A. LesičkiKad lažna nada presuši: Osijek je na dnu, ima li Sopa čarobni štapić?
Vrijeme Čitanja: 3min | ned. 09.11.25. | 08:30
Osijek na dnu HNL-a pokazuje kaos u upravi, amaterske pogreške i lažne nade. Sada je vrijeme za analizu, odgovornost i novi početak.
Kad pomisliš da ne može dublje, na Pampasu te iznenade i dodaju gas. OK, možda Hajduk više nije pravi lakmus, ali pogled na tablicu izaziva očaj kod “lega”. Nakon trećine prvenstva, Osijek nije u donjem domu, Osijek je u podrumu HNL-a.
Već nekoliko sezona se na Opusu živi u uvjerenju da su problemi nešto što se lako zaboravi na porciji fiša, negdje između dva slijeda u Čingi lingiju ili Crnoj svinji...
Nekad se tamo vodilo računa tko ima papire i licencu, tko je što trenirao, tko je sjedio na klupi. Tko osjeća Osijek... Danas je dosta da si tzv. „vojnik kluba“. Možda nemaš pojma, ali znaš što treba reći i kome se zavući pod kožu. Sportski direktori dolaze i odlaze kao konobari na rad u Irsku, a kada zagusti, onda se i Uprava uhvati za sportsku politiku kao pijan plota.
A rezultat tog rašomona? Osijek na dnu. I nitko ništa ne govori, nitko ni da se barem ispriča. Umjesto jednog “sorry” Ferenca Sakalja, Vlade, Valentine i Ivice - oni gurnu Alena Petrovića na promociji novog trenera, a čovjek tamo stoji kao gost na tuđoj svadbi, ni kriv ni dužan za ovaj amaterizam.
Na Pampas polako stižu računi za sav nerad i loše poslovanje. Ne bi ovdje stotinu Jose Bota otjeralo Zorana Zekića, da je uprava imala volje i petlje reći svoje „ja“. Zekić je naslijedio kaos: kombinaciju Sakalj-Čohar, koju je servirao Kulešević. Čovjek u zadnjoj četvrtini upali mašinu i uzme sedam pobjeda. I umjesto da mu se slože ozbiljna pojačanja i da se krene na vrh, iz šešira se izvadi portugalski mag Jose Boto, kojem prva rečenica nije „dobro došao“, nego „treba smijeniti Zeku“. A glavni i odgovorni poput papagaja su ponavljali: “Treba smijeniti Zeku, treba smijeniti Zeku...”.
I evo ih sada, dvije sezone kasnije - rudnik bez dna i ambicija. Ulogu Alije Sirotanovića dali su ovoga puta Sopiću da ih vadi iz ponora.
A sada nema natrag. Do zime, što uloviš, ulovio si. Onda magla, rastanak i „sretno, dečki“. Onaj tko vrijedi, ostaje. Ostali? Autobus za bilo kamo. Jer, nema tu više prostora za lažnu nadu. Osijek je zapeo u živo blato i nogama traži čvrsto tlo. Publika je još dobra. Sve je zapravo dobro dok s tribina leti pokoja uvreda, dok se još pišu statusi na Facebooku. Dok ne lete “kuke i motike”... Strpljenje je na kritično niskoj razini. Previše je spomenutih „Čingi lingi čarde“ i „Crnih svinja“, previše traženja krivca po ljudima koji su pisali povijest tog kluba i koji su na vrijeme upozoravali, a premalo pogleda u vlastito dvorište.
Današnji Osijek je slika onih što ga vode: bez maštovitosti, bez znanja. Oni će kao krpom prebrisati opciju B momčadi u drugoj ligi jer u svakog stranca gledaju kao spasitelja, dok su domaći dečki - statistička pogreška.
Vrijeme je za pogled u ogledalo - pa neka svaki na Pampasu sebi kaže što je napravio a što nije. Dosta je čekanja, dosta maglovitih odluka i poruka. Osijek je na dnu, a niti Željko Sopić baš nema čarobni štapić da preko noći može ispraviti sve te krive drine i odluke koji su se godinama vukli pa odveli Osijek na dno HNL-a.
.jpg.webp)