Četvrtoligašu dan za pamćenje, Istrijanima sramota za povijest

Okupljeni navijači, koji su se skupili u pozamašnom broju, bili su iznimno zadovoljni prikazanim. Po posljednjem zvižduku Zdenka Lovrića, cijeli je stadion ustao i zapljeskao igračima, jer im za izvedbu doista treba skinuti kapu. Istočno velikogoričko naselje prepoznalo je iznimnu razinu zalaganja, kao i sjajno odrađenu utakmicu Senada Harambašića.

Posebnu pohvalu zaslužuju Red Boysi, navijačka skupina domaćih. Možemo reći kako su Podravske štuke dobile konkurenciju kao, u prosjeku, najmlađu navijačku skupinu, koja je u poluvremenu okrjepu tražila u smokiju i multivitaminskom soku, a ne u pivu i hot-dogu. Oba pogotka su domaći igrači vatreno proslavili s navijačima, a ono što posebno može boljeti goste je pjesma „Dajte Istru da se igramo“. Ouch!

Malobrojni Demoni također su došli na utakmicu, no oni se nisu veselili, jer nisu imali čemu. Umjesto toga, Istrijane su pratile pogrdne pjesme s Istoka i riječi koje Red Boysi i ne bi smjeli izgovoriti. Nakon utakmice, igrači su se postrojili pred njima, a s obzirom na to koje su uvrede svirale tijekom utakmice, možemo samo zamisliti što su im rekli na kraju utakmice.

Iako je frustracija opravdana, ona je možda usmjerena na krivu adresu. Pozorno smo pratili i kretnje Oriola Riere uz aut-liniju. Baš kao i momčad na terenu, bilo je to iznimno indisponirano. Okej, svatko može utakmicu voditi na način kako misli da je najbolje. Nije ni svaki trener rođen da bude Cholo Simeone ili Jose Mourinho, pa da skače i urla svih 90 minuta. No, i oni najsmireniji bi trebali izgubiti živce kada im momčad gubi 0-2 nakon pola sata i izgleda kao da ju je netko natjerao izaći na teren.

Korak prema klupi, pa korak prema pomoćnicima, tek pokoji pljesak za neke poluprilike. Španjolac vješto skriva emocije i vlastiti dojam, a i u izjavama nije ništa konkretniji. Sintagme poput 'izgradnje identiteta' i 'pokazivanja stila' potpuni su nonsens i apstrakcija prosječnom gledatelju, kojeg jedino i isključivo zanima zašto je izvedba bila loša.

Jedino konkretno što smo dobili je: „Teren nije bio dobar“. Što isto, prema našem viđenju, nema pretjerane veze s istinom. Kiše u Velikoj Gorici nije bilo, travnjak je takav kakav je, niželigaški s pokojom grbom, ali ništa što bi trebalo opravdati loše izdanje njegove momčadi. Konačno, ovo je najskuplja Istra 1961 ikada složena, koja je u momčad uložila oko milijun eura ovog ljeta, a najskuplje pojačanje u povijesti kluba, Nasraoui, prodao je loptu kao pionir za 2-0 Kurilovca.

Domaćima treba skinuti kapu do poda. Nisu bili ni u kakvom strahu, već su pružili svoje najbolje izdanje i na kraju pobijedili. Istra 1961 i prije ovoga imala je velik broj upitnika nad glavom. Promjenjivi rezultati u prvenstvu, težak poraz od Hajduka, pa preokret protiv Lokomotive i remi s Vukovarom odaju dojam da nešto ne funkcionira, jer ispasti od nominalno puno slabije momčadi, samo je šlag na tortu uzastopnih loših izdanja momčadi. Jer, kao što smo i ranije spomenuli, ispadanje samo po sebi nije toliki problem. Danas je zakazao pristup, što je ipak puno gore od samog ispadanja.