Mudri i Orša, jedna lijepa dinamovska priča!
.jpg.webp.webp)
Vrijeme Čitanja: 3min | ned. 23.08.26. | 13:30
Jedan običan trenutak iz utakmice s Varaždinom, postao je poseban i toliko simboličan
Da se dogodilo na nekoj drugoj utakmici, nekom drugom stadionu i u nekom drugom dresu, vjerojatno bi prošlo 'lišo'. Igrač je pucao, golman odbio loptu koja je ipak krenula prema vratima, a suigrač onog pucača pustio ju je da uđe u mrežu. Nije je želio dirati, iako bi mu za statistiku dobro sjelo da baš on zabije. No, završni čin i jedan 'običan' trenutak u utakmici Dinama i Varaždina ispao je poseban i toliko simboličan. Čovjek koji je pucao bio je Robert Mudražija, a onaj koji je pustio da lopta ode u gol i nije je želio dirati, potvrditi, bio je Mislav Oršić. Gol za 3-1, sam po sebi ne previše atraktivan i za dugo sjećanje, ali gol koji ima svoju posebnu priču.
Robert Mudražija u Dinamu je dosad prošao puno toga. Stigao je kao ljubimac navijača i jedan od najboljih igrača HNL-a u dresu Lokomotive, a vrlo brzo postao 'onaj koji ne igra i nikad neće igrati'. Većina će se složiti da je trebao dobiti više minuta, više šansi, svatko će za njegovu situaciju imati svoje objašnjenje, možda i argumente, ali dvije su stvari neoborive. Prvo, Mudražija je veliki 'dinamovac', dečko koji je čitav život sanjao Maksimir i modri dres, što ne mora biti referenca da bi netko igrao u Dinamu,. Međutim, nije naodmet. Drugo, dobio je ipak premalo minuta i utakmica da bi itko mogao zaključiti koliko može dati Dinamu. A u ubitačnom ritmu utakmica HNL-Europa, u rotaciji uvijek treba igrača.
"On bi u svakom HNL klubu bio pojačanje.", zaključio je nedavno i jedan tv-komentator, nakon što je Mudražija ušao na teren i protiv Vikinga u play-offu Lige prvaka. Prilika do koje je došao jednako neobično. Dinamo ga je otpisao još zimus, otišao je na Cipar, gdje nije ostao i vratio se ljetos u klub samo da bi ponovno otišao. Kamo? Tko zna, nekamo. Između ostalih, pojavila se i opcija s Istrom, u koju je trebao kao dio paketa za Prevljaka, međutim, Mudražija je već odavno čvrsto odlučio: 'U HNL-u mogu igrati samo u Dinamu!'
Ostao je u Maksimiru, Dinamo ga nije prijavio za Europu, ostao je osuđen na 'trash time', kad baš nema drugog rješenja. Ušao je protiv Rudeša s klupe, gladan i motiviran, asistirao, zamalo i zabio, a odlaskom Gabriela Vidovića, dobio je neočekivanu priliku da dođe na europski popis. I onda čak i uđe s klupe! Očekivalo se da bi protiv Varaždina mogao i početi utakmicu, ali ovako je možda ispalo i bolje. Opet je ušao, odlično, pogodio je vratnicu, odigrao nekoliko dobrih poteza, a onda zabio i taj pogodak. Koji mu je 'poklonio' Oršić. Emotivno je Mudražija doživio taj trenutak, pao je na travu, možda i zaplakao, prvijenac mu je to, službeni, u Dinamovom dresu, gol za koji je čitav život mukotrpno radio. Trenutak o kojem je maštao.
A kako se osjećao najbolje zna upravo Mislav Oršić. Koji je svojevremeno jednako tako sanjao reflektore Maksimira, sebe u Dinamovom dresu kako zabija baš pred sjevernom tribinom. Oršić je to ostvario prije osam godina, postao klupska legenda, jedan od najboljih! Vratio se ovog ljeta, nije dosad pokazao formu iz prvog mandata, svoj prvi, povratnički gol, još uvijek čeka. I, sigurno, da je zabio Varaždinu, makar i tako, s gol-crte, puno bi mu značilo. Da konačno skine taj 'urok'. No, znao je koliko to znači Mudrome. Vratilo se Mudražiji tim jednim golom sve ono što je proživio i doživio zbog Dinama i u Dinamu, vratila mu se upornost, činjenica da nije želio odustati niti kad su ga svi optisali. Oršić? Njemu će se isto vjerojatno vratiti, mora. Bilo bi sjajno da se vrati već u Norveškoj, u srijedu u Stavangeru. Bolji nastavak priče teško je i zamisliti.
Mudri i Orša, moždda zvuči patetično, ali to je bila doista jedna lijepa dinamovska priča! (T.N.)