Irska perspektiva: Ne daj mi Guinness, Žuju mi natoči!

Iako, ne možemo reći da nas to previše čudi. Osim što je zaista zelena kao što smo i zamišljali, iznenađujuće mirna te iznimno teška za sporazumijevanje (znanje književnog engleskog jezika vam tamo znači isto koliko znanje književnog hrvatskog jezika u Zagorju), ono što nas je izrazito dojmilo je podatak da je Irska danas druga zemlja svijeta kad se gleda BDP po glavi stanovnika (108 tisuća dolara), da su na prvom mjestu kad je tema broj visokoobrazovanih osoba po glavi stanovnika, baš kao što se vole pohvaliti porastom broja stanovnika za 48 posto od 1990. godine do danas. Kako je, zaključili smo već, skoro sve u životu stvar perspektive, zanimljivim podatkom smatrali smo da su svjetskom poretku slobodnog novinarstva na sedmom mjestu (Hrvatska je 60.), baš kao što nam je podigao obrve i onaj nogometni podatak koji kaže kako je prije točno 30 godina i tri dana Irska bila šesta zemlja svijeta na Fifinoj ljestvici, dok su sada na skromnom 60. mjestu. Klupski nogomet? Bio je, ruku na srce, loš tada, baš kao što ni danas to nije čudo neviđeno. Ali, opet je dovoljno dobar da Irci ovog utorka imaju priliku drugi put potpisati drugi veliki i bolni poraz nekog hrvatskog kluba u Europi. Nego, kako se ono kaže, lopta je okrugla i danas svi igraju nogomet? Ponekad nas te floskule dobro nasmiju, ali znate kako u narodu vole istaknuti – tko se ruga, po**ru ga.

Shelbourne, iz neke naše perspektive, u skoro pa svemu zaostaje za Rijekom. I opet nakon prve utakmice na Rujevici imaju iznenađujućih 2-1. Ne i nezasluženih, da ne bi bilo zabune! Rijeka je odigrala očajno prvo poluvrijeme, jedno od najgorih koje je Đalović ikada gledao uz aut-liniju... A onda su u nastavku naglo popustili i primili dva pogotka. Nisu Irci ‘pali s kruške’, imaju oni u svojim redovima igrače koji su prošli nogometne škole Liverpoola, Cityja i Uniteda, ali sve to nije nikakvo opravdanje za onaj očajan Rijekin rezultat iz prvog ogleda. Usprkos porazu, svi znaju da je kvaliteta kadra i dalje strani hrvatske momčadi, ali bit će to slaba utjeha u slučaju da Shelsi na svojoj Tolki obrane prednost i osiguraju svoju prvu jesen u Europi u povijesti...

Tolka Park je prošle godine proslavila svoj 100. rođendan, a na njoj je čak sedam prvoligaških klubova igralo svoje domaće utakmice. Foto: Germanijak

Stadion broji nešto više od 5500 sjedećih mjesta te bi protiv Rijeke trebao biti rasprodan. Foto: Germanijak

Inače, Tolka je, zanimljivo, rijeka! Po kojoj je, eto, dom Shelbournea dobio svoje ime. Iako postoji i Shelbourne Park, nogometnih golova na njemu nema, jer tamo se uglavnom održavaju utrke pasa, što je u ovim krajevima puno atraktivnije od 'tamo nekog' nogometa. Doduše, nedavno je tamo održan i konjski sajam, a taksist Irman s velikim nam je ushićenjem pričao o tome kako su ove godine mnogi polagali nade na šesticu koja, na veliku žalost, ipak nije isporučila. A šestica je kao Lazio, na nju nikada...

Šalu na stranu, Tolka je stadion koji podsjeća na Krimeju. Malo veću, neuredniju, nabacaniju Krimeju. A rasprodan za uzvrat bio je već u četvrtak ujutro, svih 5500 ulaznica planulo je kao od šale! Pokušali smo doznati nešto više o tome ima li karata na crnom tržištu, ali u Irskoj tako stvari baš i ne funkcioniraju. Ili se barem samo prave da ništa ne znaju. Iako, da budemo potpuno iskreni, nije nam se baš činilo da se prave. Svaki put kad smo spomenuli Rijeku, Shelbourne i nogometnu utakmicu, naši sugovornici samo bi dodatno otvorili oči, nastavili s kimanjem glavom pa govorili ‘lijepo, baš lijepo’. Da, lijepo...

Pogled iz parka na katedralu svetog Patrika. Foto: Germanijak

Katedrala iznutra. Foto: Germanijak

Ono što je u Londonu Soho, u Dublinu je ulica Essex E. Foto: Germanijak

Iako, ovog utorka u lijepom Dublinu ne očekujemo gledati lijep nogomet. Irci, nekako smo dojma, spremaju za Rijeku taktiku tipičnu za momčadi s Otoka. Dakle, puno trke, klizećih startova i zračnih duela. Rijeka? Ha, tko će znati što će Rijeka. Doduše, Đalović mora znati da na Kvarneru nema života od sjećanja i da bi ispadanje od Shelbournea bila epska sramota. I to uz sav dužan respekt kojeg aktualni prvaci Irske zaslužuju. Čak i da izostanu Fruk, Janković, Majstorović ili tko već - nema opravdanja! Rijeka čak i da mora igrati s ‘rezervnom postavom’ proći mora. I to im apsolutno svi u klubu moraju imati na umu.

