
Izbor je samo jedan!
Vrijeme Čitanja: 4min | sub. 13.09.25. | 08:40
Dinamovi navijači i članovi danas slave svoj dan, ove izbore smatraju konačnom, velikom pobjedom. Kao i dolazak Zvonimira Bobana na mjesto prvog čovjeka kluba. Međutim, pretjeranom slavlju nema mjesta, ovim borba nije završila, jer nove, velike bitke već od nedjelje čekaju pred vratima
Po jednoj zanimljivoj definiciji, demokracija je središte savršene kružnice jednako udaljeno od autokracije na jednoj i anarhije na drugoj strani. I nije rijetko završila na nekoj od tih strana. Opet, objektivno jest da boljeg i pravednijeg sustava od demokracije nema, koliko god 'rupa' i mana imala, koliko god živjeli s njezinom nesavršenošću.
Dinamovi članovi i navijači ove subote slave demokraciju. Izbori, drugi u godinu i pol dana i drugi u povijesti, ali noviji, drugačiji. Od njih preko 60.000, nešto više od 28.000 ima ih pravo glasa, sami će izabrati novu Skupštinu, novog predsjednika i klupska tijela. Istina, složit će se većina njih i sami, nije ispalo sve onako kako je trebalo, nije ovo preslika onog sna s kojim su krenuli u borbu za demokratični, članski Dinamo. Nije idealno da je na izborima samo jedna lista, nije najbolja reklama što će Skupština ponovno biti jednoglasna, što će u Nadzornom odboru biti također ljudi s jedne te iste liste, a svih onih, koji su u Skupštini, IO-u i NO-u bili s 'druge strane', više nema.
No, to je ta priča o širini demokracije i njezinim modelima, Dinamo možda još uvijek traži idealan model, nitko ne kaže da se on s godinama neće mijenjati i modernizirati. Ono što su u godinu i pol dana u Maksimiru ipak shvatili, jest da široka demokracija, raspodjela funkcija i potpuna parlamentarnost ne jamče uspješnost nogometnog kluba, štoviše, mogu joj i škoditi. Stoga će Dinamo ove subote dobiti novog predsjednika, Zvonimira Bobana, koji će na toj funkciji zamijeniti Velimira Zajeca.
S mnogo većim ovlastima i odgovornošću, predsjednik kluba sad postaje glavna figura, lider i čovjek, koji stoji iza svih ključnih odluka. Definitivno, Zvonimir Boban je sigurno jedan od navjećih razloga zašto i nema na izborima druge liste, zašto se nitko nije htio suprotstaviti bivšem kapetanu. Jer, čak i mnogi među onima koji nisu njegovi obožavatelji, složit će se da trenutno nema idealnije osobe za vođenje Dinama u ovom, novom razdoblju od Bobana.
U svojoj suštini ova je subota, 13. rujna povijesni dan, ostvarenje sna onog dijela navijača, koji je na svojoj borbi ustrajao. Dinamo ima članski model, bez obzira koliko on trenutno bio nesavršen i on će u Dinamu ostati, možda će se samo s godinama mijenjati. Dinamo će na svojem čelu imati jednog od najkarizmatičnijih ljudi iz svoje povijesti, Dinamo ima neviđenu pozitivu i sinergiju navijača i momčadi, ima više od 60.000 članova, Dinamo, možemo tako zaključiti, u javnost stalno šalje sliku romantike i zajedništva, kakve dugo nije bilo u Maksimiru.
I, čitajući zadnjih dana društvene mreže i mišljenja dijela Dinamovih navijača, ovaj 13.rujna zapravo je dan kad je borba za novi Dinamo završila, kad je 'misija ispunjena'. Međutim, upravo je to ono što želimo naglasiti i na to upozoriti. Ne, ovim izborima i Bobanovim izborom za predsjednika borba na prestaje, naprotiv, kreće (ili se nastavlja) jedna druga borba, u kojoj Dinamo, također, ima samo jedan izbor. Uspjeti!
Ne sumnjamo da će iza 19 sati, kad se zatvori maksimirsko biralište, Dinamo slaviti, da će navijači i članovi proslaviti taj povijesni dan. Međutim, sve nakon toga opet se prebacuje na teren. Prvo Gorica, potom Derbi u Splitu, Fenerbahce i mjeseci velikih izazova. U kojima Dinamo mora opet krenuti stazom kojom je godinama koračao. Marširao. Što god prošao u svojoj novijoj povijesti, kako ga god tko vodio i kakve god to sve probleme, sudske procese i sukobe izazivalo, koliko god to jedno razdoblje bilo obojano tamnim tonovima i današnjim danom i simbolično ostaje dio povijesti, Dinamo je bio uspješan klub.
Rezultatski, u HNL-i Europi, financijski, u proizvodnji igrača... I zato ove subote i izborom Zvonimira Bobana tek počinje Dinamova nova bitka za europski koeficijent, za milijune koji će puniti klupski budžet iz godine u godine, za novo uzdizanje nogometne Škole, naravno, prije svega i za domaće trofeje. Jer, jedna sezona bez pehara se dogodi, ali dvije bi već bile 'opasne'. Potrošilo se puno u ovom prijelaznom roku, ulog je velik. Dinamo što prije, dok čeka izgradnju stadiona, mora riještii pitanje kampa da ne bi postao beskućnik, Dinamo mora pronaći nekog novog Baturinu ili Sučića kojega će 'isporučiti' tržištu, jer bez toga ne može živjeti.
Bobana i Dinamo već od nedjelje i Gorice čekaju mjeseci i godine teškog 'kopanja'. Bez previše romantike, bez utapanja u zadovoljstvu zbog izbora i 'konačne pobjede'. Ta priča danas završava, ostaje dio budućnosti i neupitna i za generacije koje dolaze. Međutim, i nakon izbora ostaje samo jedan izbor.
Rezultatski uspjeh, trofeji! Oni nemaju alternativu, tu previše demokracije ne postoji. Već samo lopta, golovi, poneka stativa, koji mogu puno toga odrediti. A za Dinamo bi još jedna sezona bez domaćeg trofeja, još jedno (iduće) ljeto u kojem ne može do Lige prvaka, bili zabrinjavajući! Recept je, dakle, jednostavan. Pjenušac u ruke večeras, a već sutra zasukavanje rukava. Dinamo je to, Maksimir, uvijek je bilo tako. Kad misliš da je ostvarena najveća pobjeda, najžešće bitke tek su pred vratima! Da, izbor je samo jedan.