
“Ki će osvojit? Mali, ala…”
Vrijeme Čitanja: 2min | ned. 25.05.25. | 16:19
Tri sata prije početka utakmice parkirno mjesto oko stadiona bilo je nemoguće naći, a svi navijači bez trunke sumnje poručuju – prvo naslov, onda i Kup!
Plavo-bijeli šeširići, dresovi stari 30-ak godina, a iz auta do kraja odvrnuta ‘kad pride nedeja zapolne’ – tako je izgledao naš prvi susret s navijačima Rijeke prije utakmice na Rujevici koja će odlučiti prvaka Hrvatske za 24./25. sezonu. Premda je bilo mlađih, glasnijih, mješovitih društava, ono najstarije – ili najiskusnije, da budemo pristojni – zapelo nam je za oko.
“Ki će osvojit? Mali, ala...”, sa smiješkom su nam poručili.
“Ča ki će osvojit? Ki bi trebal, Hajduk? Prvo prvenstvo, onda i Kup. S’e je naše!”
Iako je do ulaska na stadion trebalo proći još sat i pol vremena, oko Rujevice skupilo se oko 500 plavo-bijelih duša. Pripadnici Armade užurbano su hodali tribinama, pripremala se koreografija koja bi ove nedjelje trebala ostaviti bez daha, dok su se novinari HRT-a, Max Sporta i Germanijaka pokušavali doći do zaključka tko ima najveće šanse da ugleda trofej namijenjen prvaku HNL-a.
“Mi smo ovdje, ne slučajno”, naglasio je najiskusniji kolega u društvu, čije su riječi bile prilično ohrabrujuće za sve Riječane. Tada na tribinama nije bilo previše ljudi, ali onda, odjednom, sve se napunilo.



“Evo, ne treba nam sat, 15.30 je”, dodao je dobro raspoloženi Mateo Pukšar koji je ove subote na Kantridi uživo svjedočio velemajstori Ivora Weitzera koja je borbu za naslov prvaka Prve NL učinila praktički još zanimljivijom od ove u HNL-u.
Atmosfera? Čudesna! Svi nasmijani, dobro raspoloženi, optimistični. Armadino kolo sreće zaustavilo se na prvenstvu, što je svima bila glavna priča.



“Ne želim unaprijed gatati, ali ako osvojimo prvenstvo, navijači će utrčati na teren. Stradat će travnjak, mreže više neće biti... Valjda će sve biti OK do četvrtka i uzvrata”, skrenuo nam je pažnju jedan od navijača, premda su ga prijatelji odmah presjekli.
“Ma ako osvoje, mogu sve. Mi ćemo sve platiti, neka Miško ništa ne brine!”
Ha, živi bili...