I. SučićFiš and chips, prosim!
.jpg.webp)
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 5min | ned. 06.09.26. | 08:00
Slavonac Toni Fruk, Britanac Daniel Adu-Adjei i Slovenac Matjaž Kek ove su subote bili glavni 'igrači' Rijeke. Maestro je dirigirao, vržljasti napadač zabijao, dok je trener sve ispravno posložio. I donio neke teške odluke koje bi i kratkoročno i dugoročno mogle biti od velike koristi za njegovu momčad.
takmica između Rijeke i Osijeka započela je nekoliko dana prije nego što je Mateo Erceg izveo obje momčadi na teren slabašno ispunjene Rujevice pa dao znak da lopta može krenuti s centra. Prvo se morao zaključiti ljetni prijelazni rok, s tim da je tu od svih igrača koji su konkurirali za subotnju utakmicu daleko najviše u fokusu bio Toni Fruk. Kad je otpao Wrexham, fokus se prebacio na West Ham, ali kada ni Čekićari nisu mogli 'zakucati' s ponudom koja bi Riječane natjerala da uskliknu 'accepted', na kraju ponudu nisu ni poslali. Očekivano, Rijekin Maestro bio je pomalo razočaran ishodom, nogometna javnost u Hrvata unisona je u razmišljanju da je on razina više u odnosu na HNL, što su na kraju Osječani na svojoj koži bili prisiljeni osjetiti. Ušao je u susret malo rezerviranije, ali kako je vrijeme odmicalo, kao da mu je po mislima zaplesalo: „Kad sam već tu, onda ću biti najbolji. Što i jesam.“ Što i zaista jest.
S tim da je ipak Osijek bio taj koji je prvi zabio. I to doslovno ni iz čega. Hajde, zaista se mora pohvaliti ta u milimetar precizna lopta Ljatifija, baš kao i sjajan trk pa trzaj glavom Mier... Ovaj, Leona. Nevjerojatno je koliko Meksikanac podsjeća na najomiljenijeg Argentinca u Osijeku. Navijači gostiju žustro su proslavili pogodak, sigurno su neki od njih pomislili i da će nova pobjeda uskoro doći iako u uvodu utakmice njihovi miljenici nisu bili impresivni kao u prethodnim ogledima, ali brzo ih je nakon tog pogotka poklopila stvarnost. I Riječani su ih 'upecali' kao što oni upecaju šarane između Belišća i Baranjskog Petrovog Sela.
Osijek je tu stao, dok je Rijeka nabujala. Znali su Riječani da ono što su 'skuhali' u Gorici nije bilo dobro, baš kao što su znali da, kako bi momčad bila dobra, njezine glavne uzdanice moraju potegnuti. A glavne uzdanice ove momčadi su Toni Fruk i Matjaž Kek. I treći, tko već bude od volje: Samuele Vignato, Tiago Dantas, Daniel Adu-Adjei ili netko četvrti.
Kako je ove subote Adu-Adjei bio 'taj', Rijeci je trebalo nešto što će spojiti Slavoniju (Toni Fruk), Englesku (Daniel Adu-Adjei) i Sloveniju (Matjaž Kek). I smislilo se jelo koje je, u originalu, u Osijeku pravi specijalitet, ali im je zato ove subote baš prisjelo na Kvarneru. I već možemo čuti glas Matjaža Keka kako ga naručuje u klupskom restoranu u nadolazećem tjednu:
Fiš and chips, prosim!
.jpg.webp)
Rijeka je bila dobra. Oreč je giljao kao i inače, s tim da je 'upgrade' bio i Lasickas na lijevoj strani umjesto Devetaka. Zašto se toliko eksperimentiralo s Barcom kao stoperom i dalje je nejasno, iako je Husić kod gola ipak mogao biti malo koncentriraniji. U veznoj liniji dobru su partiju pružili Pavić i Ćubelić, kasnije je izvrsnu energiju donio Gojak, dok je ono najbolje što je Rijeka pripremila za ogled protiv Osijeka bilo na pozicijama tri ofenzivna veznjaka i centralnog napadača.
No, prije toga – korak unazad. I taj pregled 'utakmice prije utakmice'.
