J. RadićDuh Tobola se neće ponoviti: Zašto Žilina nije novi Kazahstan?
.png.webp.webp)
Vrijeme Čitanja: 4min | sub. 11.07.26. | 08:18
Hajduk je prije pet godina doživio jednu od težih europskih eliminacija u Kazahstanu nakon što je u prvoj utakmici u Splitu svladao Tobol sa 2-0 u susretu sličnom dvoboju sa Žilinom
Je li Žilina jedna od najlošijih europskih momčadi koja je gostovala u Splitu posljednjih godina? Ako i nije najlošija, sigurno spada u sam vrh te kategorije. Hajduk je pred uzvrat još veći favorit nego li je bio u trenutku kada je saznao da mu je Žilina protivnik u 1. pretkolu kvalifikacija za Europsku ligu, jer splitska pobjeda pokazala je veliku razliku u klasi. Hajduk je igrom u prvom susretu učinio Žilinu još manjom nego li je to bila na papiru po vrijednosti momčadi (36,8 vs.11,8 milijuna eura).
U tri segmenta potvrdio je Hajduk da će biti favorit za pet dana u Slovačkoj. Bijeli su dobili sredinu terena, dvojac Pukštas - Pajaziti u potpunosti je kontrolirao ritam utakmice. Brzo osvajanje drugih lopti i destrukcija svakog pokušaja tranzicije Žiline predvođene Káčerom i Faškom igru je gotovo u potpunosti preselilu na polovicu Žiline. Tercet Brajković-Dalisson-Melnjak kvalitetno se rotirao iza napadača, a Šego je funkcionirao kao "mantinela" i odvlačio stopere otvarajući prostor za udarce izvana, što je rezultiralo Dalissonovim golom na otvorenom prostoru. Obrana s novim igračima Acapandieom i Van Hoorenbeeckom nije ni bila pod pravim testom, jer je presing veznog reda i napadačke linije savršeno funkcionirao. Uz to, kada analiziramo individualni "matchup", usporedbu pojedinačne kvalitete, Žilina jednostavno nema klasu za parirati današnjem Hajduku, a ulazak Livaje u 86. minuti pokazao je širinu kadra. Dok se Žilina borila s izmjenama i pokušavala se sačuvati od teškog poraza, Hajduk je s klupe uveo ikonu kluba. Zato bi, nakon prikazanog u splitskom dvoboju, uzvrat na stadionu Pod Dubnom u Slovačkoj (16.srpnja) trebao biti formalnost i prilika za uigravanje pričuvnih opcija, ali previše se puta Hajduk opekao na sličnim suparnicima da bi mogao ležerno ući u uzvratni susret.
Mnogim navijačima Hajduka nakon pobjede od 2-0 u prvoj utakmici podsvjesno zvoni alarm iz 2021. godine. Tada je momčad pod vodstvom Jensa Gustafssona s identičnom prednošću otputovala u Kazahstan, a zatim doživjela jedan od najtežih europskih debakala, izgubivši 4-1 od Tobola.
Međutim, strah od "reprize Tobola" s momčadi pod vodstvom Gonzala Garcije nema realne temelje. Tri su ključna razloga zašto se povijest ne bi smjela ponoviti. Prvi je činjenica da je gostovanje u Kostanayu prije pet godina nosilo je sa sobom ekstremne faktore s letom od pet i pol sati, vremenskom razlikom, umjetnom travom na koju momčad nije bila naviknuta i specifičnom azijskom klimom. S druge strane, put u Žilinu je standardno europsko gostovanje. Igra se u uvjetima koji su potpuno prirodni za Hajdukove igrače, bez iscrpljujućeg puta i šoka za organizam, što drastično smanjuje faktor iznenađenja domaćina. Jedina poveznica je umjetna trava koja je na stadionu u Žilini postavljena još prije 10 godina.
Drugi razlog je Garcijina opsesija kontrolom za razliku od 'kaosa' Jensa Gustafssona koji je preferirao tranzicijski nogomet što je ostavljao ogromne koridore i prostor između linija koje je Tobol nemilosrdno kaznio čim bi Hajduk izgubio loptu. S druge strane, temeljni postulat nogometa Gonzala Garcije je kontrola kroz posjed. Njegov sustav dizajniran je da uguši protivnika i sakrije mu loptu što su Pukštas i Pajaziti demonstrirali na Poljudu. Žilina jednostavno nema mehanizme kojima bi natjerala ovakav Hajduk na paniku i svojevrsno 'divljanje' po terenu. Garcijina momčad zna stati na loptu, umrtviti igru kada je to potrebno i braniti se kroz posjed.
Treći razlog je drastična razlika u širini i mentalitetu kadra Hajduka, jer momčad iz 2021. bila je u procesu stvaranja, ranjiva na pritisak i bez dovoljno lidera koji bi stali na loptu kad kola krenu nizbrdo. Uostalom, Livaja je tada preskočio gostovanje u Kazahstanu zbog ozljede. Današnji Hajduk je karakterno i igrački znatno ozbiljniji s trenerom koji ima kontinuitet na klupi. Uz to, sama činjenica da Garcia može s klupe na travnjak poslati Livaju ili uvesti igrače sa iskustvom kako bi zatvorio utakmicu, jasno govori o razlici u dubini rostera u odnosu na ekipu koju je imao Gustafsson. U Kazahstanu je klupa bila tanka i nemoćna za preokret, a Garcia danas ima više opcija s kojima može 'riješiti' suparnika. Sve to ukazuje da je uzvrat u Slovačkoj za današnji Hajduk posao koji treba odraditi do kraja, a ne mina na kojoj će se raspasti europski snovi. Nakon splitskog prvog poluvremena kontra Žiline, dojam je da su Cipar i Pafos sve bliži.