
I Ganci sad imaju prolaz: Ima li Hrvatska pravo igrati 'na nulu'?
Vrijeme Čitanja: 3min | čet. 25.06.26. | 08:05
Sve je izvjesnije da će četiri boda biti sasvim dovoljna za prolaz skupine. Što to znači u pripremi utakmice protiv Gane?
BiH pobijedila je Katar (3-1) i izborila drugi krug kao treća u skupini! Išli su susjedima u prilog i rezultati drugih skupina, ali već nakon prvog dana trećeg kola, jasno je da su im četiri boda i gol-razlika -1 dovoljni za prolazak. Zanimljivo, Hrvatska s tri boda ima istu gol-razliku i osvoji li bod protiv Gane u zadnjem kolu imat će i isti broj bodova. U slučaju da, recimo, odigramo protiv Afrikanaca 2-2 tada bismo bili izjednačeni i po broju postignutih i primljenih pogodaka i tko je bolji, iako to ne bi trebalo biti presudno, odlučio bi broj žutih i crvenih kartona. No, kažemo, to uopće ne bi trebalo biti bitno.
Pred Zlatkom Dalićem nije mnogo vremena, pogotovo ga nema dovoljno za velike promjene. Jasno je i njemu, rekao je to na presici u SAD-u, da Hrvatska nije bila dobra i idealna niti protiv Paname, da ima dosta igrača, koji mogu i moraju bolje. Priznao je da to nije ono što su svi (pa i on) očekivali i da bi, za neki veći, gromoglasniji rezultat, Hrvatska morala biti učinkovitija, razigranija. U kontekstu te priče, aktualnog stanja, zanimljiva je dvojba i kako pristupiti utakmici s Ganom, koju taktiku i 'oružje' odabrati? Naime, činjenica jest da i Gana u ovom trenutku već ima izboren prolaz, čak i da izgubi od nas nekom minimalnom razlikom, kao treća bi bila u drugom krugu. Rizik u utakmici protiv Hrvatske za nju nije potreban, Carlos Quieroz nema razloga juriti po trijumf, ganjati euforično prvo mjesto, koje će ionako teško dohvatiti. Remijem bi Gana, ako Engleska ne izgubi od Paname, bila sigurna druga, a kažemo, čak i uz poraz od Hrvatske, treće mjesto joj nikako ne bi promaknulo. Osim toga, vidjeli smo i u prve dvije utakmice, Gana je čvrsta momčad, koja još nije primila gol, zabila je tek jedan pa se i ne očekuje neka velika golijada u dvoboju s Vatrenima. Naravno, uvijek može 'procuriti', nama ili njima, ali logika govori da nećemo gledati puno lopta u mreži.
Stoga, kako bismo mi trebali istrčati u subotu u Philadelphiji? Treba li Dalić pripremiti momčad za juriš po pobjedu od prve minute, svim snagama tražiti pogodak, koji bi nam donio tri boda i, vjerojatno, drugo mjesto? Ili sad, kad situacija u momčadi očito nije bajna, ipak malo smiriti pritisak, inzistirati na mirnoći i sigurnosti, prije svega u obrani, gledati kako ne primiti pogodak? Ono što bismo rekli, mirno 'čuvati nulu'? Naravno, naučili smo već puno puta da u nogometu nema igranja na bod, da ne treba bazirati taktiku na remiju, pogotovo danas kad je nogomet brži, jači, intenzivniji... No, onako u nekom nogometnom žargonu uvijek možemo pričati o igri na pobjedu ili držanje remija. Stvar može biti u pristupu, nekim taktičkim zahvatima, a i protivnik kao Gana može tu odigrati važnu ulogu svojim postavkama.
Nećemo ulaziti sad u taktička razmišljanja, tko umjesto koga, ovaj ili onaj sustav, tome smo posvetili drugi tekst. Ono što nas zanima jest s kakvim ciljem ćemo ući u zadnji susret u skupini. S neupitnom željom za pobjedom, za drugim mjestom i dokazivanjem da je Hrvatska pobjednička nogometna sila, koja ne želi ulaziti u kalkulacije. Makar nam to, možda, donijelo i teži ždrijeb. Ili ćemo biti pragmatični, zaigrati po načelu 'važno je proći, a dalje lako...'? I gledati da ne kiksamo, biti oprezni i ne jurišati bezglavo po tri boda već pokušati sačuvati taj jedan. Ključeve ove odluke u rukama drže Dalić i njegov stožer, uz jedno važno pitanje: Ima li Hrvatska pravo 'igrati na nulu' ili mora težiti pobjedu, ako treba i riskirati? Da joj se oprezniji pristup ne bi osvetio...

.jpeg.webp)








