Germanijak kod More: “Reprezentacija me ispunjava, kroz Bolognu tražim put do SP-a”

Mrki nam je tada pričao da nije pogriješio što je sina poslao u Zagreb na nogometno školovanje, a u jednom trenutku upoznali smo i Nikolu. Pristojno se predstavio, odradio par brzopoteznih Šimićevih pitanja i vratio se knjigama.

“Mora se i učiti, jer nikada ne znaš hoće li ti lopta vratiti sve u životu”, pojasnio nam je Moro senior.

I vratila je, hvala nebesima – Dinamu, hrvatskom nogometu, obitelji Moro. Kroz godine – kasnije, kad je na Maksimiru postalo jasno da je došlo vrijeme ozbiljne igre, Nikola ulazi u prvu momčad, postaje standardan. Bio je član jedne od najvećih generacija Dinama u povijesti koja je rušila barijere, tukla ozbiljne europske momčadi, igrala Lige prvaka i proljeća u Europi. Oduvijek s ponosom isticao korijene i Dalmaciju, u koju se – kako je prolazila ruska avanture – vratio. Samo, dom je sada malo premješten; Split je novo gnijezdo obitelji Moro, makar će još malo pričekati na stalni povratak, dok traje nogometna vožnja Serie A.

“Ovdje sam navršio treću godinu i zaista uživam u svemu. Grad je prelijep, baš po mjeri. Navijači obožavaju svoj klub, vidjeli ste i sami koliko ih je došlo u Rim na prvo kolo, ali poštuju privatnost i diskreciju. Nisu nametljivi”, priča nam dok pijemo kavu na terasi u centru gradu. Svakih par minute se netko zaustavi, mahne rukom ili nakloni glavu, ali bez dosađivanja.

“Sjajno je, osjećam se kao kod kuće. Turista nema poput Rima, ali sve vrvi životom. Supruga i ja baš uživamo – kao da smo tu oduvijek.”

Serie A je za Bolognu počela porazom u Rimu…

“Duga je sezona, vidjet ćemo kako će se sve to skupa razvijati. Podigli smo ljestvicu osvajanjem Kupa i igranjem u Ligi prvaka. Raste klub, očekivanja navijača i uprave ali i nas igrača. Došli smo na neku razinu u kojoj smo jako dobro svjesni svojih mogućnosti i da se možemo potući sa svima. Ovdje ima nekoliko financijski moćnijih klubova s jakim tradicijama, ali nema razloga da ne uđemo u brobu za mjesta koja vode u Ligu prvaka ili barem EL."

Moro je Romu odgledao s klupe…

“Lani je to izgledalo sasvim OK. Po minutaži bio sam drugi veznjak u momčadi. Igrao sam prvi dio sezone, nešto manje na kraju što je ostavilo određenu mrlju ali jasno je da očekujem više u ovoj sezoni. Jako mi je bitno da igram. Zbog reprezentacije, zbog sebe samog jer osjećam da mogu i znam da vrijedim”, pun je samopouzdanja.

BEAUTIFUL SPORTS/Carabelli

Ljeto je u Milan dovelo Luku Modrića, u Interu je Sučić, Šemper se vratio s Pisom, Pašalić je sezonama glavni igrač Atalante, a imamo Jurića i Tudora na klupama – prava mala hrvatska kolonija.

“Jako nas cijene u Italiji. Imamo ta dva trenera, Luka je to podigao na razinu višu. Mislim da u više u polovice klubova imamo barem jednog Hrvata. Meni je nažalost Erlić otišao, ali gotovo svako kolo vidim nekog “svog”. Mislim da nas cijene zbog uspjeha reprezentacije, zbog nekih bivših velikih imena koji su ostavili svoj trag u Italiji. Pa radna etika…”.

Luka Modrić je odlučio nastaviti upravo u Serie A.

