I. SučićKup umire! Dvije utakmice, mindset iz devedesetih... Natjecanje je na aparatima, a iz HNS-a se čuje – glasna tišina!
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 4min | uto. 13.05.25. | 14:00
Najljepši trofej, sramota HNS-a, teško bolestan pacijent i liječnik koji gleda kroz prozor iako je alarm za uzbunu odavno aktiviran...
Deset finala naspram tri. Šest Rabuzinovih Sunca naspram nijednog. Bijeli protiv Plavih. Rijeka protiv Slaven Belupa. Finale kupa.
Ali, tek prvi dio.
Nažalost.
I nije ovo još jedno nagrđivanje ‘ugleda’ natjecanja čiji pobjednik biva nagrađen prekrasnim umjetničkim zdanjem Ivana Rabuzina. Ili jalni pokušaj umanjivanja uspjeha dvaju finalista. Ovo je samo lupanje žličicom o staklenu čašu, traženje malo pažnje. Jer, ako se nekada mora diskutirati o problemu Hrvatskog nogometnog kupa, onda je to sada.
I neke stvari se jednostavno moraju izreći naglas. Ili napisati s nadom da će doprijeti do onih koji nešto zaista mogu promijeniti. Ako im glave nisu baš preduboko u pijesku.
Zanimljivo, iako kup-natjecanje kod gotovo svakog čovjeka koji je nekada bio dio nekog sportskog kolektiva probudi jednu posebnu emociju, odluka HNS-a da se finale igra na dvije utakmice je toliko promašena i 'neemotivna' da je pomalo nadrealno da svi mi tu ‘ludost’ moramo živjeti. I stvarno, možda bismo samo trebali odmahnuti glavama i rukom, reći ‘mah’ i mačem zavitlati u nekom drugom smjeru...
Ali, neke su stvari jače od čovjeka.
Svašta smo posljednjih godina vidjeli od društva koje ‘brine’ o Hrvatskom nogometnom kupu, s tim da su prethodne sezone uspjeli i sami sebe nadmašiti! No, hajde, medijska hajka ih je očito uvjerila da pravilo gola u gostima, koje nitko više ne primjenjuje, možda zaista ne bi trebalo vrijediti ni u Lijepoj našoj. Ali, kako si netko tko potpisuje dokumente i daje pečate prije početka sezone nije dao zadatak pročitati ono što je ‘amenovao’, onda je u jednom trenutku, kad je slovo na papiru postalo bitno, za ispravke, dakako, bilo kasno.
Iako, bilo pa prošlo, kao da se nije ni dogodilo. Ove sezone je korekcija napravljena. I Kup je ‘živ’. Iako je linija na monitoru pacijenta već neko vrijeme vodoravna.
Kup je natjecanje koje bi, barem na jedan dan, trebalo izjednačiti Davida i Golijata. Jer, tako je to u svojem začetku zamišljeno – eliminacijski sustav natjecanja pa onda ‘tko koga’. Ali, u Hrvatskoj to ne postoji. U Hrvatskoj Golijat uvijek pobijedi. I nema te praćke i tog kamena koji Davidu može osigurati vječmu slavu. Kod nas se sve, nažalost, zna unaprijed.
Za one koji žele znati više, odnosno one koje zanima zašto se u Hrvatskoj Kup ne provodi na način kao, primjerice, u Engleskoj (ždrijeb već u prvom kolu može spojiti najveće favorite), odgovor je, premda ga, sigurni smo, nitko iz HNS-a ‘ne smije’ potvrditi, sljedeći: nakon osamostaljenja, primarni cilj čelnih ljudi Saveza bio je da ‘najveći’ hrvatski klubovi na što lakši način dođu do što je moguće više srebrnine s kojom bi podigli svoj brend i reputaciju na svim razinama. I kako bi, naravno, ‘najveći’ klubovi bili ti koji će braniti boje hrvatskog nogometa u Europi. Tada je, dakle, prije još malo pa 35 godina, takav mindset bio razumljiv, naročito kad se uzme u obzir da je prije raspada bivše države (i lige) posljednji naslov prvaka osvojio Dinamo one opjevane 1982. godine. Istina, u Kupu su se hrvatski klubovi poput Hajduka (12), Dinama (9) i Rijeke (2) s vremena na vrijeme ipak znali zasladiti, ali trofejna sala nijednog hrvatskog kluba nije bile ‘nakrcana’ kao što je to bio slučaj kod Partizana, a naročito Crvene zvezde.
No, opet će netko reći 'bilo pa prošlo', ali neosporna činjenica ovog što se danas događa je sljedeća: Kup umire, njegova starost sa sobom nosi sve više bolesti, vode ga ljudi kojima očito nije bitan, a šačica entuzijasta koja ima volju i želju da se nešto promijeni na bolje čak ni svoje mišljenje ne može kazati. Pa onda preko novina, portala ili podcasta emitira svoje nezadovoljstvo u nadi da će ih netko čuti. I da će se Kup ponovno učiniti velikim. I legitimnim.
Ovo što će se odigrati ove srijede u Koprivnici pa onda dva tjedna kasnije na Rujevici je sramota HNS-a, nikako Rijeke i Slaven Belupa. Oni su itekako krvarili da bi na kraju sezone dobili priliku postati besmrtnici. Ali, umjesto da se sezona okonča spektaklom, usred nje se igra jedna utakmica, a onda nakon posljednjeg prvenstvenog kola, dva tjedna od prve utakmice, i ta famozna druga... Tko je, pobogu, rekao ‘može ovako’? I tko s ovakvom verzijom Kupa ‘nema problema’? Koji je 35 godina gotovo pa isti isti i u kojem niželigaši odbijaju ugostiti klubove iz HNL-a (izuzev Dinama i Hajduka) jer im je to preveliki trošak? Kome to točno 'sve štima' s Kupom koji ne dopušta iznenađenja, s Kupom koji je odavno na aparatima, a glavni, imućni doktor HNS gleda kroz prozor i glasnom tišinom sugerira da to nije njegov pacijent?
Ovaj plasman Slaven Belupa u finale, koji ove sezone igra najatraktivniji i oku najugodniji nogomet, je 'iznenađenje'. Ne slažete se? Vratite se na početak i sve će vam biti jasno.
Baš kao što je valjda svima jasno da je puls kod ovog pacijenta praktički nepostojeći. I kako defibrilator treba odvrnuti na 360 džula da bi se nešto promijenilo. Ovakav format je daleka prošlost, ali u Hrvatskoj ga nitko ne propitkuje. Jer, iako smo na posljednjim svjetskim prvenstvima osvajali srebro i broncu, u zabijanju glave u pijesak smo nedodirljivi prvaci. I tako već 35 godina...
Kup Hrvatske, finale, prva utakmica: Slaven Belupo - Rijeka
Cjelokupnu ponudu na prvu finalnu utakmicu Hrvatskog nogometnog kupa koja se igra u srijedu 14. svibnja u 18 sati u Koprivnici pogledajte ovdje:
(3.50) Slaven Belupo (3.20) Rijeka (2.20)
ODIGRAJ ODMAH!
