Kako je Zajc postao Zajec

Zapravo, ova rečenica s početka teksta i nije toliko čudna. Iako u Maksimiru godinama vrijedi ona da 'nema stranca do Bosanca', Slovenci su često ostavljali trag. Igrao je tu i Grega Židan, bio je Primož Gliha, Boštjan Cesar postao je, na neki način, pravi dinamovac, kao i Petar Stojanović, koji je za Modre uvijek davao sve od sebe. Svi su oni ostajali u dobrom sjećanju i, na neki način, za čitav se život vezali za Dinamo. No, Zajc je u kratkom roku, u samo nekoliko mjeseci, napravio korak dalje. On je došao na početku sezone, među zadnjima, a već u Koprivnici stigao je do toga da mu Dinamovi navijači, koji se teško i rijetko vežu uz pojedince, skandiraju: 'Miha, Miha!'. Prepoznali su u Zajcu jednu dodatnu dimenziju, jedan liderski DNK, koji je ovoj momčadi u stvaranju od prvog dana nedostajao. Josip Mišić je kapetan, onaj koji nosi traku i koji je jedan od zadnjih 'senatora' u Maksimiru, međutim, Miha Zajc se nametnuo u svlačionici kao onaj čija se riječ također sluša. I koji na terenu daje, zasad, više od brojnih drugih igrača, koji su se ljetos uselili u svlačionicu pod Jugom. Nakon onog poraza u Puli (2-1) bio je jedan od inicijatora sastanka u svlačionici, među najglasnijima, već je tu pomalo iskočio. A onda i nastavio u istom 'tempu'. Postao je dokapetan, kad na terenu nema Mišića, onda on nosi traku, a kad stranac nakon samo tri mjeseca zasluži tu ulogu, onda ne može biti slučajno.

"Trebamo u momčadi pronaći više lidera.", rekao je u jednom trenutku Dinamove krize trener Mario Kovačević, možda i ne očekujući da će uskoro dobiti odgovor. I da će mu ga dati baš Miha Zajc. Igrački, jedan je od najkonstantnijih igrača Modrih, u HNL-u rijetko ispod prosjeka, uglavnom među najboljima. U Europi možda još dužnik, koji se nije uspio izdići iz slabih partija Modrih u zadnja tri kola. No, možda i zato što u HNL-u ima kreativniju ulogu, igra slobodnije, ofenzivnije, vidi se i po učinku. Leži li tajna samo u tome što već otprije najbolje surađuje s Ismaelom Bennacerom, s kojim u Europskoj ligi još nije igrao, s obzirom da Alžirac na to nema pravo? Ili mu je, jednostavno, Kovačević u europskim utakmicama namijenio defenzivniju ulogu? Neke ćemo odgovore, naravno, tek dobiti s novim utakmicama, možda već protiv Lokomotive kad neće biti Bennacera zbog odlaska na Afrički Kup nacija, možda u nastavku Europske lige, ako Modri prođu u doigravanje. Međutim, ono što mu nitko Zajcu ne može uzeti jest epitet pojačanja, on se pokazao kao odlična akvizicija, za razliku od mnogih drugih. I na terenu i izvan njega, s nekom pozitivnom 'vibrom', uvijek nasmijan. Očito i s gardom, karakterom, kojim se nametnuo kao jedan od vođa novog Dinama.

Ako ćemo se malo igrati riječima Zajc je postao - Zajec. Naravno, Zeko će uvijek ostati jedna od najvećih igračkih legendi Dinama, Velimira Zajeca rijetki mogu skinuti s tog trona i nemoguće ih je uspoređivati. Neće ga, vjerojatno, skinuti niti Zajc, to je, u klupskoj povijesti, ipak jedna druga razina. Ali, da se Slovenac pretvara u jednog od ključnih igrača današnjeg Dinama, da ima karizmu, autoritet i 'leadership', to je neupitno. Uostalom, nedavno je hladno odbio i autoritativnog Matjaža Keka, tada još izbornika Slovenije, kad ga je želio vratiti u reprezentaciju. Zajc se nije dao, propustio je taj poziv rekavši da mu je Dinamo trenutno jedini fokus. Nema ih puno koji bi to napravili. Kao što ih nema puno koji su u tako kratkom vremenu postali ljubimci zahtjevne i razmažene Dinamove publike. Zajc je, definitivno, jedna od pozitivnijih Dinamovih priča ove jeseni i jedan od najvećih 'uboda' turbulentnog prijelaznog roka!