijskih igrača. Drugi je Marians Pahars, koji je uspješno igrao i u Premiershipu, a trenutno je asistent izbornika Dainisa Kazakevičsa. Verpakovskis je krenuo drugim putem, ne u trenerske, već u upravljačke vode, sportski je direktor RFS-a, kluba koji je prije neki dan osvojio naslov prvaka. U dramatičnoj završnici i mrtvoj utrci s Rigom, na čijoj je klupi bio Tomislav Stipić. Rigi je u zadnjem kolu trebala pobjeda ili kiks RFS-a, dogodilo se sve suprotno i Verpakovskisova se momčad okitila trofejem. Iako će i sam naglasiti da je Rigin budžet veći, Stipićev gazda uložio je ove godine pet milijuna eura samo na transfere, stoga je RFS-ov naslov ipak bio svojevesno iznenađenje.

"Ha, kako se uzme, za nas to možda i nije bilo tako iznenađujuće. U prvom derbiju sezone protiv Rige, odigrali smo 1-1, imali i igrača više, ali u toj utakmici doista mogu reći da su nas nadigrali i tada je izgledalo da će ovo biti njihova sezona. Međutim, kako je prvenstvo odmicalo, shvatili smo da nije Riga tako moćna i da možemo parirati. Zanimljivo je da su i preostala naša tri međusobna dvoboja završila neodlučeno, ali u svakoj od tih utakmica mi smo na kraju bili razočarani što nismo pobijedili, jer smo bili bolji. Riga je počela gubiti bodove, Valmiera, lanjski prvak, također i mi unutar momčadi i kluba sve smo više vjerovali u sretan kraj. Poklopilo se da je odlučivalo to zadnje kolo, mi smo pobijedili, Riga nije i proslavili smo naslov.", priča s ponosom Verpakovskis, čije ambicije u RFS-u time nisu iščeznule.

"Imam visoke ambicije, želim da RFS opet uđe u skupinu nekog europskog natjecanja, Europske ili Konferencijske lige. Imamo to iskustvo, znamo što znači igrati takve utakmice, dovesti u Rigu prave nogometne spektakle, jake europske momčadi. Ponosni smo na naše rezultat i rad kluba, imamo dobar i moderan kamp, gradimo i stadion, vjerujem da će RFS idućih godina još rasti."

No, ostavimo malo klupksu priču po strani, razlog razgovora ipak je subotnja utakmica Latvije i Hrvatske. Kad kažemo Latvija i nogomet, uvijek se sjetimo Verpakovskisa, Paharsa i te generacije, koja je igrala na Euru 2004. u Portugalu i tamo ostavila trag.

"To su bili ponosni dani, najbolji dani latvijskog nogometa. Tada je nogomet bio sport broj jedan u Latviji, danas više nije. Na dnevnoj razini je broj tri, puno više ljude zanimaju košarka i hokej, gdje igramo na svjetskim i europskim prvenstvima. Ali, tih dana je stvarno bio najvažniji sport u Latviji i lijepo se sjećati tih vremena."

Danas, sasvim druga priča?

"Teško je uopće povlačiti paralele. Vidite i sami koja je naša pozicija u skupini, ne igramo ni blizu onoga što navijači žele ili očekuju, puno je kritika na račun svih, izbornik je također pod velikim upitnikom. Svi očekujemo više od reprezentacije, što je i normalno, ali ovo je trenutna latvijska realnost."

Mi se, pak, nadamo da utakmica s Hrvatskom neće biti prekretnica. Premda, svi ponavljaju da se onih 5-0 s Rujevice teško može ponoviti?

"Istina, uvijek igramo bolje kući i ne očekujem niti ja da opet izgubimo tako uvjerljivo kao u Rijeci. Ona utakmica bila je očajna s naše strane, neki hrvatski igrači nisu se ni oznojili. Izgledalo je lagano, ipak je to i kvaliteta Hrvatske, koja ima bolje igrače, no, mi kao da se nismo borili za loptu, gubili smo duele, bilo je to veliko razočaranje. Ne samo zbog rezultata, već i zbog prezentacije na terenu, koja je bila tragična."

Nikad Latvija Hrvatskoj nije naudila, nije još uspjela niti zabiti gol. Valjda se neće večeras narušiti ta tradicija?

"Da, od Hrvatske smo uvijek gubili i ako gledamo logično, ova Latvija, koja je u lošem razdoblju ne može uzeti bodove Hrvatskoj! Koja će biti 100 posto motivirana, da bi se kvalificirala iz grupe, da ne mora u dodatne kvalifikacije. Vjerujem da će Hrvatska biti iznimno motivirana i koncentrirana i ipak pobijediti. I kad smo imali kvalitetnu reprezentaciju, u moje vrijeme, pamtim da su to za nas uvijek bile teške utakmice. Znali smo odigrati i dobro, ali, nikad nismo uspjeli uzeti bodove, uvijek je Hrvatska bila jača. Nismo nikad pronašli način, oružje, kako zabiti gol. Tehnički i fizički su Hrvati bili moćni i mi nismo na to znali odgovoriti."

Je li možda činjenica da se utakmica igra na Dan neovisnosti bitna za ovu utakmicu, hoće li igračima to biti dodatan motiv?

"Vjerujem da će Dan neovisnosti biti dodatna motivacija za igrače, to je jedan od najvažnijih dana u Latviji, nakon Božića valjda i najveći praznik kod nas. Uostalom, znate i vi u Hrvatskoj što znači neovisnost. Bit će to motiv, ali ne mislim da će biti razlog da Latvija uzme bodove Hrvatskoj."

