T. NičotaJe li Dinamo dovoljno jako želio Livakovića? Već je mogao biti ovdje
.jpg.webp.webp)
Vrijeme Čitanja: 5min | sub. 22.08.26. | 08:00
Iako u javnosti vlada mišljenje da su Modri poduzeli sve da dovedu Livija, rasplet priče sugerira suprotno
Dinamo je poduzeo sve da dovede Dominika Livakovića, ali, eto, on je završio u Barceloni. Koja ne želi pristati na Dinamove uvjete za dvogodišnju posudbu i tu je, barem zasad, propao transfer reprezentativne 'jedinice' u Maksimir. Tako ispada, ako čitate ili slušate neke odjeke iz (ne)službenih maksimirskih izvora, ali priča ima i drugu stranu. Da, točno je, opcija posudbe iz Barcelone bila je vrlo živa, čak i dogovorena, sve dok, što je Germanijak prvi pisao, Dinamo nije prema Kataloniji uputio novi zahtjev: želimo dvogodišnju posudbu i da preuzmete 70 posto njegove plaće, a mi ćemo platiti ostalih 30 posto! Dinamov zahtjev, apsolutno je legitiman, želiš što bolje uvjete za svoj klub, želiš dugoročnije riješiti pitanje golmana. Tu nema dvojbe! Ali, znamo da mnogi drugi koji rade taj posao nisu baš naivni, da ne upotrijebimo neki grublji izraz, da ne bi znali da taj njihov zahtjev, zapravo, nema nikakvog smisla. Ajde ti Barcelono, otkupi od Fenera Livakovića, koji će u siječnju napuniti 32 godine, daj ga nama do njegove 34. godine i još plaćaj veći dio njegova ugovora!? Stvarno bi na čelu Barcelone trebao biti potpuni neznalica ili neki veliki, neuništivi navijač Dinama, 100 puta veći od, recimo, Danija Olma da bi pristao na takvo što. Ljudi, pa nemojmo...
Drugi dio priče oko Livakovića i razloga nedolaska u Dinamo pao je u vodu kad smo vidjeli, iako smo to već i ranije načuli, da cijena nije baš tako paprena, da je Fener Dominika prodao Barci za 2+2 milijuna eura. Ili 2,5 u startu, načelno svejedno. Cijelo vrijemo smo slušali kako Turci traže puno, četiri, pet, a Dinamo to ne može platiti. U redu, toliko ne može. Ali ako ne može ili ne želi platiti 2 ili 2,5 onda ili Livakovića ne želi baš svim srcem, ili je financijski klub toliko nestabilan da nema niti toliki novac? Kojim bi kupio možda i ključnog igrača za napad na Ligu prvaka, na 30+ milijuna eura i nekakav rezultat u tom društvu. Ali, ako je tako 'tanak' s novcem, zašto je onda platio nešto manje od dva milijuna za Smaila Prevljaka i Aleksa Stojakovića? Prvi je Livakovićev vršnjak i, trenutno, back up napadač, drugi još ni sam ne zna kad će odigrati prve minute za Dinamo, jer je stigao ozlijeđen. Da se razumijemo, to nije kritika njima dvojici, možda će u dogledno vrijeme imati neku važniju ulogu u Dinamu, nego samo primjer kako novac ne mora biti problem ako ga želiš ili znaš pronaći. Našlo bi se valjda i za Livakovića...
Treća teza koju smo čuli imala je smisla proljetos, tamo negdje do 1. lipnja. Ha, neka je i 15. lipnja. Dinamo nema s kime u Feneru pregovarati, tamo su izbori, nova preglagivanja u klubu... Ti ljudi koji se 'preslaguju' u ovom su prijelaznom roku doveli igrače za 87 milijuna eura, prodali ih za 27 milijuna, još 10-ak igrača otpisali ili skinuli s platne liste. Da baš nitko iz Dinama nije s njima mogao razgovarati o Livakoviću, malo ozbiljnijoj nogometnoj 'njušci' nego polovica igrača o kojima su, dakle, ti isti, novi ljudi u Fenerbahceu pregovarali!? Nije li bilo normalno, ako su već toliko nedostupni, da je netko iz Dinama, koji toliko vapi za Livijem (najbolje bi bilo da je to učinio najveći nogometni autoritet Zvonimir Boban) odletio u Istanbul, stavio karte na stol, rekao 'možemo toliko i toliko, Ide, ne ide, ruka ruci...' Uime Dinama, uime svih, pregovarao je Livakovićev agent Andy Bara, koji je na kraju i isposlovao priču oko Barcelone, ali, poanta je da, ako nekoga želiš, onda doista poduzmeš sve da ga i dovedeš.
Livaković je, za to vrijeme, odbijao sve druge moguće ponude, naglasivši da želi samo u Dinamo. Naravno, neće doći baš besplatno. Nije tražio novac kao u Feneru (iznad dva milijuna eura godišnje), svjestan Dinamovih gabarita bio je spreman spustiti zahtjeve, prilično. No, Dinamova ponuda bila i ispod tih iznosa, a da stvar bude gora proširila se priča, o kojoj bruji i svlačionica, da je ta svota bila i ispod cifre koju su Modri pristali dati famoznom Junioru Brumadu, Brazilcu iz Midtjyllanda, koji se baš nakon potpisa (pred)ugovora s Dinamom teško ozlijedio. I u Zagreb bi trebao stići tek nakon Nove godine... Ne samo to, u svojoj je ponudi Dinamo Livakoviću predložio i dugogodišnji ugovor, čak šestogodišnji! Uz jednu caku, da zadnje dvije godine ovise o tome hoće li se dotad izgraditi novi stadion u Maksimiru!
Nakon svega toga teško se othrvati dojmu da Dinamo nije baš tako žarko, jako, želio Dominika Livakovića, kako se to potenciralo. Što je opet sasvim legitimno. Ne želiš igrača, jer ti ne odgovara njegov stil igre/branjenja, preskup ti je u ovom trenutku, prestar ili misliš da imaš bolje na njegovoj poziciji, normalna nogometna odluka. Konačno, takova odluka spada u opis posla! Uostalom, možda Dinamo u srijedu pobijedi Viking u Stavangeru i na krilima, recimo, Ivana Nevistića uđe u Ligu prvaka, onda će takva odluka imati i opipljiv argument. I aspolutni šešir do poda. Ali, čemu čitava sapunica?
Jer, onog trenutka kad Barcelona kupi Livakovića i pristaje na jednogodišnju posudbu, a ti tražiš dvogodišnju i ne prihvatiš takav 'dar', tada više ne možeš reći da si poduzeo sve da ga dovedeš. I onda jednom trebaš objasniti zašto u play-off Lige prvaka i, potencijalno, u europsku jesen ulaziš s nerazjašnjenjim golmanskim pitanjem. Koje, možda, bude presudno! Ne možemo se maknuti od razmišljanja da bi Livaković, najkasnije danas, bio u Dinamu, da su Modri baš išli do kraja, da su ga jako, istinski željeli dovesti. I da su poduzeli sve...