Kopiću, ovako se ne vodi Dinamo! Bez obzira na predznak "vd" ispred funkcije

Kada si trener u Maksimiru onda moraš poznavati gen Dinama. Ne trebaš nužno biti Dinamovac ali moraš znati da je prvo pravilo pripreme derbija - “ne smiješ poslati momčad protiv Hajduka s osnovnim ciljem da ne izgubiš utakmicu”. Protiv Hajduka se u Maksimiru uvijek mora ići na pobjedu. Pa ako i pogineš, bar ćeš poginuti muški. Taj gen je imao Damir Krznar i njemu se nikada ne bi dogodila ovakva priprema utakmice. Imao ga je i Zoran Mamić. Nenad Bjelica, razumljivo, nije u sebi nosio gen Dinama, ali ga je prepoznao i znao ga iskoristiti.

Željko Kopić? On je pragmatično htio uzeti bod protiv momčadi koju je njegov klub donedavno sprdao na društvenim mrežama a na kraju nije dobio ništa. Osim možda spoznaje da je klupa Dinama za njega ipak prevelik zalogaj… Dinamo koji je on poslao u derbi bio je beskrvan, bez energije, bez moći i bez autoriteta najbolje momčadi HNL-a. Ukratko, nije imao baš ništa što ga je krasilo posljednjih sezona. Kopić je samo nastavio gdje je Krznar stao. Uz bitnu razliku da je bivši trener imao igru, nedostajala je realizacija. Ovaj Dinamo iz derbija nije imao ništa. Ma budimo posve iskreni, onaj Dinamo protiv Rijeke u srijedu bio je “space shuttle” za ovaj u derbiju.

U najavi smo napisali da je zazivanje šoka promjenom trenera precijenjena forma u nogometu. Možda bi bilo bolje da je Kopić zaigrao na kartu svježe krvi. Da je dao priliku Toliću, Špikiću, Periću, Gojaku… Momcima koji griju klupu. No, novi trener išao je linijom manjeg otpora. Takve su mu bile i izmjene na poluvremenu. Vadiš Moharramija i Mišića jer znaš da su pristojni momci koji će podignuti glas, ostavljaš neke koji bi možda doveli u pitanje tvoje odluke. Ne, tako se ne vodi Dinamo. Niti s predznakom vd. ispred funkcije…

OK, možda smo preoštri prema Kopiću nakon dva treninga i jedne utakmice, ali pristup Dinama nas je razočarao. Do te mjere da i oni kojima smo godinama vadili mast zbog pripadnosti “krivoj” boji nemaju srca da nas buše…

A što god kažu, bili bi u pravu. Jer, Hajduk se vratio u igru za naslov a Dinamo propada sve niže i gleda u leđa Rijeci i Osijeku. Nije da nismo upozoravali na takav rasplet kada smo vidjeli kako se “igra” u prijelaznom roku. Kada su dolazili milijuni za Majera, Jakića i Gvardiola a kupovale prinove.

Znate već kako to funkcionira u Maksimirskoj 128. Lupi momak tri centaršuta s lijeve strane u nekoj utakmici i evo ga, sutra je u Maksimiru. Čuje se da neki drugi putuje s Kajzerice na Gradski vrt pa ga skidaju s autoputa samo da ne ode kod Bjelice. Vraća se treći iz Turske, Hajduk baci oko na njega i eto ga opet u Dinamu. Ne, tako se ne vodi sportska politika kluba. O onim drugim stvarima, pinokijima i vanzemaljcima nećemo ovom prilikom, ali da im se obija o glavu - itekako.

Dinamo je u velikim problemima. Osijek je moćan, Rijeka igra iznad očekivanja i drži konstantu a Hajduk ima euforiju, zanos i očigledno pravog trenera. Elemente koji ih mogu odvesti jako daleko. O West Hamu nema sada nikakvog smisla. Osim da je najizvjesnija opcija da će Dinamo do proljeća u Europa ligi samo ako mu pomogne Rapid i otkine bod Genku.

Voda na mlin Dinamu jest činjenica da do kraja jesenskog dijela slijede međusobni okršaji Rijeke i Osijeka te Hajduka i Osijeka. Ono što je upozorenje jest da je Slaven Belupo sve bolji, da je u Puli uvijek teško za Dinamu a ako ovako nastave kako su igrali u derbiju, tada će i Hrvatski dragovoljac imati svoje šanse na sasvim realnim osnovama…

Sada je najbitnije da Dinamo bez nekih većih stresova dogura do pauze, da se resetira i malo provjetri svlačionica ali i hodnici Maksimira. Da neki izađu iz komforne zone i prime se svog posla. Što prije ta spoznaja pronađe put do Međugorja bit će lakše vratiti klub na dobro znane staze. Jer ovo nam sve više sliči na slijepu ulicu.