INTERVJU - Zoran Ratković: U Hajduku sam proveo najbolji dio života

Belišće, grad na krajnjem sjeveroistoku Hrvatske, će u utorak postati centar svijeta za ljubitelje nogometa iz istočne Slavonije, naročito navijače Belišća i Hajduka. Splićani u osmini finala Kupa Hrvatske dolaze u goste klubu koji je član 3. HNL Istok, nekada prvoligašu koji je najslavnije dane proživljavao početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Igralo je Belišće četiri sezone u Prvoj HNL, od 1992. do 1996. godine, stariji poznavatelji nogometa sjetit će se pobjeda nad Dinamom i Hajdukom u sezoni 1993./1994.

Baš nekako u to vrijeme, u ljeto 1993. godine iz Belišća je u Hajduk stigao 14-godišnji Zoran Ratković, jedan od najvećih talenata u Hrvatskoj. Plavokosi dječak iz slavonske je ravnice došao u tada najveći hrvatski klub, dobio je poziv koji nije mogao odbiti.

„Uh, to su bili nezaboravni dani, zbilja prekrasne uspomene, najljepše doba života proveo sam u Splitu. Hvala što ste me se sjetili, ugodno sam iznenađen, Hajduk je moj klub kao i Belišće“ javio se Ratković na naš poziv.

Rado smo se prisjetili vremena kada je stigao u Hajduk, malo porazgovarali o tome kako će Belišće ugostiti Hajduk te se dotaknuli njegove dugogodišnje karijere. Koja, da odmah razjasnimo, još uvijek traje. Ratković danas igra za Slavonac iz Ladimirevaca pored Valpova, člana 1. lige Osječko-baranjske županije.

„A što ću kada volim nogomet, to je jače od mene, cijeli život sam zaljubljen u loptu. Ne mogu bez nogometa, mislim da ću igrati dok god me tijelo i noge služe. Dok se god osjećam dobro želim uživati u nogometu, davno sam počeo igrati, ali još ne namjeravam stati. U Slavoncu mi je lijepo, igram s prijateljima koji su igrali sa mnom u Belišću, družimo se, uživamo u nogometu koji je svima velika ljubav“ kaže nam Ratković, poznat i po nadimku Gavro.

Uz igranje za Slavonac već nekoliko godina se bavi trenerskim poslom, voditelj je Škole nogometa Belišća, radi s djecom u klubu u kojeg je prvi put zakoračio s 11 godina.

„Prestao sam igrati za Belišće prije godinu i pol dana, vratio sam se 2009. i 11 godina bio kapetan, a posljednjih godina sam usporedno s igranjem trenirao djecu. Vodim školu nogometa, uvijek kod nas ima talenata i volim raditi s djecom, mislim da ih mogu nešto naučiti“.

Mamić propustio nanijeti prvi poraz Hajduku

Gorica uzela bod na Poljudu, Kotarski spasio, Melnjak promašio

U Hajduku je proveo lijepih osam godina, od 1993. do 2001. godine, upisao 44 nastupa i devet golova za Bijele u službenim i prijateljskim utakmicama.

„Došao sam na Poljud s 14 godina, nakon završene osnovne škole. Na jednom me turniru zapazio trener Siniša Jalić pa je rekao upravi kluba da me dovedu u Split. Uskoro je stigao poziv Ivana Ike Buljana, bila je to izuzetna čast, iznenađenje za cijelu obitelj. Da mene zove Hajduk, dijete iz Slavonije koje cijeli život navija za Hajduk, ne možete ni zamisliti kako sam se osjećao. Bio je to san, ne znam ni danas to opisati. Nije u to vrijeme bilo kao danas, da mladi igrači rade takve transfere i odlaze od kuće. Donio sam odluku zajedno s obitelji i moram priznati da mi nije bilo lako, ali tko može odbiti Hajduk?“ priča nam Ratković vrlo emotivno pa nastavlja.

„Ma to je bilo ostvarenje sna, nešto nezaboravno, neopisivo. Prvih nekoliko mjeseci nije bilo lako biti odvojen od obitelji, ali kroz treninge i utakmice sve sam se bolje osjećao u Splitu. Možda je djeci iz Splita tada bilo normalno da treniraju u Hajduku, meni kojem je nogomet sve na svijetu to je bio san snova. Koji mi se ispunio, zaigrao sam za jaki Hajduk, zbilja danas ne žalim za ničim u karijeri. Sve što sam doživio s Hajdukom posebna su sjećanja, putovanja na razne domaće i međunarodne turnire, osvajanja kadetskih i juniorskih prvenstava i kupova, to se ne zaboravlja. Igrao sam s odličnim igračima, Pletikosa, Tudor, Leko, Deranja, Vuković, Matić, Miladin, Sablić su moja generacija, u seniorima sam igrao sa Nenadom Pralijom, Deanom Računicom, Josipom Skokom, Slavenom Bilićem, i još mnogima, Hajduk je tada bio moćan. Najviše sam igrao u kadetskim i juniorskim godinama, osvojili smo sve što smo mogli, a mislim da sam među najmlađima koji su ikada debitirali za Hajduk. Trener Iko Buljan me je stavio u igru u pretkolu Kupa UEFA protiv Zimbrua, imao sam 17 i pol godina te 1996. Pobijedili smo 2:1, neću nikada zaboraviti osjećaj igranja pred punim stadionom i Torcidom. Kažem, kad se svega sjetim, u Hajduku sam proveo najbolji dio života“.