Nas brinu prezentacije Hrvatske u zadnje vrijeme, porazi protiv Turske i Walesa bacili su nas u očaj? Ne igramo dobro.

"Ako se dobro sjećam, nije to prvi put, Hrvatska često u kvalifikacijama ne igra dobro. Odigrali ste loše te dvije utakmice i izgubili od slabijih suparnika, ali uvijek kad je potrebno, kad je rezultat ključan, uvijek imate rezultat. To i jest ono što je najbitnije. A onda dođete na turnir i odigrate odlično. Možda je to i pitanje motivacije, jer, nije moguće igrati stalno na istoj razini, biti jednako motiviran za svaku utakmicu. Ali, u situaciji kad morate pobijediti obje utakmice, onda će te to i napraviti. Siguran sam da će tako biti i ovaj put."

Hrvatska još traži prvog napadača, nemamo klasu poput Šukera i Mandžukića. Dobro bi došao i jedan Verpakovskis?

"To je istina. Po meni je najbolji Petković, ali on je ozlijeđen. Dobro, možda nemate veliko ime u napadu, kao Mandžukić, Šuker ili Olić, ali imate jedne od najboljih veznjaka na svijetu. Igraju ili su igrali u velikim klubovima, na najvišoj razini. Kad pogledaš Hrvatsku, vidiš taj vezni red, o kojemu puno toga ovisi. Nemate svjetskog napadača, ali to kompenzirate drugim igračima, pogotovo veznim igačima, oni sve to mogu nadoknaditi."

Ovaj film mora imati ljepši kraj. Budite Hrvatska! (GRAFIKA)

Daliću je propao plan, traži novog 'džokera'. Ali, Latviju mora srušiti bez obzira na probleme

Dalić: "Sučić je trebao igrati, ali i on je otpao! Moramo mijenjati, trebat će nam više rizika i igra za Budimira!"

Modrić: "Ne smijemo razmišljati o Armeniji i Walesu pa se pokliznuti! Mi moramo pobijediti, a ako se sve poklopi, super"

Tko je trenutno najbolji latvijski igrač?

"Janis Ikaunieks je naš najbolji igrač trenutno, igra kod nas u RFS-u. Posebno je dobar u napadu i puno toga ovisi o njemu, puno akcija ide baš preko njega. Ako ima svoj dan, ako je raspoložen, može svakome nauditi, stvarati šanse, sam sebi i suigračima. Jako je talentiran, možda njegova karijera nije išla kako su svi očekivali, ali kad je otišao u Metz s 19 godina, igrao je Ligue 1, pred njim je bila svjetla budućnost. Ali, imao je dosta ozljeda i drugih prepreka i nije otišao dalje. No, on je igrač koji može igrati na vrhunskoj razini i on je, po meni, doista prvo ime ove reprezentacije."

To je onaj momak koji je bio na probi u Dinamu, odigrao je utakmicu u kojoj je za Modre debitirao Dani Olmo.

"Tad sam ja bio u Liepaji, bio je moj igrač. Pričao sam s Jerkom Lekom, pomogao mi je s probom u Dinamu, Janis je došao u Zagreb. Bio je tada i Dani Olmo u Dinamu, zajedno su trenirali, igrali i jednu utakmicu. Izgledao je dobro, trener je isto bio zadovoljan, ali ta utakmica je bila loša. Izgubili su, bilo je vruće, teren loš i on nije uspio pokazati što zna. Nije ostao u Dinamu, ali otišao je u Metz, bio je to dobar transfer i ipak je karijera otišla u nekom dobrom smjeru. Do tih problema, koji su ga malo zaustavili."

No, znamo da su Marisove simpatije ipak usmjerene prema drugom klubu, prema Hajduku. Bio je godinu dana u Hajduku i stalno ponavlja da otamo ima samo prekrasne uspomene.

"Sjećanja na Hajduk su mi fenomenalna. Torcida je sjajna, Split je nevjerojatan grad. Bio sam tamo samo godinu dana, ali imam toliko divnih Bio sam dobar s navijačima, bili su oni dobri prema meni, nisam nikad nigdje vidio niti osjetio takvu podršku navijača, gdjegod sam igrao, kao u Splitu. Imam puno veza u Hrvatskoj, na liniji sam s Goranom Sablićem, koji me stalno izvještava oko Hajduka, s Jerkom Lekom se čujem na tjednoj bazi, podupiremo jedan drugoga. Ali, i puno drugih prijatelja, da nekoga ne zaboravim, ima u Hrvatskoj."

Koliko prati Hajduk, koji se nakon dugo godina bori za naslov?

"Pratim koliko mogu, vidim da se Hajduk bori za naslov, navijači i Split su to zaslužilI! Nakon toliko godina opet su u igri za taj trofej, možda je to napokon ta godina, možda ovo bude Hajdukova godina. Iako nije lako, dugo je prvenstvo, ali nadam se da će na kraju tako i biti."

Planira li doći u Split, bude li se slavio naslov?

"Da, bio bi to dobar razlog da dođem u Hrvatsku, da proslavim s Hajdukom naslov na Rivi! Volio bih to."

Ugodan sugovornik, rječit i zanimljiv. Morali smo krenuti, stadion Skonta nije daleko, ali presice uoči utakmice ubrzo su počinjale. Srdačno je pozdavio, nasmijao se i poručio:

"Nemojte sad promašiti stadion!"

Nismo. Navigacija ovaj put nije zakazala. Valjda neće ni Hrvatska na travnjaku tog istog Skonto stadiona.