Luka Vušković za Germanijak: "San je jednog dana igrati s bratom u Hajduku"

“Nadao sam se takvom raspletu. Htio sam baš HSV. Velik klub, lijep grad s vojskom navijača. Brat je bio tamo i zbog toga mi je bilo još važnije. Bio sam na kvalifikacijama s Ulmom, osjetio atmosferu, a posebno kad su skandirali bratu - tu su me kupili za čitav život,” otvoreno nam priča Luka. Profesionalan ali opušten, ne bira riječi. Plan mu je jasan: ostati godinu dana u Bundesligi.

“Ništa se ne mora, nemam garantirano mjesto. Igrat ću ako budem dobar na treninzima, ako trener procijeni da jesam. Ako nisam, neću igrati.”

Ovo ljeto je proveo dva mjeseca s Tottenhamom, gdje su se raspisali o njegovom talentu. Mogao je ostati.

“Da, nudili su mi ostanak kao opciju, da igram u slučaju ozljede ili kup utakmice. Ali htio sam minutažu u kontinuitetu. Tamo igraju Romero i Van de Ven, dva najbolja stopera svijeta trenutno. Vjerujem u sebe, ali stvarno je teško igrati pored njih. Osjetio sam ih, zaključio da moram još raditi. Puno rada i malo sreće pa ću se vratiti.”

Adam Davy/Press Association

Mogao je ostati u Belgiji ili otići u druge klubove, ali HSV je imao jak adut…

Zadnje okupljanje bilo je s A reprezentacijom, iskustvo koje pamti kao sjajno.

“Svi su me srdačno primili. Sretan sam zbog nekoliko minuta protiv Češke. Doći među takve igrače, trenirati, biti u hotelu s njima… Neprocjenjivo je to iskustvo. Bit će lakše ubuduće.”

Sada je s U-21 reprezentacijom pred velikim izazovom u Turskoj.

“Zvao me izbornik, odmah sam rekao da dolazim. Ne gledam to kao korak nazad. Jučer sam bio u A, danas u mladoj. Reprezentacija mi je gušt, bez obzira na selekciju. Uvijek ću dati sve od sebe.”

O SP sljedeće godine kaže:

“Polako. Ako ću igrati i ako će biti zadovoljni, nitko sretniji od mene. Do tada samo trening i borba za minutažu.”

Ne može razgovor bez Hajduka. Odigrao je desetak utakmica koje su mu ostale posebno u sjećanju.

“Žao mi je što sam stao na tih desetak, ali nisam imao opcija za ostanak. Pamtit ću Poljud, debi, gol Schalkeu, gol Osijeku i trofej Kupa.”

Za njega su se otimali veliki klubovi, Manchester City, PSG, ali Tottenham je dobio njegov pristanak.

“Nisam htio biti samo broj. U Tottenhamu si mi rekli što očekuju i nude u sportskom smislu i to je prevagnulo. Taj plan koji su stavili pred mene”.

Rastanak od obitelji nikada nije lagan.

“Uvijek će biti teško, ali radiš za veliku scenu i pomažeš klubu kojeg voliš. Želio sam ostati duže na Poljudu, ali znam kako stvari stoje - klubovi ovdje žive od prodaje. Tako sam pomogao Hajduku.”

Poljud ga je, veli, izgradio.

“Nakon tog pritiska na Poljudu, sve ostalo je dječja igra. Igrati tamo te preko noći natjera da odrasteš. Mnogi to ne shvaćaju, ali kad ti u prvoj minuti vratiš loptu golmanu pa krenu zvižduci… Iako, bilo je korektno prema meni, ali nakon Poljuda svugdje mogu igrati bez osvrta na tribine,” smije se Luka.

Hrvoje Jelavic/Pixsell

Na trenutak zastane, kao da prelistava sjećanja.

“Tko zna kojim će putevima ići karijera, ali želim se vratiti u Hajduk i završiti ondje gdje je počelo. Možda nije normalno da sada razmišljam tako, jer još uvijek sam na nekom početku ali ultimativni san mi je s bratom odigrati sezonu u Hajduku i osvojiti trofej koji sanjamo kao djeca.”

Brat Mario se nosi dobro sa svojom situacijom.

“Živi na relaciji Split-Hamburg, trenira i sigurno će biti još bolji. Fizički je zvijer.”

Ta njegova suspenzija ostavila je traga, ali očito je snaga karaktera nešto što nije samo rezervirano za mlađeg brata Vuškovića.

“Znate, bilo je teško u početku ali način na koji se Mario nosio s time bilo je vrhunski. Jak je u glavi i takvim odnosom prema situaciji olakšao je svima nama. Nekad mi se činilo da je nama teže nego njemu. Vratit će se i nastaviti gdje je stao, a jednog dana - skupa u Hajduku”, zaključio je Luka Vušković.