“Uvijek pitaju za njega. Kada se vratim iz reprezentacije, prvo pitaju za Luku. Sve ih zanima. Tako je bilo ranije, sada kada je ovdje je to još više. Pa i njegov dolazak potvrđuje da se cijela liga diže, da se stvara veća koncentracija kvalitete i da se Serie A sve više stavlja pod jači fokus u javnosti. Zasluženo u svakom slučaju”.

Malo po malo, dolazimo do reprezentacije. Nikola Moro sve češće je na popisu Zlatka Dalića. Skuplja vrijedno minute, pokušava ostaviti trag u konkurenciji koja je iznimna…

“Reprezentacija me ispunjava. Kao osobu i kao nogometaša. Mislim da je malo nacija u svijetu koji se mogu pohvaliti sa žarom s kojim Hrvati dolaze na okupljanja, s kojim treniraju i igraju utakmice. Pa mi jedva čekamo te datume okupljanja da se nađemo jer uživamo u atmosferi i pozitivi koja je u reprezentaciji ali i oko nje same. Tome svakako doprinose rezultati, ali i mi kao nacija jer volimo svoje. Osjeća se domoljublje na svakom koraku. Čast je i privilegij doći i biti dio tog okruženja”.

Upravo zato, Mori je stalo do minutaže jer je svjestan da igrama u klubu može do ostvarenja velike želje; velikog natjecanja u dresu reprezentacije.

“Nikada nisam bio s reprezentacijom na velikom turniru i jasno je da imam veliku želju sljedeće ljeto biti na SP-u. Sve što činim je u tom smjeru svjestan konkurencije koju imam i da samo kroz minutažu i igru u Bologni mogu to i ostvariti”.

Novo okupljanje je vrlo brzo. Hrvati su sigurnim nastupima otvorili kvalifikacije, sada bi protiv Farskih otoka i Crne Gore u Maksimiru trebali potvrditi status favorita.

Goran Kovacic/Pixsell

“Bez lažne skromnosti, jasno je da smo prvi kandidati za odlazak na SP. To ne treba skrivati, ali treba i potvrditi na terenu. Nema unaprijed upisanih bodova već sve to treba odraditi upravo na tragu utakmica s Gibraltarom i Češkom. To je jedini put”.

U Osijeku je to bilo zaista impresivno. Tih 5-1 protiv Češke je odjeknulo…

“Ne mogu reći da me iznenadilo jer od prvog dana okupljanja vidjelo se da smo sto posto unutra. Svi su grizli, htjeli se dokazati i izboriti za priliku. Baš se osjetila kvaliteta i neki pozitivan naboj a onda je posljedično stigao i dobar ulazak u utakmicu da bi se napravio ozbiljan rezultat. Možda je iznenadila visina te pobjede, ali, ponavljam, od prvog dana smo vjerovali da možemo tako i na taj način”.

Dotakli smo se i HNL-a. Moro priznaje da gleda svaku utakmicu prvenstva, a one koje ne može u direktnom prijenosu pogleda u reprizi.

“Krenulo se ozbiljno. Dinamo i Hajduk upisali su četiri pobjede i sve se svodi da bi to mogla biti utrka u dvoje. No, sezona je mlada i tu se još puno toga može dogoditi. Činjenica je da Dinamo kreće s Europom u rujnu i da će morati na dva kolosijeka, dok je Hajduku fokus samo na prvenstvo. Vjerujem da će biti napeto do samog kraja”, priča nam. Potom se zamisli na trenutak i prebrojava bivšu maksimirsku ekipu.

"Nije ih puno. Perke, Zagi, Kevin...Bila je smjena generacije i to je normalan proces u nogometu. Ništa nije vječno. Često se sjetim svog vremena u Dinamu. Ta Liga prvaka, pa Atalanta, Šahtar… Podršku navijača koju smo imali, odlična momčad, stručni stožer. Prelijepa sjećanja koja nikada ne mogu izblijediti, ali vrijeme nikoga ne čeka. Sve ide dalje”.