Luka Krklješ za Germanijak: “Arijan Ademi moj je diplomski rad, Olmo ogroman radnik, a Petar Sučić prototip modernog sportaša”

No, nije Krznar prvi Krklješa uveo u posao u seniorskom nogometu. Ivajlo Petev ga je priključio prvoj momčadi Dinama na zimskim pripremama 2018. i od tada kreće priča sa seniorima.

"S Igorom Jovićevićem radio sam dvije godine u Dinamu B, a u školi nogometa surađivao s Klafurićem, Bandićem, Joksovićem, Halilovićem… Posebno pamtim suradnju s Prelecom. Zajedno smo gradili put u Dinamovoj školi, kasnije se borili s Istrom za ostanak u HNL-u, a uz sve to postali i obiteljski prijatelji. Svakodnevno se čujemo i savjetujemo."

MLADI OLMO I ISKUSNI ADEMI

Teško bi bilo nabrojati sve igrače s kojima je do sada surađivao, ali kada smo već bili u ranim danima karijere i počecima u Dinamu, morali smo pitati - tko je tada najviše impresionirao?

"Sjećam se mladog Danija Olma dok je kucao na vrata prve momčadi. Bio je ogroman radnik, pozitivan i jednostavan, odlično je govorio hrvatski i prilagodio se kao da je rođen u Zagrebu – to izuzetno poštujem. Soudani je također bio veliki radnik i pobjednik, što pokazuje i danas u 38. godini."

Može li se usprediti rad u Istri 1961 i Dinamu? Ista su liga, ali teško da su isti uvjeti...

"Dinamo je teško uspoređivati s drugima zbog tradicije i organizacije. U Istri smo se borili za ostanak, uvjeti su bili skromniji, ali moj način rada bio je isti. Nije bitno trenirate li Olma ili igrača Istre – vaš je posao da ga učinite boljim."

Boljim ste u ključnom trenutku morali učiniti i legendu Dinama - Arijana Ademija. Dvije godine trajala je njegova bitka s UEFA-om oko optužbi za doping, od 2015.-2017., a upravo je Krklješ kondicijski pripremao Ademija za povratak na travnjak u dresu Dinama.

"Arijan Ademi je posebna priča. Mogu reći da mi je to bio svojevrsni diplomski rad. Nakon dvogodišnje suspenzije imali smo šest mjeseci da ga pripremimo za povratak u profesionalni nogomet, odnosno u Dinamo. Mnogi su sumnjali da ćemo uspjeti. Bilo je kriza i na treninzima, ali sve smo prebrodili. Svaki dan smo trenirali u jednoj “garaži” i na terenu NK Jaruna. Osim treninga, to je bilo i svakodnevno druženje – kave, ručkovi – i s vremenom smo postali prijatelji. Bilo je raznih prepreka: kondicijskih, psiholoških, sitnih ozljeda. No naporan rad i vjera u njega isplatili su se. Vratio se bolji nego što je bio. Kad kažem da je i on veliki radnik, možda će netko pomisliti da to govorim za svakoga, ali igrači koje spominjem zaista jesu takvi. Naravno, imam i onih koje ponekad moram “tjerati” na trening."

Je li teško raditi s velikim imenima?

"Meni je, iskreno, raditi s takvim imenima jednostavno – i prije svega užitak. To su sve normalni ljudi, od krvi i mesa. S vremenom, kako radimo individualno i provodimo puno sati zajedno, odnos preraste iz klasičnog trener–igrač u nešto bliže prijateljstvu. Naravno, na terenu mogu biti bezobrazni, prgavi, zahtjevni – ali to je zato što su pobjednici. Taj mentalitet ih je i doveo tamo gdje jesu. Kada se ugase reflektori, to su dečki s kvarta koji se vole podružiti, popiti kavu, nasmijati se. Mislim da takav odnos gradim iskrenošću i autoritetom znanja. Oni vrlo dobro razumiju proces i znaju prepoznati kvalitetu rada. Ne bi ostali dugo niti postali tako dobri uz mene da im nešto ne odgovara, pogotovo u trenažnom procesu – jer ipak smo se upoznali radi posla i zajedničkog cilja."

SUČIĆ, MUSA, PAVIČIĆ...

Vaš je trenažni proces usmjeravao i neke reprezentativce. Od aktualnih tu su Petar Sučić i njegov imenjak Musa. HNL-ovci su također vaši klijenti. Evo baš se prošlo kolo istaknuo Domagoj Pavičić golom i asistencijom. Kakva je bila suradnja s njima?

