Emil Frederiksen za Germanijak: „Lusavec mi je preporučio Istru. Halilović? Najbolji stolnotenisač među nogometašima“

Odigrao je svih 90 minuta u šokantnom porazu od Kurilovca, pa nas je zanimalo, kratko i jasno, što se dogodilo?

Uzeo je Danac prvo koju sekundu za razmišljanje, odgovorio za početak: „Da, to je dobro pitanje“, i dalje u nevjerici oko utakmice Kupa.

Zastao je još koju sekundu, pa nastavio.

„Bio je to jako težak poraz. Nismo bili ni blizu naše razine, a ako ne igraš na najvišoj razini, onda gubiš i od momčadi koje su objektivno lošije od tebe. Dakle, to je bilo daleko ispod naše razine, za koju smo sposobni. Moramo bolje pogledati utakmicu i učiti iz nje, kako ne bismo napravili iste greške i iste stvari u sljedećoj utakmici“, i dalje teško pronalazeći riječi.

Nema puno vremena za odmor ni za plakanje nad prolivenim mlijekom. Dinamo u nedjelju dolazi u Pulu.

„Znamo da su oni iznimno jaka momčad. Mi se moramo dobro pripremiti. To će biti drugačija utakmica od ove sredinom tjedna, drugačije će se igrati. Ali, svakako, to će biti iznimno zahtjevna utakmica.. Dobra su momčad, imaju dobre igrače, tako da moramo biti na najvišoj razini da bismo osvojili bodove u toj utakmici, a ja mislim da mi to možemo.“

Neobičan je put imao Emil Frederiksen. Iako Danac, svoju je nogometnu karijeru počeo u nizozemskom Heerenveenu.

„Vidjeli su me na nekim treninzima i utakmicama reprezentacije kad sam imao 14 ili 15 godina. Tada sam bio na probi tamo, htjeli su me i iskoristio sam priliku otići tamo i uopće nisam požalio. Bilo je jako lijepo tamo. Ljudi su mi jako puno pomogli. To je jako dobra škola za mlade igrače. Puno sam naučio i odlično sam se proveo u Nizozemskoj“, o početku karijere nam je rekao Frederiksen.

U tom je klubu dijelio svlačionicu i s jednim Hrvatom. Riječ je o Alenu Haliloviću, za kojeg je istaknuo da su prijatelji, a pohvalio je i njegovo umijeće u drugom sportu.

„Vrlo prijateljski nastrojen, vrlo ljubazan prema svima. Riječ je o stvarno dragoj i simpatičnoj osobi. Sjećam se da smo puno igrali stolni tenis zajedno. U je vrijeme bio najbolji stolnotenisač među nogometašima. Ponavljam, iznimno drag i simpatičan dečko. Nismo se mi puno vidjeli, s obzirom na razlike u godinama, jer sam ja bio u omladinskom pogonu, ali proveli smo neke zaista lijepe dane skupa unutar momčadi“, pun je pohvala bio za našeg veznjaka.

Frederiksen je igrao za Horsens, a tamo je neprikosnovena zvijezda Matej Delač.

„Bio je vratar dok sam i ja bio tamo. Dugo je u Danskoj. Sada ima jako dobar odnos sa svojim klubom i dobro je igrao posljednjih godina tamo. U ranoj fazi karijere, dosta se selio, ali pronašao je sada dom u Danskoj i drago mi je zbog toga.“

Dodao je i kako je razgovarao kratko s njim oko Hrvatske, ali drugi je igrač imao ključnu ulogu u dolasku u Istru.

„Oko Hrvatske sam se savjetovao s Karlom Lusavcem. I on je sada u Horsensu. Razgovarao sam s njim jer smo nas dvojica bili prilično bliski kao suigrači. O Istri mi je rekao sve najljepše i savjetovao mi je da odem tamo. Rekao je da bi to bio dobar potez i da maksimalno iskoristim tu priliku. Drago mi je što smo razgovarali, jer nisam nimalo požalio“, iskreno će Danac.

Dodao je kako o hrvatskoj ligi nije znao apsolutno ništa, ali da sada, nakon nekog vremena, može slobodno reći kako je ovo bio pravi korak.

„Po meni, ovo je sjajna, jaka liga. Nema lakih utakmica. To smo vidjeli za vikend protiv Vukovara. Ljudi misle da je laka utakmica kada su došli iz ranga ispod. Ali, to je vrlo jaka momčad i ako ne igraš sa svojih 100 %, onda nećeš dobiti tri boda. Ponavljam, sve smo mogli vidjeti za vikend. Za mene su sve momčadi vrlo jake i sa svima su teške utakmice. Morate biti na najboljoj razini da biste igrali.“

Danac koji je do sada najviše traga ostavio na hrvatskim travnjacima je Rasmus Lauritsen. Iako ih je bilo vrlo malo, Frederiksen je zadovoljan što oko sebe ima skandinavsku skupinu u Puli. U momčadi su Finac Ville Koski i Islanđani Logi Robertsson i Danijel Djuric.

„Dolazimo iz sličnih pozadina. Oni su isto Skandinavci, ali to je najmanje bitno u ovome. I domaći igrači su sjajni. Svi su mi stvarno jako puno pomogli u prilagodbi. Ovo je sjajna skupina igrača. Svi su jako prijateljski nastrojeni i svi su jako ljubazni prema meni.“

Sezonu je počeo Goran Tomić, a klupu je u međuvremenu preuzeo Oriol Riera.

„On je jako dobar trener. Za mene, također vrlo susretljiva osoba. To je također važno, ali dobar trener. Njegove su ideje dobro. Mislim da je samo na nama kao igračima da se trudimo i da radimo na sebi. On zna što želi i njegov je kadar stručan. Tako da, mislim da će sve biti u redu.“

Pula je zasigurno toplija nego Danska. Danac se nasmijao na tu konstataciju, u potpunosti ju prihvaćajući.

„Sviđa mi se Pula kao grad. Vrijeme tu je jako lijepo. Kao što ste i sami rekli, puno je toplije, ali nemam ja problema s time. Doista uživam ovdje.“

S obzirom na to da je u Pulu tek došao ljetos, nije zahvalno govoriti o budućnosti. No, svejedno, što su vam osobni ciljevi?

„Hm, to je teško pitanje“, rekao je za početak, pa pojasnio zašto.

“Ne razmišljam o idućem koraku. On i kad dođe, on mora biti važan i Istri. To mi je najvažnije. Što će se dogoditi za pet ili sedam godina, nije me briga. Želim gledati unaprijed, biti bolji iz dana u dan. To je neki cilj kratkoročne budućnosti. Želim igrati ovdje što je više moguće i biti koristan te pomagati svojoj momčadi. To mi je najvažnije od svega“, zaključno je rekao.

Kako je i sam istaknuo, Hrvatska mu je bila potpuna nepoznanica prije dolaska ovdje. No, koliko se situacija brzo promijeni, vidljivo je i u posljednjem odgovoru. Tek nešto više od četiri mjeseca na najvećem hrvatskom poluotoku bilo mu je dovoljno da se zaljubi u grad i u klub. Istra 1961 je upala u manju krizu rezultata, no vidljivo je kako su igrači željni pokazati kako je utakmica poput one iz Kurilovca bila samo loš dan. A s igračima koji su karakterni poput Frederiksena, bit će lakše i Rieri, već u nedjelju protiv Dinama.