P. ZobecMit o moćnoj Engleskoj: Ako dijelite pozornicu sa zvijezdama, to vas ne čini zvijezdom
.jpg.webp)
.png.webp)
Vrijeme Čitanja: 4min | uto. 31.03.26. | 08:05
Engleska će u utorak od 20.45 sati na Wembleyju odigrati i drugi prijateljski susret, ovog puta protiv Japana
Ostatku svijeta valjda nikada neće biti jasno otkuda Englezima tolika količina samopouzdanja u razinu igre svoje nacionalne reprezentacije. Ideja da Engleska uvijek mora biti jako dobra, da čak i kada je samo prilično dobra, to bi trebalo biti dovoljno, jer "naši igrači su zaista dobri u Engleskoj". Kolektivnoj zbrci ne pomaže niti taj hype oko Premier lige. Radi se, nesumnjivo, o najboljoj ligi na svijetu, ali ne znači da ste zvijezda samo ako dijelite pozornicu s drugim zvijezdama.
Odzumiramo li pogled - što otočkoj javnosti ne uspijeva već pola desetljeća – vrlo brzo ćemo doći do saznanja da se Englezi baš i nemaju za što primiti. Pod Thomasom Tuchelom su igrali protiv dvije dobre reprezentacije: od Senegala su izgubili, a s Urugvajem su odigrali 1-1. Od početka 2024. godine, Englezi su igrali s četiri reprezentacije iz Fifinih Top 10; pobijedili su Nizozemsku, izgubili od Španjolske i Brazila te remizirali s Belgijom.
I kada se susretnu s Ockhamovom britvom, Englezi uvijek odaberu onu drugu, s više pretpostavki. Onu u kojoj se nakon neuspjeha na velikom natjecanju traži izbornikova glava, odstranjivanje pola reprezentacije i novi reset. Razbijaju glavu oko izbornika, taktike, ideje igre, odabira hotela i frizura. A odbijaju prihvatiti da njihovi nogometaši nisu dovoljno dobri. Barem ne onoliko koliko bi javnost htjela da budu. Možda je to, konačno, uvijek i bilo tako. Pa bi onda svi lakše preboljeli činjenicu da ona generacija s Rooneyjem, Beckhamom, Lampardom, Gerrardom i Scholesom nije nikada ništa osvojila.
Današnja generacija engleskih nogometaša ima svoju priču. Iako će Tuchel reći kako još nema postavu za otvaranje Mundijala protiv Hrvatske, da se danas igra ta utakmica, njegova momčad bi, lako moguće, istrčala u sastavu: Pickford - Livramento, Guehi, Konsa, O’Reilly - Rice, Anderson - Saka, Rogers, Rashford - Kane. Ima li ta momčad ono što imaju Francuzi, Španjolci, Argentinci? Je li to dovoljno da se osvoji Mundijal?
Tuchel je protiv Urugvaja na Wembleyju izveo kombinirani sastav i to nije najbolje izgledalo. Englezi su odigrali 1-1, ali nisu pokazali nekakvu lepršavu i tečnu igru, a nitko od ergele igrača iz drugog plana nije istaknuo kandidaturu za prvu momčad. I dalje su najbolji igrači ove selekcije Kane, Rice i Reece James. Reprezentacija im i dalje izgleda prilično jednodimenzionalno.
Nije se pojavio niti jedan tip s A-liste od proteklog SP-a koji bi bio prevaga u prvoj postavi. Englezi imaju solidan stoperski par, ali niti jedan od njih nije osvojio ni ligaški ni europski naslov. O’Reilly je ove sezone napravio iskorak u igri, no koliko je realno da čitavih 90 minuta uspješno naganja Kyliana Mbappéa po terenu?
A što s Kaneovom zamjenom? Vrijedi li potrošiti hotelsku sobu za nju ili je pametnije Englezima povesti još kojeg veznjaka ili stopera? Ali čak i da je odabir savršen, što onda? OK, Danny Welbeck bi trebao biti unutra, ali on nije nikakav game-changer. U reprezentaciji bi trebao biti i Trent Alexander-Arnold, koji je i dalje "tek" desni bek.
Najveći su, pak, prijepori oko "desetke". Phil Foden zabio je dva gola u posljednjih 45 utakmica, a protiv Urugvaja nije baš naročito oduševio. Rogers je sjajan nogometaš, no ipak je u odnosu na ostatak razvikane momčadi anonimac koji će malo koju obranu uplašiti.
A kada ništa nije dobro, onda se Englezi okrenu svojim najboljim igračima. Kane je, bez ikakve sumnje, najbolji igrač reprezentacije, no niti on nije imun na kritiku kada reprezentaciji ne ide na velikim natjecanjima.
Engleska će u utorak od 20.45 sati (Sportklub 6) na Wembleyju odigrati i drugi prijateljski susret, ovog puta protiv Japana. Tuchel je istaknuo kako je Urugvaj bila posljednja prilika igračima iz drugog plana da se nametnu, a da će sve nakon toga biti uigravanje za Hrvatsku i početak SP-a.
Neće se izborniku Engleske, međutim, ispuniti želja. Nepovoljan zdravstveni karton ne dozvoljava mu da zaigra s najjačim vedetama. U momčadi neće biti Ricea, Sake i Maduekea, koji se vraćaju u Arsenal kako bi klupski liječnici dali svoju procjenu ozljeda. Iz kruga reprezentacije povukao se i John Stones, kao i Adam Wharton, Aaron Ramsdale, Fikayo Tomori i Dominic Calvert-Lewin, pa će Tuchel imati revidirani popis od 27 igrača za Japan.
Engleska javnost se nada kako će protiv Japana sve skupa izgledati puno bolje. I da će njihovi mezimci čudesno proigrati taman pred najveću nogometnu smotru. Kao i obično, ubrzo će se zakotrljati lavina nerealnih očekivanja i lažnog samopouzdanja, pa busanje u prsa može početi. Englezi su to, nemojmo zaboraviti. Samo, ovog puta, djeluju prilično tanko… Pogotovo za svoje standarde.
Mogući sastav Engleza
Engleska (4-2-3-1): Pickford - Konsa, Burn, Guehi, O’Reilly - Anderson, Garner - Bowen, Rogers, Gordon – Kane.
.JPG.webp.webp.webp.webp)
