Kraj jeseni: Garcia može biti bolji od Gattusa, ali jedan je trener Bijelih ostao na vrhu

Hajduk je te sezone promijenio trenera, upisao sjajan start u sezonu, ali je gubio bodove na utakmicama sa 'ostatkom lige'. Dapače, gubio je i u derbijima s Rijekom i Osijekom, ali ne i Dinamom. Ivan Leko je poveo Bijele u sezonu, nanizao pet pobjeda i onda neočekivao počeo padati. Istra na Poljudu, pa Gorica u Turopolju, zatim Rijeka na Rujevici i, za kraj, Osijek na Poljudu. Četiri poraza u šest utakmica, kriza koja je donijela promjenu na klupi događala se od od kraja kolovoza do kraja listopada. Dva mjeseca u kojima je Leko bio bez Pukštasa, igrača koji je obilježio početak sezone u pobjedama protiv Dinama i Rijeke, a koji se ozljedio se odmah nakon tih uspjeha. Pukštas je bio ključni igrač te jeseni, pokazalo se i kasnije kada se vratio u mandatu Karoglana koji je nanizao šest pobjeda zaredom nakon preuzimanja klupe Bijelih. Osam je prvenstvenih utakmica odradio Karoglan te jeseni, pobjedama dodao i dva remija. Njegov je Hajduk igrao na rezultat, provlačio se s 1-0 kroz Koprivnicu, protiv Rudeša na Poljudu, dobio istim rezultatom i Osijek u Opus Areni. Karoglan je na kraju jeseni odigrao i remi u zagrebačkom Derbiju s Dinamom. Igra? Čvrsta obrana sa Uremovićem i Šarlijom u stoperskim ulogama, Moufi i Diallo na bekovima, a Lučić na vratima. U sredini Krovinović, Pukštas i Sigur u napadu Sahiti i dakako, ključni igrač Livaja.

Godinu poslije sa Gattusom ponovno je Livaja najvažniji igrač ekipe, a danas, dvije godine od jesenske mini-titule, Hajdukov prvi strijelac je Šego, a rezultat ima momčadski štih. Identična je činjenica da ponovno zbog ozljede u bitnim utakmicama nema Pukštasa, ali promijenio se način na koji se Hajduk bori za vrh. Ekipa je u ozbiljnoj konkurenciji za naslov najbolje momčadi jeseni, ali Livaja više nije na naslovnici. Nije igrač koji potpisuje rezultat i stvara prevagu. Garcijin Hajduk, za razliku od Karoglanovog, nema niz utakmica na kraju jeseni. Bijeli su upravo u najosjetljiviijem dijelu sezone, u trenutku kada su imali četiri boda prednosti pokazali karakternu slabost. Nisu izdržali pritisak. Pred dvije godine Hajduk je iskazao oprečnu karakteristiku, mentalnu snagu da se podigne u trenutku kada je sezona krenula silaznom putanjom. Ove jeseni, Hajduk je u problem ušao kada je trebao braniti stečenu prednost. U trenutku kada su hajdukovci imali četiri boda prednosti, u dva kola su ostali na jednom bodu prepustivši prvu poziciju Dinamu. Ne zato što je Dinamo briljirao, nego zato što je Hajduk pao u formi nakon reprezentativne stanke.

Pred dvije sezone Karoglan je s Hajdukom uzeo 40 bodova nakon 18. kola, potom s remijem u Maksimiru zaključio jesen kao prvak polusezone sa 41 bodom poslije 19 kola. Nije isključeno da se s pobjedama u dva iduća kola Garcijna momčad primakne samo na bod Karoglanovom najuspješnijem Hajduku proteklih sezona. Dapače, i pretekne taj učinak na proljeće. Ali, jasno je gdje se griješilo, gdje su sličnosti, a gdje se dobro radilo. Hajduk ima svoje limite, ima raspored koji mu u jednom dijelu odlično odgovara, a u drugom se muči i uzima 'mrvice'. Utakmica s Vukovarom spada u prvu kategoriju, u dvoboje preko kojih se gradio jesenski rezultat Garcijina Hajduka koji ima legitimni korak za šampionsku utrku. Doduše, Iimali su taj isti korak Karoglan i Gattuso u jesenskom dijelu, zato je bitno kako će Garcijin Hajduk regirati na proljeće. Ali, o tome nekom drugom zgodom. Bitno je naglasiti, Karoglan je pred dvije zime postavio letvicu, a Garcia se potvrdio kao trener koji može s Hajdukom do cilja. Ostao je Garcia konkurentan u šampionskoj utrci promijenivši pritom model uspjeha temeljenog na momčadskom, a ne nogometu nadahnuća pojedinca.