I. SučićHrvatska ovisi o jednom igraču, a to nije Modrić. Je li Belgija otkrila problem popisa?
.jpg.webp.webp)
Vrijeme Čitanja: 4min | čet. 04.06.26. | 08:00
Nisu upaljeni alarmi, nije da 'gori pod nogama', ali – nešto se mora promijeniti. Sad, je li to formacija, uloga igrača u određenom sustavu, hijerarhija... O svemu se može diskutirati, ali teške odluke treba donijeti sad.
Prijateljska utakmica protiv Belgije (0-2) jednog bi se dana mogla pokazati među važnijim utakmicama koje je Hrvatska odigrala u godini u kojoj ju očekuje nastup na SP-u. Ovog je utorka na Rujevici Hrvatska odradila susret ispod svoje očekivane razine, ali je Zlatko Dalić dobio odgovore na neka pitanja. Nije mu, normalno, sada odjednom sve kristalno jasno, ali shvatio je da ako želi pobjeđivati, udarnih 11 neće mu sastavljati četiri i kusur milijuna izbornika. Dalić zna da je sada vrijeme za neke oštre rezove. I one najteže odluke. Uostalom, ne kaže se bez veze – teške odluke rano, lagodan život kasnije.
Iako mnogi o tome ne žele previše otvoreno pisati i pričati, jedna od tema nakon Belgije svakako je Luka Modrić. Osim što mu je 40 te je prilično jasno da ne može igrati jednako kvalitetno kao kad mu je bilo 32 ili 36 godina, Luka je netko čije vrline u sustavu koji Hrvatska danas igra dolaze do izražaja puno manje nego prije. A od lopte sakriveni Luka nikada ne može biti dobar kao Luka koji s loptom u nogama dirigira tempo igre. Nije upitna njegova klasa i znanje, ali jest njegova uloga. Naročito kada je pored njega Mateo Kovačić.
Njih dvojica ovog su utorka svojom prevelikom slobodom jedan drugoga previše zatvarali, čak i gušili. I taj problem Dalić mora nekako riješiti. Već smo pisali, 3-4-2-1 je sustav koji je puno bliži sustavu 4-1-4-1 nego primjerice 3-5-2. Zbog prostora koji se otvaraju i zatvaraju u određenim situacijama, zbog prevencijske obrane i lakšeg okidača situacijskog presinga. I zato što je protivniku priprema za zatvaranje zona u kojima Hrvatska želi dominirati vrlo slična.
Isto tako, očekivati od Modrića, 40-godišnjeg Modrića, da bude isti onaj iz Rusije ili Katra, nije pošteno. On bi to htio biti, ali tijelo više ne dopušta takvu dinamiku i mogućnost promjene tempa. Kovačić je, pak, u godinama kada bi on trebao biti taj. I zato, iako će neki reći da Dalić mora presjeći pa odlučiti Luka ili Mateo, možda je točnija konstatacija da mora donijeti neke teške odluke kako bi u momčadi funkcionirali Luka i Mateo. Njima ne treba puno, ali ih se ipak treba voditi. I olakšati im posao.
U sustavu koji bi mogao biti 'naš' na nadolazećem SP-u postoji još jedan problem – bočni igrači. Čak bi se za Stanišića i pronašla nekakva zamjena (Marco Pašalić, Jakić), ali Perišić... On zamjenu nema. I zato je u ovom trenutku najvažniji hrvatski reprezentativac. Ne najbolji, Luka je ipak Luka, ali najvažniji da. Onaj o kojem ovisi cijeli jedan sustav, cijela jedna ideja.
Posljednjih 20-ak minuta, kada se na njegovom mjestu našao nesretni Luka Sučić, tih 3-4-2-1 djelovao je, moramo se tako izraziti - polukomično. Jakić na desnom stoperu, Luka Sučić kao lijevi wing-back, Pongračić kao lijevi stoper... Kad bismo samo znali što je pisac htio reći? I postići!
Baš tada, kada su se dogodili svi ti veliki preokreti u momčadi, Hrvatska je primila drugi pogodak. Lukaku je zabio, Moro je mor'o bolje, ali 'asistencija' bi se trebala pisati hrvatskom izborniku. Jer igrači kao što je Lukaku žive od toga da koriste kaos kod protivnika. Možda više nije u godinama kada ga sam može prouzročiti, ali pogotke nikada neće zaboraviti zabijati.
Pred sam kraj ogleda s Belgijom samo po sebi nametnulo se pitanje popisa. I ne, nisu tema bili Stojković i Beljo, tema su bili – bočni igrači. Od Smolčića i Valinčića pa sve do Bradarića, Sose i Hrgovića. Ako ćemo igrače razvrstavati po prirodnim pozicijama, Hrvatska na SP ide s jednim desnim bekom (Stanišić) i šest stopera (Erlić, Ćaleta-Car, Pongračić, Šutalo, Gvardiol, Vušković), dok cijela lijeva strana ima svoje ime i prezime – Ivan Perišić.
Iako se neke stvari sasvim sigurno još stignu popraviti, ovakav izbor, neovisno o tome kakav sustav Hrvatska odluči igrati, zaista nema previše smisla. Sada. No, ako rezultat bude po volji navijača, tada svaka nelogičnost pada u vodu. Dobro je to Radomir Đalović objasnio dok je vodio Rijeku – tko te pita? Sada pitaju svi i pita se sve, jer rezultat nije dobar, ali kada je situacija obratna, tada pitanja, naravno, nema. I tako i treba biti.
Belgija je ovog utorka bila bolja, zrelija i mirnija. No, nije pobijedila zato što je nadigrala Hrvatsku od prve do posljednje minute, nego zato što je iskoristila ono što Hrvatska trenutačno još uvijek nije riješila. Pitanje odnosa Modrića i Kovačića, pitanje ovisnosti o Perišiću i pitanje popisa.
Zato ovaj poraz nije problem sam po sebi. Problem će postati samo ako se iz njega ništa ne nauči. Prijateljske utakmice postoje upravo zato da otkriju slabosti prije nego što ih počneš skupo plaćati. A Belgija je Hrvatskoj ovog utorka možda pokazala nešto važnije od samog rezultata – pokazala joj je gdje joj sustav završava, a improvizacija počinje.