Rijeka je u ponedjeljak odigrala jako loše protiv Gorice (0-0), praktički bez jedne kreirane prilike. S druge strane, Osijek je dan ranije protiv Slavena bio itekako dominantan. Neumoljiv i odlučan. Imali su Bijelo-plavi dan više odmora, imali su i komforniju situaciju s bodovima, ali 48 sati prije ogleda s Rijekom za njih je bilo prilično turbulentno. I zbog toga Rijeka ne smije 'letjeti', ne smije se 'zanositi'. Odigrali su izabranici Matjaža Keka sjajnu utakmicu, ali to ne znači da Osječani nisu bili rastreseni. Uostalom, kakvi bi i trebali biti kad su prodali Jurišića i Omerovića, dvojac koji je nosio lijevu stranu, a povrh svega ih je stigla i nepravomoćna presuda u iznosu od 6,3 milijuna eura zbog neosnovanog raskida ugovora s izvođačem radova Opus Arene.
Ipak, treba reći kako Rijeka ove subote nije slavila jer je Osijek bio rastresen, neprepoznatljiv, loš. Rijeka je ove subote slavila jer je bila – Rijeka. Matjaž Kek ne priča priče za malu djecu kada 'tupi' o ratničkom DNK. S njim je Rijeka postala ono što danas jest. S igračima kao što su Jugović i Maleš. I s Kekom kojem će uvijek biti važnije da njegov igrač može istrčati jedan kilometar više nego da može 10 puta više tehnicirati od protivnika. Kekova Rijeka je ratnička Rijeka, a ako k tome njeni igrači uspiju biti i umjetnici, kao što je to bio Toni Fruk kad je mladog Kalema poslao u šetnju Korzom pa probio Malenicu, to je samo bonus. Koji dobro dođe, ali nije neophodan.
Nije poslije Gorice sve bilo 'najgore ikada', baš kao što ni nakon Osijeka nije sve 'med i mlijeko'. Rijeka je i dalje u fazi rekonstrukcije. I to će navijači morati prihvatiti. Bit će pobjeda kao protiv Osijeka, ali bit će i poraza u utakmicama u kojima bi Rijeka 'na papiru' morala više. I sve će to biti prihvatljivo, čak i Matjažu Keku, ali samo ako se nikome ništa ne pokloni, samo ako se svi igrači poslije i jedne i druge utakmice mogu pogledati u oči.
U utakmici protiv Osijeka sjajan je bio Vignato, Dantas je došao na trag one, u prošloj sezoni ostavljene, stare forme, dok je s klupe sve odgledao – Niko Janković. Koji se muči na početku sezone, ali od kojeg ne treba odustati. Prvo, jer Rijeka nema taj luksuz, a drugo, znatno važnije, jer Niko Janković ima kvalitetu, samo mora prihvatiti svoje 'novo normalno'. A to je da više nije igrač koji za pet milijuna eura može ići u klub kao što je Fenerbahçe, već se mora itekako namučiti da vrati formu i samopouzdanje s kojim je uopće došao na radar jednog takvog kluba. U ovom trenutku klupa je sasvim u redu mjesto za njega. Ali, ne zadugo. I sad se od njega očekuje reakcija!
I možda je upravo to najvažnija poruka subotnje utakmice. Ne da je Rijeka preko noći riješila sve probleme koje je imala prije Osijeka, niti da joj nakon jedne dobre predstave više ne nedostaje kvalitete. Nedostaje. Ovoj bi momčadi dva ili tri prava pojačanja itekako dobro došla, baš kao što bi joj dobro došlo riješiti se ponešto balasta kako ne bi bilo 'svega previše'. Ali, Matjaž Kek je protiv Osijeka pokazao da zna što želi napraviti s onim što ima. Niku Jankovića poslao je na klupu, Danielu Adu-Adjeiju pokazao povjerenje, a od Tonija Fruka, nekoliko dana nakon što mu se Engleska nije otvorila, dobio potvrdu da je i dalje najbolji igrač lige. Jedan je povukao poteze, drugi je zabijao, treći dirigirao. I ako već Rijeka trenutačno nema sve sastojke za ono što Kek želi skuhati, barem je protiv Osijeka dobila recept. Slavonska riba, engleski krumpirići i slovenski kuhar. Fiš and chips, prosim!