I to je ta perspektiva. Istina je da će se nogomet igrati i sutra te da se ni Shelbourne ni Rijeka neće ugasiti u slučaju ispadanja iz Europske lige, ali za hrvatskog prvaka bi, usprkos dodatnom popravnom ispitu protiv Vikingura ili Linfielda, ispadanje od Iraca stvarno bilo teško oprostivo. Čak i da se popnu na vrh 120 metara visokog Spirea, još jedne nesvakidašnje umjetničke skulpture u centru grada, pa zatim viknu 'krivi smo' - oprosta nema! Doduše, ne bi Đaloviću bilo prvi put da se tako ‘crveni’ u Europi s Rijekom, što kao trener, a što kao igrač, jer sjetio nas je veliki Rijekin kolekcionar Sanjin Valentin kako je Novi list 2008. godine pisao o ‘povijesnoj blamaži’ nakon ispadanja od Renove (0-0, 0-2) u 1. kolu Intertoto Kupa. Đalović je tada bio prva violina momčadi koju je vodio Zlatko Dalić. Isti medij posvetio je tada i jedan ‘okvir’ Đaloviću koji je, navodno, bio velika želja Wigana i Celtica, ali Otok mu je ostao nedosanjani san. Da je u svemu tome bilo istine potvrdio nam je u intevjuu, odnosno na konferenciji za medije. Na kojoj smo bili jedini hrvatski medij. Atkualni prvak Hrvatske, europsko gostovanje, Dublin, letova iz Zagreba 'kao u priči'... I jedan hrvatski novinar? Nevjerojatno...

Press soba svega nekoliko minuta prije početka konferencije za medije trenera Rijeke. Foto: Germanijak

Pogled na tribinu koja je propadala zbog Rijeke Tolka i zbog koje je onda napravljena nova tribina koja sada služi kao oružarnica i svlačionica. Foto: Germanijak

No, prije nego što kompletan fokus bacimo na utakmicu, još malo bi valjalo o tom predivnom Dublinu i Irskoj. Nekima možda čudno, ali neophodnim smatramo istaknuti kako je predsjednik iznimno popularni Michael D. Higgins, pravi mladić u tijeku 84-godišnjaka kojeg mnogi prepoznaju po tome što svugdje ide sa svojim psom, bernskim planincem Misneachom (na irski Hrabrost, op.a.). A njemu zaista nije važno što je njegov ‘gazda’ prvi čovjek države te ga nije jednom prekinuo u važnim razgovorima kako bi dobio svoje češkanje po trbuhu. Inače, karizmatični i iznimno simpatični Michael D. Higgins je laburist, u svojim govorima stalno promovira mir, empatiju te altruizam, a od početka sukoba između Izraela i Palestine je jasno stao na stranu Palestinaca. U irskoj metropoli ćete tako, osim, naravno, narančasto-bijelo-zelene trobojnice, najčešće naletjeti baš na zastave Palestine. Puno više nego, primjerice, Shelbournea, što nas ne prestaje čuditi...

Iz Germanijakove butige politika brzo ide van te je puno praktičnije napraviti zaokret u smjeru piva. O čemu svi ipak malo radije progovaramo... Guinness je, dakle, irski nacionalni simbol, a nakon degustacije se definitivno može potvrditi kako ‘nije ista pjesma’ kad se pije u Irskoj i negdje drugdje. Prva pinta je bila za probu, druga za potvrdu. Za treću treba imati utakmica... Inače, kako smo ranije spomenuli drugi najveći BDP po glavi stanovnika na svijetu, isto tako treba reći kako Irska ima prilično ozbiljan problem s beskućnicima. Koje, za razliku od Londona, na kojeg Dublin u nekim stvarima neodoljivo podsjeća, nisu uspjeli riješiti. Isto tako, policije je pun grad, ophodnje su konstantne te je sveopći dojam sigurnosti vrlo visok, ali zamućenih pogleda te onih koji očigledno ne mogu povezati kraj s krajem zaista ne nedostaje. Zašto je to tako mnogima biti malo jasnije kada istaknemo da je cijena prosječnog mjesečnog najma za stan od 40 kvadrata u krugu od 5 kilometara od centra grada između 2100 i 2300 eura. I nemojte misliti da su cijene drastično niže ako se ide malo dalje... Nešto jesu, ali značajno – nisu!

U svakom slučaju, Irska je, kad ju čovjek samo malo osjeti ‘iznutra’, jedna od onih zemalja koja tjera da joj se nekada vratiš. I iako joj prirodnih ljepota ne nedostaje, otvorenost ljudi ju čini još ljepšom. Riječani bi joj se sigurno jednog dana rado vratili, turistički, ali tek nakon što prođu Shelbourne i tako osvete svoje sportske prijatelje iz Splita. Premda ne trebaju previše razmišljati o tome kako će se ponašali u slučaju završnog slavlja, možda bi bilo ‘prigodnije’ da pobjedu proslave s domaćim hrvatskim pivom. Da, to crno irsko je zaista očaravajuće, ali onomad je u Bitangama i Princezama Predrag Vušković u ulozi Gazde rekao nešto što dolazi dosta pitko na kraj ovog teksta:

“Ne daj mi Guinness, Žuju mi natoči.” 

I to po mogućnosti onu hladnu, pobjedničku. Koja tako, barem nama, može postati bolja od ovog piva s kojim se Irci toliko diče. Svaka njima čast, ali... Ionako je sve to samo stvar perspektive.