P. ZobecKratki korner, „tak-tak“ nogomet ili što sve ne valja u igri Modrih
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 3min | pet. 07.11.25. | 08:05
Svi znamo kako nogometni biznis funkcionira – tu nema sentimentalnosti ni kredita. Ona stara, izlizana fraza „nova utakmica je novo dokazivanje“, ovdje vrijedi doslovno. Uvodne dvije europske pobjede, pa i derbiji, brzo blijede u sjećanju prosječnog navijača. Igra je nikakva, obrana propusna, a napadači – koji su goropadno krenuli u sezonu, postali 'krezubi'.
Jedan detalj s utakmice protiv Celte govori sve što trebate znati o ovom Dinamu. Igrala se 79. minuta, Modri su i dalje jurili barem počasni pogodak, kad je lopta otišla u korner. Tada kreće sekvenca krivih odluka koja savršeno opisuje stanje stvari. Veznjak Luka Stojković na brzinu odigrava kratki korner na inzistiranje Diona Belje, a ovaj — koji inače najbolje igra glavom u momčadi i k tome je napadač — nabacuje loptu u srce kaznenog prostora. Tamo usamljeni Arber Hoxha, okružen sedmoricom (!) igrača Celte, čeka nemoguće, dok stoperi, Scott McKenna i Sergi Dominguez, tek dotrčavaju. Ako ništa, barem ta akcija nije završila kontranapadom Španjolaca. Lopta je završila na centru, pa katastrofa nije bila potpuna.
Da je sve u Maksimiru kako treba, prvi europski poraz Dinama u tekućoj sezoni Europske lige ne bi bio dočekan na nož. Poraz je poraz, ali svaki treba staviti u kontekst. A u ovom, konkretno, ovih 0-3 od druge – ili treće – momčadi Celte, odzvanjat će u ušima svih koji su inficirani Dinamom, a posebno nezgodno za Marija Kovačevića.
Dinamo se protiv Celte od starta, i sastavom i gardom, postavio konzervativno. Čak i da je postojao plan o va banque igri – iako nas iskustvo uči da nije – sve se srušilo već u četvrtoj minuti, kad je primljen prvi pogodak.
Kovačević je nakon utakmice rekao da je Celta zabila iz svake prilike koju je imala. Možda jest, ali isto su to mogli reći i Domenico Tedesco i Žarko Lazetić kad su, nakon poraza, pružali ruku treneru Dinama.
Jer, Dinamo je bio – loš. Bez jasne ideje igre. Osim ako ideja nije „očisti lijevu stranu i nadaj se da protivnik neće duplirati Hoxhu“. Ako je to plan, onda u redu, sve štima. Ali ovaj Dinamo, s ovakvim kadrom, mora igrati tečnije, hrabrije, s više smisla od puke izolacije za jednog čovjeka, ma koliko dobar bio. Modri nisu u formi – nisu bili ni protiv Rijeke, gdje ih je spasio trenutak inspiracije istog tog Hoxhe – i to treba jasno reći.
Naravno, Kovačević će zatražiti vrijeme, spominjat će ljetnu rekonstrukciju i adaptaciju igrača. No svi znamo kako nogometni biznis funkcionira – tu nema sentimentalnosti ni kredita. Ona stara, izlizana fraza „nova utakmica je novo dokazivanje“, ovdje vrijedi doslovno. Uvodne dvije europske pobjede, pa i derbiji, brzo blijede u sjećanju prosječnog navijača. Igra je nikakva, obrana propusna, a napadači – koji su goropadno krenuli u sezonu, postali 'krezubi'.
Kovačević tvrdi da vjeruje svim igračima, ali u realnosti koristi njih 14, maksimalno 15. Nema smisla secirati svakog ponaosob – protiv Celte su jedini zaslužili palac gore Hoxha i Miha Zajc. Svlačionica mu, zasad, daje podršku, no pitanje je – koliko dugo. Na potezu su gornje etaže Maksimirske 128.
Navijači su ionako rekli što misle o ovom Dinamu, a „tak-tak“ nogomet nije ono što je Zvonimir Boban zamišljao kad je na trenerovu e-mail adresu poslao ljetni plan obnove. Može li Kovačević preokrenuti stvar ili samo broji sitno na posuđenom vremenu – saznat ćemo vrlo brzo.
