Manchester United u spirali očaja: Tko je zapravo kriv?

Po tko zna koji put u posljednjih desetak godina, Manchester United upao je u spiralu očaja. Jedan od najvećih klubova na svijetu prima udarac za udarcem i bilježi najgori ulazak u sezonu u posljednjih 40 godina. Poraz od Coma (1-4), najteži Unitedov u Ligi prvaka još od 1994. godine, ponovno je otvorio ista pitanja: što ne valja s momčadi, je li trener dorastao poslu i tko uopće upravlja ovim klubom? Iznad svega, tko je kriv za stanje u kojem se United nalazi?

Ako pitate navijače, odgovor je jednostavan - obitelj Glazer.

Amerikanci su vlasnici Uniteda od 2005. godine, kada su klub preuzeli za oko 950 milijuna eura. Osim engleskog velikana, njihov poslovni portfolio uključuje i NFL momčad Tampa Bay Buccaneers, a čini se da im američki nogomet ipak ide nešto bolje od onog koji se igra na drugoj strani Atlantika.

Pri preuzimanju Uniteda Glazeri su se zadužili za oko 700 milijuna eura, a dug je prebačen na klub koji je do tada poslovao bez takvog financijskog tereta. United je tako, praktički preko noći, od kluba bez duga postao klub opterećen golemim obvezama.

REUTERS/Phil Noble

Taj je teret obilježio sljedeća dva desetljeća. Više od milijardu eura, prema pojedinim procjenama, otišlo je na otplatu dugova, kamate, refinanciranje i dividende dioničarima. Svake godine milijuni su odlazili na troškove koji nisu izravno povezani s nogometom, a riječ je o novcu koji je mogao biti usmjeren u infrastrukturu, kadar ili razvoj kluba.

Rezultat se vidi i izvan travnjaka. Old Trafford postao je ostarjeli stadion s krovom koji prokišnjava, sve manje dostojan kluba takve veličine. Na terenu se, pak, godinama gomilaju pogreške u sportskoj politici, od odabira trenera i uprave do transfera koji nisu donosili očekivanu vrijednost. Problem, dakle, nije samo koliko je novca potrošeno, nego i kako se njime upravljalo.

Glazeri su u veljači 2024. prepustili upravljanje sportskim dijelom kluba manjinskom vlasniku Sir Jimu Ratcliffeu, koji je za svoj udio platio oko 1,3 milijarde eura. No, promjena u sportskom upravljanju nije značila i odlazak obitelji koja je United vodila gotovo dva desetljeća. Za navijače, koji su godinama gledali kako se klub udaljava od nekadašnjih standarda, to je bila tek promjena na vrhu bez jamstva da će se išta bitno promijeniti.

A onda je stigao Ratcliffe, čovjek od kojeg se očekivalo da napokon počisti nered.

REUTERS/Scott Heppell

Rođen petnaestak kilometara od Old Trafforda, jedan od najbogatijih Britanaca i strastveni navijač Uniteda trebao je biti spasitelj koji će klub vratiti na vrh engleskog i europskog nogometa. Zasad je, međutim, tek dignuo tlak navijačima i zaposlenicima kluba.

Osnivač kemijskog diva INEOS pokrenuo je val otkaza koji je zahvatio više od 500 zaposlenika, a u ožujku 2025. poručio je da bi klub bez tih mjera mogao propasti do Božića. Uslijedili su brojni financijski rezovi, kresanje troškova i ograničavanje budžeta. Ovog je ljeta United na pojačanja potrošio manje od polovice iznosa koji su izdvojili Chelsea i Tottenham te tek trećinu onoga što je potrošio Manchester City.

Stoper Lisandro Martinez nedavno je, uostalom, dao naslutiti da ni unutar svlačionice nisu zadovoljni manjkom ambicije tijekom ljetnog prijelaznog roka.

Ratcliffe je navijače dodatno razljutio poskupljenjem ulaznica. Svaki put kada Old Trafford pokisne zajedno s publikom, društvene mreže preplave snimke prokišnjavajućeg krova i poruke da bi vlasnik možda prvo trebao zakrpati stadion, a tek onda posegnuti u džep navijača.

