A. LesičkiMartin Baturina između klupe i Mundijala: jedan gol, tisuću upitnika
.png.webp)
Vrijeme Čitanja: 2min | pon. 12.01.26. | 08:01
To je bio “lucky punch”. I nagovještaj, ali ne potvrda. Fabregas mu je zatvorio vrata, ali sada je Martin možda odškrinuo prozor. Baturina lovi ono što mu je prijeko potrebno - kontinuitet, i zna da pod Dalićev radar neće ući s epizodama od deset minuta
Red loših, pa red dobrih vijesti. Tako to ide kada iz Dalićeva kuta gledaš vikend utakmice, a kako se vrijeme mundijalu približava shvatiš da je to zapravo nogometni rollercoaster. Prošli tjedan izgubio je Gvardiola, barem privremeno. Ovaj vikend završio je s osmijehom – neki koji su bili na ledu, malo su otopili te sumnje u sebe i pokazali da se ne misle predati i položiti oružje bez borbe.
Među njima i Martin Baturina, dečko koji je iz Maksimira otišao po novi život u Italiju, a zasad ga većinu vremena promatra iz perspektive – klupe. Cesc Fabregas odlučio ga je dozirati, polako privikavati na Serie A. I to ima smisla, jer na “desetki” drži Nica Paza. Pa ipak, da nogomet nije matematika, dokazao je Martin Baturina ove subote. Ušao je na desetak minuta kada je Fabregas sve karte bacio u napada, pa slomio kičmu čuvaru te pogodio u suprotne rašlje. Gol za bod protiv Bologne, za naslov “igrača utakmice” u Gazzetti, sedam i pol, te salve komplimenata. U deset minuta – sasvim dovoljno.
Ipak, budimo realni: to je bio “lucky punch”. I nagovještaj, ali ne potvrda. Fabregas mu je zatvorio vrata, ali sada je Martin možda odškrinuo prozor. Baturina lovi ono što mu je prijeko potrebno - kontinuitet, i zna da pod Dalićev radar neće ući s epizodama od deset minuta. Oni koji pažljivije gledaju Serie A kažu da mijenja navike – više trči, više sluša, manje se ljuti. Uči Calcio i u vlastitom karakteru.
Neki bolje upućeni tvrde da napokon shvaća da nije više projekt Dinama, već igrač koji mora dokazati da pripada eliti. Da nije dovoljan samo talent, nego i rad. Gol Bologni, status junaka prema Gazzetti je injekcija samopouzdanja. Ali put je još dug, a kamena pod nogama bit će puno. Sve je opet na njemu. Kao što je uvijek bilo. Inače, ovaj vikend u Italiji bio je dobar za Maria Pašalića koji je zabio u trijumfu Atalante protiv Torina (2-0) i prilično emotivno proslavio pogodak. Vlašić, pak, u svom ritmu: siguran, tih, pouzdan. Kad ga gledaš, vidiš da iz kola u kolo briše sve moguće upitnike oko svog mjesta kod Dalića.
