Kovačević treba plan B: Rezultati su bolji od igre. A to ne može trajati vječno!

Međutim, ono što je utakmica na terenu najtrofejnijeg švedskog kluba još jednom potvrdila, Dinamo ne igra pobjednički nogomet. Možda je pretjerano reći da je momčad Marija Kovačevića već pročitana knjiga, ali je jasno da je trener hrvatskog doprvaka ispucao početni faktor iznenađenja. Igra u kojoj se Dinamo oslanja na tranziciju i brza krila, darujući vrlo rado posjed lopte suparniku, već nakon dva mjeseca sezone ne donosi rezultat. Priznao je trener Maccabija Žarko Lazetić da ga je Dinamo tada iznenadio svojim načinom igre, da je 'očekivao više kreativnosti', donijela je takva igra pobjedu i na Poljudu (2-0), gdje su Hajdukov trener Gonzalo Garcia, kao i neki njegovi igrači, poslije pričali o kontroli utakmice, dominaciji i posjedu te nesretnom porazu. Što je, dakako, izazivalo podsmijehe, ne samo Dinamovih navijača već i struke. Čovječe, kakav posjed, kakva kontrola, Dinamo je imao 15-ak udaraca na gol i zasluženo je pobijedio! Eto, nakon Malmöa o posjedu, dominaciji i kontroli utakmice pričao je i Mario Kovačević. Premda njegova momčad nije držala suparnika za vrat, nije stvorila puno šansi, štoviše, Malmö je mogao i povećati vodstvo u dva-tri navrata. Pusta priča, jer kako i na Poljudu, na Rujevici ili u Bačkoj Topoli, na kraju se gleda rezultat. A on je u Malmöu na kraju zadovoljavajući s obzirom na igru, ne i na očekivanja, donijeli su taj bod igrači s klupe u sudačkoj nadoknadi! Premda ostaje dojam da je lanjski švedski prvak, uz malo više hrabrosti, odlučnosti i ideje bio zreo za pad.

"Znali smo kako ćemo igrati. Kad Dinamo ima gol-aut tada smo pritiskali, a kad je bio u posjedu lopte, pustili smo da stoperi vode igru, da budemo čvrsti iza i da dobro reagiramo na ubačaje s krila, jer tu je Dinamo opasan. Da smo bili još malo bolji u kontrama, mogli smo i prelomiti utakmicu", kazao je nakon utakmice trener Malmöa Anes Mravac. Poslao je time, zapravo, jasnu poruku da je Dinamova igra predvidljiva i da je nije teško zaustaviti.

"Cilj je bio uštopati Mišića i pustiti da Theophile i McKenna vode igru. U tome smo uspjeli, a onda smo dobro reagirali po oduzetoj lopti i napravili Dinamu puno problema, zasluženo pobijedili", rekao je nedavno i Nikica Jelavić, trener Lokomotive nakon pobjede 'lokosa' (2-1) u Maksimiru. A ni protiv Osijeka Dinamova igra nije bila bogznašto, puno praznog hoda, malo prilika, baš premalo napadačkog arsenala. Dva brza pogotka, a onda muka, slična onoj kakvu smo gledali i u Švedskog. Kvazidominacija bez pravog izričaja, u kojoj je slabašni, kaotični Osijek mogao na kraju i do remija. Sve su to znakovi upozorenja za Dinamo i Kovačevića, ne smiju se zavaravati samim pogledom na ljestvice HNL-a i Europske lige, ne smiju se hrabriti time da su Malmö, Osijek, Lokomotiva, Gorica... uvijek neugodni suparnici, protiv kojih nikad nije lako igrati. Nije lako ni protiv koga, no koji put se može pobijediti na mišiće, ali da za pobjednički kontinuitet treba imati igru. Dinamo je u ovom trenutku nema!

Mario Kovačević razumije nogomet, ne sumnjamo da razumije i da ima problem. I sam je nedavno rekao da je svjestan da mu momčad igra teže protiv čvrstog i niskog bloka, da traži rješenje i vježba takve situacije. No, u Dinamu nije dovoljno sve to razumijeti, treba stvari rješavati, treba što prije okrenuti ploču na pravu stranu. Lijepo je imati standardnih 11, prvu momčad, ali to nije dovoljno. Kovačeviću treba sad plan B, treba mu opcija, kojom će taj posjed i 'dominaciju' pretvarati u pobjede, treba mu igra s idejom, više napadačkih rješenja, kojima će probijati čvrste blokove. Mora znati što činiti kad Lisičina ili Hoxhina brzina ne prolaze, kad Ljubičić ne dolazi iz drugog plana, kad nema prostora. Treba znati kako ubrzati igru kad protivnik stoji kao Malmö i umrtvi nogomet, kako donijeti loptu do Belje i(li) Kulenovića. Opcije s klupe, Bakrar, Stojković i Varela prije svih donijeli su u Malmöu taj impuls, spasili stvar.

Kovačević je s njima pogodio, zanimljivo, radi se baš o igračima koje je prozvao nakon utakmice s Osijekom, kad nisu donijeli ništa. Međutim, to je bio bljesak, trenuci inspiracije, za nešto više treba strategija, precizna ideja, plan... Nigdje ne piše da svaku utakmicu mora igrati istih 11, a Kovačević doista ima u svlačionici raznovrsne igrače. Svi su oni, barem koji put ove sezone, pokazali da mogu, da se na njih može računati. A trenerov je posao da od svakoga od njih izvuče maksimum, da dobije najviše što može, da točno zna tko mu što može donijeti protiv kakvog protivnika. Držati ih u formi, našpanane, razigrati ih, imati ih uvijek na raspolaganju da budu igrači odluke. Sad su ga 'spasili' igrači, koji nisu u pravom ritmu, koji ne igraju puno. A to ne može uviejk biti slučaj.

Baš na tome Dinamovi treneri već godina postaju pobjednici ili gubitnici. Posjed i dominacija su priča za gubitnike i one koji vjeruju u alibije! Sudac je rezultat, a njega donosi igra. I to je početak i kraj, na tome se mora raditi. Jer, dugoročno, ovakvim izdanjima kakva Dinamo pruža u zadnje vrijeme, ne može se daleko dogurati i samo je pitanje kad će nogometna logika okrenuti leđa Modrima...