REUTERS/Scott Heppell

Nije, međutim, dovoljno uprijeti prstom samo u Glazere i Ratcliffea. Odgovornost snose i izvršni direktor Omar Berrada te sportski direktor Jason Wilcox, koji tek trebaju pokazati da mogu uspostaviti funkcionalan sportski projekt. Unitedu nedostaje kontinuitet u odlučivanju, jasna vizija i sposobnost da se transferi, trener i igrači uklope u smislenu cjelinu.

U cijeloj priči Michael Carrick vjerojatno je najmanje odgovoran za probleme koji su se gomilali godinama. Ali to ne znači da je bez krivnje. Ljetos nije uspio nagovoriti Wilcoxa da mu osigura potrebna pojačanja pa je ostao s kadrom kojem nedostaje širine, kvalitete i balansa. Svejedno su očekivanja od njega bila osjetno veća, ali medeni mjesec koji je uživao prošle sezone, naprasno je prekinut već početkom ove.

Protiv Coma je upravo taktika postala predmet javnog sukoba. Kapetan Bruno Fernandes dao je naslutiti da je odluka stručnog stožera da United ne igra presing čovjek na čovjeka pridonijela teškom porazu.

„Bila je to odluka stručnog stožera da ne igramo presing i čovjek na čovjeka. To je na treneru i stožeru da uoče, nije na meni”

Carrick mu nije ostao dužan.

„Koji god sustav igrali, kakvu god taktiku primjenjivali, ako ne trčite prema naprijed i ne vraćate se natrag, nećete pobijediti“

REUTERS/Phil Noble

Problem je što nakon javnog prepucavanja nije uslijedio odgovor na terenu. United je na Old Traffordu stradao 0-3 protiv Bournemoutha, pa se činilo da je Carrick izgubio i svlačionicu i povjerenje poslodavaca.

Ipak, nisu ga poslali prema izlaznim vratima. Trener je dobio novu priliku, a navodno su on i Fernandes u međuvremenu izgladili nesuglasice.

Time je United samo odgodio pitanje koje će se prije ili poslije ponovno pojaviti: ima li Carrick dovoljno kvalitete i autoriteta da navigira momčad kroz krizu? Njegov je početni kredit povjerenja ishlapio, a ograničenja momčadi i trenera sve je teže skrivati iza dobrih rezultata ili emocija koje izaziva njegovo ime.

Ni igrači nisu oslobođeni odgovornosti. Navijačima je jasno da u današnjem Unitedu nema dovoljno svjetske klase, ali manjak kvalitete može se lakše prihvatiti kada ga nadoknađuju borbenost, hrabrost i spremnost da se preuzme odgovornost. Problem nastaje kada momčad ne pokazuje dovoljno ni jednog ni drugog. Fernandes je kapetan, ali nakon njegovih izjava ostaje pitanje pomaže li momčadi kada javno proziva trenera ili samo dodatno produbljuje pukotine.

Navijači mogu oprostiti poraz, pa i lošu sezonu. Mnogo teže opraštaju dojam da njihovi igrači ne osjećaju odgovornost za klub kao oni koji svaki tjedan dolaze na tribine.

REUTERS/Alessandro Garofalo

Carrick je, s druge strane, i dalje ljubimac navijača. Svojim šestominutnim, nadahnutim govorom o značenju Uniteda pokazao je da razumije emocionalnu težinu posla koji je preuzeo. No ljubav prema klubu nije isto što i sposobnost da ga se vrati na vrh. Navijači mu još drže leđa, ali njihov kredit nije beskonačan. Pitanje je hoće li dočekati Božić na klupi Uniteda.

I ako ne dočeka, što onda?

United već predugo luta u mraku. Glazeri su stvorili financijski i upravljački teret, Ratcliffe još nije pokazao da zna kako ga skinuti, a sportska uprava nije uspjela uspostaviti sustav koji bi klubu vratio kontinuitet. Carrickova taktička ograničenja i malodušje igrača samo su najnovije posljedice problema koji traju godinama.

Krivaca, dakle, ne nedostaje. United je posljednjih godina proveo tražeći krivce, prave trenere i prave igrače. Crvenim vragovima ne treba još jedan krivac, nego ljudi koji će prestati upirati prstom jedni u druge i napokon promijeniti način na koji klub funkcionira. Jer mogu promijeniti još deset trenera, ali ako sve ostalo ostane isto, ostat će ista i spirala očaja.