Germanijak na Mostarskom derbiju: Zrinjski ostao gospodar Grada na Neretvi
Vrijeme Čitanja: 2min | ned. 04.05.25. | 13:04
U utakmici koja je više ličila na rat živaca nego na nogomet, Zrinjski je po treći put ove sezone slavio protiv Veleža – ponovno minimalno, ponovno 1-0, i ponovno uz osjećaj gorčine s jedne strane i euforije s druge.
Na stadionu Rođeni, pred dobro popunjenim tribinama i teškom atmosferom, pala je odluka u petoj minuti sudačke nadoknade, kada je Tomislav Kiš okrenuo svog čuvara i zatresao mrežu za hladan tuš domaćima.
Prvih 45 minuta bilo je gotovo u potpunosti sterilno, a jedina prava prijetnja došla je u 29. minuti kada je Halić glavom pokušao, ali Karačić sigurno reagira. Zrinjski je u tom dijelu ostao bez dvojice igrača, Surdanovića i Mašića, što je dodatno zakompliciralo planove gostiju.
Unatoč tome, domaći nisu uspijevali kapitalizirati posjed ni prilike.

No prava priča ove utakmice bila je ona izvan statistike. Sa svake strane terena osjećala se napetost; pogledi ispod obrva, psovke s tribina, zvižduci koji su se miješali s povicima nezadovoljstva. Svaki start, svaki sudački zvižduk bio je iskra na već tinjajućem plamenu. Irfan Peljto imao je pune ruke posla, ali se činilo da ne uspijeva smiriti emocije koje su proključale daleko prije prvog sučevog zvižduka. Dovoljno je reći kako se momčad Zrinjskog nije mogla zagrijavati.
Kada je Savić u 90. minuti pogodio za, činilo se, odlučujući gol, čitav stadion se nakratko zaledio. Uslijedila je duga VAR provjera. Navijači Veleža držali su dah, a kada je gol poništen zbog zaleđa – eksplodirale su tribine. No nije dugo trajalo olakšanje. Samo nekoliko minuta kasnije, Kiš koristi prostor, okreće se i pogađa. Lopta u mreži, a muk u Vrapčićima.

Ono što je uslijedilo izlazi iz okvira sporta. U teren su letjeli predmeti, dim, topovski udari, a jedan je pogodio vratara Karačića. Igrači Zrinjskog slavili su, iako su u strahu za vlastitu sigurnost, a domaći su stajali nepomično i tek su pojedini pokušavali izliječiti frustraciju gađanjem igrača Zrinjskog bocama i topovskim udarima. Sjeverna tribina urlala je od bijesa. Bio je to trenutak kada rezultat više nikome nije bio važan – jer emocije su bile jače od brojki.
I dok je stadion tonuo u tišinu, Zrinjski je krenuo prema zapadu. Doslovno. Autobus s igračima dočekala je masa navijača na ulazu u zapadni dio Mostara – dio grada koji otvoreno navija za Zrinjski. Ultrasi, koji nisu imali dopuštenje za dolazak na derbi, organizirali su doček uz pjesmu, baklje i defile ulicama. Pobjednička povorka završila je na stadionu, gdje se slavlje nastavilo dugo u noć.
