Dinamo je sebi najveći suparnik. Da su Modri češće (bili) ovakvi, već bi imali ruku na peharu!

"Šampioni, šampioni", čuli se s tribina koprivničkog stadiona, nakon Dinamove pobjede (5-2) protiv Slavena Belupa. Pretjerivanje? Naravno, ali navijači imaju pravo na to, ipak, moraju biti i oni oprezni, jer njihovi su ih ljubimci toliko puta znali vratiti natrag u stvarnost. Ili još niže, prema depresiji. I, ako bi tražila dlaka u jajtetu, moglo bi se izvući da je Slaven Belupo redovna Dinamova mušterija (tri pobjede i gol razlika 14-3) u zadnje tri utakmice, moglo bi se zaključiti da su rijetke utakmice gdje gotovo svaka lopta koja ide prema golu u njemu i završi, moglo bi se istaknuti i da koprivnička obrana i vratar vjerojatno nisu nijednom ove sezone imali tako loš dan, da im se baš poklopila 'nikakva' večer. Može svatko zaključiti što želi i pronaći razloge za strašan optimizam, suzdržanost, čak i pesimizam. Međutim, svatko od njih, iz kojega god gledao ovu pobjedu, vidio je nešto zbog čega je iz grla Dinamovih navijača i izašla ta pobjednička pjesma, zbog čega se, valjda prvi put ove sezone, čulo: 'Šampioni!'

Dinamo je u Koprivnici odigrao, bez daljnjega, najkvalitetniju utakmicu ove jeseni u HNL-u. Možda je taj pogodak, koji su Modri primili u drugoj minuti, protresao momčad i bio okidač, jer, nakon njega stiglo je brzo izjednačenje već tri minute kasnije i onda je gotovo do samog kraja igrao samo Dinamo. Da je ostalo 0-0 još 20 minuta, pola sata, tko zna, možda bismo opet gledali jednu od 'standardnih' Dinamovih partija, tešku muku i borbu za bod(ove). Nikad nećemo saznati što bi bilo, ali saznali, zapravo, dobili potvrdu za ono što već dugo tvrdimo. Ova momčad ima mnogo više kvalitete, nego što je dosad prikazivala u većini utakmica tijekom ove polusezone. Prije svega, Dinamo je u Koprivnici bio ozbiljan, imao je pravi, pobjednički gard, nije potonuo nakon ranog minusa, već se izdigao na visoku razinu, neki su se igrači očito malo oslobodili, kao što je i trener Mario Kovačević vukao dobre poteze. Nije popularno mijenjati 18-godišnjeg desnog beka (Noa Mikić) već u 25. minuti, ali u ovom se dvoboju to pokazalo ispravnim. Pogriješio je kod pogotka, zaradio žuti karton, odisao nervozom i šteta je mogla biti još i veća. Možemo raspravljati nakon serije seniroskih utakmica kakve nije imao dosad u karijeri je li i trebao početi susret, je li Kovačević mogao nakon poraza od Betisa promijeniti još kojeg igrača, ali kad utakmica završi takvom pobjedom, onda je rasprave tog tipa i nepotrebno voditi. Gotovo svi koji su igrali bili su na visini zadatka, a pogotovo momčad u cjelini. Baš recept kakav bi Dinamo s tim igračima i morao imati.