"U slučaju Petra Sučića naša suradnja počela je nakon njegove završene posudbe u Zrinjskom. Tada smo dogovorili da odradimo “off season” jer je plan bio da ide na pripreme s Dinamom, pa da se procijeni ostaje li u prvoj momčadi ili će krenuti drugim putem. Taj “off season” stvarno se bacao na glavu. On je igrač koji uvijek traži još, stalno pita što je sljedeće za odraditi. Zaista je gušt raditi s takvim radnikom. Prvi cilj smo ostvarili – ostao je u prvoj momčadi Dinama – a potom smo nastavili suradnju. Tijekom tog razdoblja postao je standardni igrač Dinama, zatim reprezentativac Hrvatske i napravio veliki transfer u Inter, sve to u dvije godine. Mogu reći da je priča filmska, a siguran sam da mu to nije kraj. On bi trebao biti primjer svim mladim igračima. Skromnost, radna etika koja ne može biti veća, potpuna posvećenost sportu, odnos prema vlastitom tijelu – pazi na oporavak, san, prehranu, nema društvene mreže. Prototip modernog sportaša."

Petar Musa jedno je od imena koje su neki u njegovim počecima, možemo reći, možda i podcijenjivali, ali u MLS-u iz utakmice u utakmicu pokazuje svoju kvalitetu.

"Musa je na preporuku kolege također došao odraditi “off season” prije dvije godine i od tada konstantno surađujemo. On je isto veliki radnik koji je svojim trudom, možda i okolnim putem, došao do naslovnica i hrvatske reprezentacije. Posvećen je treningu i profesionalnom životu. Veliko je zadovoljstvo raditi s njim jer voli to što radi i uživa u svom poslu."

Aktualno HNL ime, Domagoj Pavičić, predvodio je Goricu u rušenju Istre 1961 u prošlom kolu prvo golom, a potom i asistencijom.

"Pavičić je pokazao u posljednjem kolu da je jedan od najkvalitetnijih igrača HNL-a. S njim surađujem više od deset godina. On je igrač koji će povjerenje vratiti trostruko. Napravit će sve što mu kažete, ali će uvijek ubaciti i neku foru, malo “sprdnje” uz pitanje zašto to radimo. Kvalitetu je pokazao više puta u Dinamu, bio je i najbolji asistent lige. I što je stariji, sve više trenira. Danas me na slobodne dane zove i kaže: “Idemo trenirati.”

RASPORED JE VELIK PROBLEM

Koliko priprema pomaže u sprječavanju ozljeda?

"Kontinuiran, planiran i programiran proces od najranije dobi smanjuje rizik od ozljeda, iako ih ne može potpuno eliminirati. Oporavak je često važniji od samog treninga, posebno kvalitetan san. Privatni kondicijski treneri su dobra stvar, ali moraju biti u komunikaciji s klupskim stožerom – periodizacija kluba je svetinja."

Kako balansirati formu, odmor i sve gušći raspored, puno se priča i o mentalnom zdravlju posljednjih godina.

"Mentalni sklop čini razliku između prosječnog i vrhunskog igrača – bez toga nema kontinuiteta na najvišoj razini. Nažalost, zaista ima igrača koje su ozljede u mladim danima spriječile da naprave ozbiljne karijere. Istaknuo bih primjer Ivana Preleca koji je, ako se ne varam, do svoje 18. godine imao dvije ili tri operacije koljena i potkoljenice. Bio je perspektivan Dinamov junior i reprezentativac U19, ali ozljede su mu zaustavile igrački put. S druge strane, on je pozitivan primjer jer je tada odlučio krenuti trenerskim putem. Danas je jedan od kvalitetnijih hrvatskih trenera s bogatim inozemnim iskustvom, a pritom je još uvijek mlad – moja generacija, haha", nasmijao se Krklješ pa naglasio važnost odmora:

"Napredujemo u fazi odmora. Ne znači da treba trenirati lagano, već pametno planirati i dozirati opterećenje. Danas igrači odigraju 55 do 65 utakmica godišnje, a uz reprezentaciju i više. To je ozbiljan problem i zato stožeri moraju biti vrlo pažljivi. Smtram da je izuzetno bitan kontinuiran, planiran i programiran trenažni proces od najranije dobi. To naravno ne garantira da se igrači neće ozlijediti, ali rizik od ozljeda tada je znatno manji. Nažalost, ozljede su sastavni dio svakog sporta, ali na nama je da ih, našim radom i znanjem, pokušamo svesti na minimum. Bitno je da se mladi igrači educiraju – trening jest važan, ali svim svojim igračima naglašavam da je oporavak još važniji, osobito kvalitetan san. Velika su odricanja ako želiš pokušati postati profesionalni igrač, a opet nema garancije", zaključio je okrutnu stvarnost profesionalnog sporta.