IMAGO/IMAGOSPORT/Luka Stanzl/GNK Dinamo/PIXSELL
IMAGO/IMAGOSPORT/Luka Stanzl/GNK Dinamo/PIXSELL

Nejašmić je dobio maksimirski dvoboj protiv Mišića, ali reprezentativna utrka traje

Vrijeme Čitanja: 4min | pet. 23.10.26. | 09:30

Nije pitanje tko je bolja 'šestica', već što to Biliću na toj poziciji točno treba. Izbornikov odabir neće biti odluka oko boljeg igrača, nego igrača koji će bolje odgovarati nogometu kakav želi igrati.

Nogomet je, tako barem kažu, pitanje života i smrti. Znate već da se Billu Shanklyju pripisuje i ona čuvena opaska da je i puno važniji od toga, premda je i sam poslije navodno priznao da se šalio. Kako god, ako na trenutak odustanemo od ideje nogometa kao religije i nacionalnog pitanja, ostaje nam ono zbog čega smo ga zavoljeli - zabave.

A nitko nikada nije sanjao o tome da jednoga dana zabavlja i oduševljava publiku kao bek u beskonačnom shuttleu između korner zastavica ili stoper čiji je najveći umjetnički doseg degažirati loptu prema obližnjem parkiralištu. Nogometni snovi uglavnom su pripadali umjetnicima: driblerima, golgeterima, majstorima zadnjeg dodavanja i veznjacima koji su utakmicom mogli navigirati kao da u rukama drže daljinski upravljač.

Potonji ne moraju samo biti 'desetke'. Ponekad se nogometna inteligencija najbolje vidi kod igrača koji djeluju iz sjene, s pozicije zadnjeg veznog. Zato su, iz kuta hrvatske reprezentacije, Josip Mišić i Darko Nejašmić zanimljiv par za usporedbu. Svojim igračkim profilom, svaki na svoj način, zadovoljavaju uvjete za oglas koji je hrvatska reprezentacija izvjesila otkako se nakon 99 nastupa umirovio Marcelo Brozović.

'Dvoboj' Mišić vs. Nejašmić započeo je prednošću veznjaka Dinama. Brojne su se obrve podignule kada je novoustoličeni izbornik Slaven Bilić na svoj popis uvrstio 32-godišnjeg Vinkovčanina.

„Meni je on taj igrač, ja sam u to siguran“, pojasnio je svoju odluku o nogometašu koji je kod njegova prethodnika, Zlatka Dalića, ostao previđen.

Mišić, međutim, nije oduševio u svojim nastupima pod Bilićem, a njegovu slučaju nisu pomogli ni teški porazi od Španjolske i Engleske u Ligi nacija. Kritičari su došli na svoje, a jedno od pitanja glasilo je: zašto Mišić, a ne Nejašmić?

Rasprava se nastavila i u maksimirskoj večeri u kojoj smo na djelu mogli vidjeti dvojicu kandidata za istu reprezentativnu poziciju. NEC je slavio protiv Dinama s 4-2, a Nejašmić je ostavio bolji dojam od svojeg konkurenta. No, znači li to da je ujedno i bolje rješenje za Hrvatsku? Odgovor je malo dublji od jednostavnog 'da' ili 'ne'.

Josip Mišić važan je za Dinamo jer velik dio napada Modrih kreće upravo od njega. Posebno dolazi do izražaja u izlasku iz presinga: kada suparnik pritisne, vratar ili stoperi često ga traže kao otpusni ventil. Mišić potom najčešće distribuira loptu u širinu, kupujući vrijeme suigračima da se kretanjem oslobode pažnje svojih čuvara i ponude nova rješenja.

Važnost te uloge prepoznao je i trener Anderlechta Vitor Bruno, koji je Mišića, uz Belju, označio jednim od ključnih igrača Dinama. Plan je bio odsjeći ih od igre, čime bi se Modrima otežalo razvijanje napada. Zatvoriti Mišića, dakle, znači Dinamu oduzeti jedan od glavnih kanala prema protivničkom golu.

Unatoč porazu, Mišić protiv NEC-a nije odigrao lošu utakmicu. U prvom je poluvremenu razgrađivao protivničke napade, nudio se za igru i sudjelovao u proigravanjima, a nakon velikog odmora pokušao je iznenaditi vratara NEC-a udarcem u prvi kut. Ipak, kako je utakmica odmicala, njegov je utjecaj slabio. Nedostajalo je odlučnosti i konkretnosti da svojom ulogom podigne demoraliziranu momčad.

Nejašmić je u drugom dijelu bio jedan od istaknutijih igrača na travnjaku. Kod trenera Dicka Schreudera ima drukčiju ulogu nego Mišić kod Marija Kovačevića.

„Nije mi odgovarao sporiji ritam tamošnjeg nogometa, jer najbolje funkcioniram uz visoki intenzitet, mnogo trke i stalno kretanje“, govorio je Nejašmić nakon završetka epizode u Emiratima, a prije nego što se skrasio u Nijmegenu.

U NEC-u igra na granici između 'šestice' i 'osmice'. Za razliku od Mišića, koji je važan za inicijalni dio napada, Nejašmić ima više slobode za kretanje prema naprijed i sudjelovanje u kreaciji u posljednjoj trećini. Njegova uloga ne staje s distribucijom lopte nakon osvajanja posjeda, aktivno se uključuje u nastavak akcije, traži prostor između linija i nudi dodatno rješenje kada NEC stigne pred protivnički blok.

Protiv Dinama to se vidjelo u nekoliko oduzetih lopti i proigravanja, ali ponajviše kod trećeg pogotka NEC-a. Varkom tijela oslobodio se Mišića i Stojkovića te odradio ključni dio akcije koja je nizozemskom sastavu donijela novo vodstvo.

Nejašmić je u izravnom dvoboju ostavio bolji dojam, ali bilo bi prejednostavno iz jedne utakmice izvući zaključak da je time riješena i reprezentativna dilema. Mišić je igrač drukčijih navika i drukčijih zadataka.

Hrvatska nakon Brozovića traži igrača koji će znati pridonijeti kontroli utakmice. Mišić to pokušava raditi držanjem balansa momčadi i pozicioniranjem, Nejašmić pokretljivošću i aktivnijim sudjelovanjem u različitim fazama napada. Nijedan od njih nije Brozović, što je važno priznati prije nego što se nastavi potraga za njegovim nasljednikom.

Iz reprezentativnog rakursa, stoga, nije pitanje tko je bolja 'šestica', već što to Biliću na toj poziciji točno treba. Izbornikov sljedeći odabir neće biti odluka oko boljeg igrača, nego igrača koji će bolje odgovarati nogometu kakav želi igrati. Mišić je prvi dobio svoju priliku, vidjet ćemo hoće li ju zaraditi i Nejašmić...

 


Tagovi

Hrvatska nogometna reprezentacijaGNK DinamoNEC NijmegenJosip MišićDarko NejašmićUEFA Europska liga

Sljedeća vijest