Danas na Poljudu nema mnogo onih koji su u Ratkovićevo vrijeme bili u Hajduku, niti među djelatnicima kluba niti među trenerima.

„Iskreno ne znam koliko ljudi poznajem koji su danas u Hajduku, vidio sam da juniore vodi Marijan Budimir koji je nešto mlađi od mene, ne znam ima li još tko od nekadašnjih suigrača u omladinskoj školi. Nisam blizu kluba pa ne znam zašto je tako, ali malo mi je čudno da nema više bivših igrača u klubu. Promijenila se i većina djelatnika, znam da su još tamo oružari, legendarni Balić i Čolak te ekonom Perkušić. Možda još netko od starijih, dosta je vremena prošlo pa je jasno da se ljudi u klubu mijenjaju. Ali, Hajduk je uvijek Hajduk, veliki klub i ponosan sam što sam nosio bijeli dres“.

Torcida se snašla za utakmicu protiv Gorice

Legenda Torcide, Tornada, Horda zla i Kohorte vraća se u Gradski vrt!

Ratković je igrao za sve mlađe reprezentativne selekcije, a u seniorima Hajduka bio je član momčadi koja je 2000. godine osvojila Kup te 2001. godine prvenstvo Hrvatske. Tih je godina imao dosta problema s ozljedama, na prijelazu iz juniora u seniore dugo ga je mučila zadnja loža pa je manje igrao nego je mogao. Bio je na posudbama u Belišću, Mosoru te Cibaliji u kojoj je nastavio karijeru nakon isteka ugovora s Hajdukom. Pet je godina nosio dres Vinkovčana, najbolju sezonu imao je 2003./2004. kada je postigao 10 golova u HNL-u. Igrao je u prvoj ligi za Međimurje, bio kratko u njemačkom drugoligašu Braunschweigu te Samoboru i Trogiru iz kojeg se 2009. vratio u Belišće.

Sad mu u goste dolazi njegov Hajduk, jasno da prati sve što Splićani pokazuju na travnjaku.

„Hajduk je moj klub i mogu govoriti samo kao navijač jer nisam blizu kluba. Svi danas očekuju iskorak od Hajduka, svi očekuju borbu za naslov prvaka. Meni je Hajduk uvijek Hajduk, bio u drugoj ili trećoj ligi uvijek ću navijati za njega. Međutim, klub takve tradicije i povijesti bi se svake godine trebao boriti za trofeje, to bi trebalo biti nešto normalno. Nisam upućen u detalje, samo mislim da se Hajduk treba okrenuti sebi i stvaranju svojih igrača, a sa strane dovesti samo one koji po karakteru mogu igrati u Hajduku. Svi dobro znamo da nije lako nositi bijeli dres, uvijek je pritisak igrati za Hajduk. Gledam na to isključivo navijački, mislim da svaki navijač želi da se Hajduk bori za titulu“ smatra Ratković.

Jedan od trofeja kojeg Splićani ove sezone žele je Kup Hrvatske, Belišće je prepreka koju žele preskočiti u utorak.

„Imamo mladu momčad željnu dokazivanja, sve su to igrači koji su prošli škole nogometa Osijeka, akademije Krpan/Babić ili su ponikli tu u Belišću. Dobri smo u 3. HNL Istok, tu pri vrhu, sigurno će momci biti vrlo motivirani protiv Hajduka. Trener je Davor Rupnik, dobro poznato ime u našem nogometu. Od igrača koji igraju za Belišće sigurno ste čuli za Silvija Anočića, iz škole Osijeka prije nekoliko godina prešao je u Romu. Svakako, Hajduk je prvoligaš i favorit, naši momci će se sigurno pokazati u najboljem svjetlu. Siguran sam da će atmosfera na stadionu biti fantastična, Hajduk ima mnogo navijača u Belišću i Slavoniji. Dolaze navijači iz Đakova, Feričanaca, Našica, Županje, Osijeka, dolaze i moji prijatelji iz Splita. Zbilja se radujem utakmici, vjerujem da ćemo imati pravu feštu nogometa“ rekao nam je Gavro Ratković.

Važan dio fešte u Belišću tiče se izravno Ratkovića, klub će mu upriličiti službeni oproštaj baš protiv njegovog Hajduka koji će iz Splita sigurno donijeti poklone za nekadašnjeg člana Bijelih.

„Da, čuo sam da mi Belišće priprema oproštaj, kažu da je ovo lijepa prilika za to. Moram priznati da sam uzbuđen, biti će sigurno emocija, nogomet mi je najvažniji dio života. Još nam stiže moj Hajduk, posljednjih sam se dana prisjećao svega što mi se događalo otkad sam s 14 godina došao u Split i moram reći da sam presretan. U Splitu sam stekao brojna prijateljstva koja još traju, živio sam u naljepšem gradu na svitu i to je zbilja neprocjenjivo. Eto, jedva čekam utorak, kao i svi navijači Hajduka u Belišću i Slavoniji“ zaključio je Ratković.

Piše: Vedran Pavičić