
Mata se oprostio jedne srijede: Prvak svijeta, prvak Europe, osvajač Lige prvaka i dvaput Europske lige objesio kopačke o klin
Vrijeme Čitanja: 4min | čet. 19.11.26. | 11:31
Posljednje tri godine proveo je u Japanu, a na kraju i Australiji.
Dijete Real Madrida koje je nogometno stasalo u Valenciji. Desetka, plemeniti igrač, onaj koji ima potez, dribling, udarac, ali i kvalitetu da pokrije nekoliko pozicija. Transfer iz Chelseaja u Manchester United, najveći period u karijeri proveden upravo na Old Traffordu. A onda i godina dana Galatasarayja, nakon čega je uslijedio 'bijeg od stvarnosti'. Prvo 365 dana Japana, zatim i dvije godine Australije. I to bi bilo to u u nogometnoj karijeri od Juana Mate (38).
Skoro 20 godina profesionalne karijere, osvojeno praktički sve što se moglo i trebalo osvojiti. S reprezentacijom pogotovo, s klubovima nešto manje. Istina, piše mu se Liga prvaka, čak i dvije Europske lige, ali u 11 godina na Otoku nije uspio osvojiti Premier ligu. Iako, kada se uzme u obzir da je, izuzev toga, praktički svaki trofej držao u rukama, ne sumnjamo da će u mirovini 'spavati poput djeteta'.
U dresu La Roje upisao je 41 nastup uz 10 pogodaka. Na SP-u 2010. igrao je protiv Hondurasa, dok je 2012. u finalu Eura protiv Italije zabio za konačnih 4-0. Posljednji reprezentativni nastup upisao je 2016. u prijateljskom ogledu s Engleskom (2-2).
Nakon Ovieda, Mata je na početku karijere tri godine bio član mlađih kategorija Real Madrida, da bi prve seniorske minute upisao u dresu Castille. Vodio ga je Míchel, suigrači su mu bili Granero, Borja Valero, Negredo, Bueno i Sergio Sánchez, ali priliku u prvoj momčadi Reala nije mogao dobiti. I onda se javila Valencia.
A tamo – nogomet!
U drugoj sezoni, 08./09., bio je briljantan, s 11 pogodaka i 17 asistencija u prvenstvu. Suigrači dok je bio član Šišmiša? Prvo duboko udahnite, a zatim pročitajte imena koja slijede: David Villa, Fernando Morientes, Joaquín, David Silva, Raúl Albiol, Iván Helguera, Rubén Baraja, Aritz Aduriz, Paco Alcácer, Éver Banega, Jordi Alba... Sasvim solidno društvo.
Nakon četiri uspješne godine, 174 nastupa, 46 pogodaka i 52 asistencije, došao je i transfer u Chelsea. Tamo ga je dočekao André Villas-Boas i dres Plavaca s brojem 10. Igrao je dobro, odmah u prvoj sezoni osvojio i Ligu prvaka, a nakon tri sezone na Stamford Bridgeu otkupio ga je Manchester United za 44,73 milijuna eura.
Iako je uvjerljivo najviše utakmica odigrao baš za Crvene vragove, Mata na Old Traffordu nikada nije dosegnuo one visine, a samim time ni nadmašio ono što ga je obilježilo u Chelseaju. No, pišu mu se još jedna Europska liga (prvu je osvojio s Plavcima), još jedan FA Cup (također, prvi s Chelseajem) te prvi Superkup. Osam godina kasnije, po odlasku iz kluba je njegovu je osmicu naslijedio Bruno Fernandes, koji je ipak s tim brojem na leđima bio nešto dominantniji u dresu Uniteda.
Okušao se potom u Galatasarayju, ali ta je avantura potrajala samo godinu dana, baš kao i ona u Vissel Kobeu koja je uslijedila odmah potom. Posljednje dvije godine proveo je u Australiji, s tim da je posljednju utakmicu odigrao u dresu Melbourne Victoryja, kluba čiji je danas manjinski vlasnik.
„Lijepo je osvajati trofeje, ali meni je oduvijek bilo najvažnije činiti sretnima ljude koje volim“, rekao je, između ostalog, po službenoj objavi da će kopačke objesiti o klin.
„Ljubav nekada znači i pustiti. Nogomet, hvala ti“, zaključio je plemeniti veznjak koji iza sebe ostavlja bogati životopis i zlatnim prahom posutu knjigu igračke karijere.
Juane, zadovoljstvo je bilo naše.








