I. SučićKorak bliže cilju
Vrijeme Čitanja: 3min | ned. 11.05.25. | 08:00
Rijeka je odradila posao i usprkos nešto slabijoj predstavi pokazala mentalitet pobjednika. A to je u ovoj fazi prvenstva daleko najvažnija vrlina svake momčadi koja se bori za trofeje
Prošle se godine 5. svibnja pokazao kao najvažniji datum HNL sezone 2023./24.. Dan je bio kao iz bajke, sunce je od ranog jutra obasjalo riječki zaljev, a tribine su bile krcate skoro sat vremena prije 'utakmice svih utakmica'. Riječani, Zagrepčani, čak i oni nepristrani nogometni sladokusci – svi su očekivali spektakl. I dobili su ga.
Statistika utakmice bila je sljedeća: Rijeka je po xG-u trebala zabiti 2.11 pogodaka, Dinamo 0.21. Rijeka je imala 19 udaraca prema golu Zagrepčana, oni tri prema golu Rijeke. Na strani domaćina bio je posjed, imali su sedam kornera u odnosu na jedan protivnika, imali su više ubačaja, presječenih lopti, točnih dodavanja... Ali, Dinamo je pobijedio. I osvojio prvenstvo.
Danas, nešto više od godinu dana kasnije, nijedan se Zagrepčanin ne sjeća te utakmice. Ne sjećaju se da je Fruk mogao u 72. odvesti Rijeku do 2-0 ili da je u 81. Smolčić pogodio vratnicu s kojom je Rijeka mogla do 2-1. No, sjećaju se Petkovićevog slobodnjaka, Hoxhing bijega i – najvažnije od svega – konačnog rezultata. Kojeg na Kvarneru ni danas ne mogu preboljeti.
Zasluženo ili ne, nebitno. Dinamo je pobijedio. I osvojio prvo naslov prvaka Hrvatske, a onda kasnije i Kup. Kojeg je Rijeka također 'imala' pa onda ispustila iz svojih ruku. Iako su sve do tog 33. kola igrali ljepše, atraktivnije i – ruku na srce – bolje od Dinama, Plavi su u ključnim utakmicama pokazali snagu, kvalitetu i klasu. Pa onda uzeli sve. Rijeka od svoje šampionske sezone 2016./17. nije bila tako dobra, a ostala je bez svega. Jer je Dinamo igrao šampionski. I jer je Dinamo ovisio samo o sebi. A to je u završnici sezone jedna od najvećih privilegija u svijetu sporta.
Utakmica koja se ove subote odigrala na Šubićevcu je na trenutke podsjetila na ranije spomenutu s Rujevice. Jer, ruku na srce, Šibenik je dobar (veći) dio utakmice bio bolji, imali su istaknutije prilike, dvaput su mogli (i morali) do vodstva, ali, jednostavno, kada su trebali isporučiti, nešto se ispriječilo. Božica Fortuna, sudbina, nešto treće... Teško je reći. Ali, Rijeka je na kraju slavila. I došla korak bliže cilju.
O utakmici kao utakmici ne treba previše. I čak je upitno trebaju li ju Riječani detaljnije analizirati. U toj utakmici, baš kao i u sve preostale četiri koje još imaju pred sobom do kraja sezone, bitno je samo jedno – pobijediti. Dinamo? Dok Rijeka radi svoje, sve što Plavi rade je potpuno nebitno. S tim da je njihova dominantna pobjeda protiv Slavena (5-0) također na neki način pomogla Riječanima. Istina, Kovačević je promiješao karte, očito je da je neke igrače 'čuvao' za Kup, ali u moru taktiziranja njegova se momčad – utopila. Jer, sve u redu, Nestorovski, Božić, Crepulja, Liber... Svi će oni sada biti 'odmorni', ali Slaven je primio od Dinama pet komada. A to što su se neki prvotimci odmorili bi u ovom bi konkretnom slučaju moglo biti kontraproduktivno budući da su svi oni koji su igrali fizički i psihički premorili.
Kako je Dinamo prošle godine odmah po završetku utakmice na Rujevici zaboravio na spomenti ogled i nastavio hrabro i silovito gaziti prema konačnom cilju, isto tako bi Riječani sada nakon ovog ogleda na Šubićevcu već u nedjelju trebali zaboraviti da se ta utakmica ikada odigrala. Igrom, kombinatorikom i tehničko-taktičkom superiornošću su ovog proljeća 'razbili' Osijek (2-0), Dinamo (4-0) pa Hajduk u Kupu (3-1), da bi sada u posljednje dvije utakmice mentalitetom pobjednika i 'tko te pita' pristupom ostvarili cilj protiv Gorice (2-1) i Šibenika (1-0). I to ih čini posebno opasnima...
Rijeka je, i kada je i kada nije 'prava', pokazala i dokazala kako je momčad koja uvijek može pobijediti. A to je odlika pravog šampiona. Ili pravog budućeg šampiona.
