J. RadićGarcia vs. Livaja: Pobjeda na terenu nije uvijek pobjeda i na tribinama
Vrijeme Čitanja: 3min | pet. 10.07.26. | 14:43
Trener je prije početka dvoboja dobio snažne zvižduke s tribina, a Livaja veliki pljesak navijača pri ulasku u igri u 86. minuti, 'vox populi' se odredio
Poljud je specifičan, ne prašta i ne zaboravlja, što je najvažnije nije čak određen isključivo ni rezultatom. Utakmica sa Žilinom potvrdila je taj stav i još jednom podijelila javnost. Na čijoj si strani, za Garciju ili Livaju, bilo je pitanje nakon utakmice. Kada je rezultat stavljen po strani, kada je pobjeda opjeva, u središte pozornosti stigli su događaji koji su ogolili teško stanje odnosa, jasno iscrtali linije razdvajanja na relaciji struka – svlačionica – tribine.
Premda je momčad upisala pobjedu uz dobru igru, zvižduci upućeni Garciji i gromoglasne ovacije Marku Livaji u 86. minuti poslali su poruku koja odzvanja glasnije od samog rezultata na semaforu. Iz ovih poteza publike kristalno je jasno na čiju su stranu navijači stali.
Poruka Garciji, demonstracije sile i izbor tribina
Zviždati treneru usred dobre predstave i osigurane pobjede iznimno je rijedak fenomen u modernom nogometu, ali u Splitu on ima jasnu funkciju. Rezultat je bitan, ali način na koji se tretira klupski identitet i njegove ikone nosi golemu težinu. Zvižduci Garciji nisu bili kritika taktike, tranzicije ili posjeda lopte, bili su kritika odnosa. Publika je ovim potezom jasno artikulirala da dobra igra ne može biti alibi za narušavanje hijerarhije i marginalizaciju čovjeka koji je godinama nosio klub na leđima. Za Poljud, Garcijin potez tretiranja Livaje kao pukog taktičkog viška ili rezerve za završne minute percipiran je kao nepoštovanje. Uvođenje Marka Livaje u trenucima kada je utakmica već riješena, dio stadiona shvatio je kao alibi potez ili čak nepotrebno poniženje za najveću zvijezdu kluba.
Golemi pljesak pri njegovom ulasku nije bio samo obična podrška igraču. To je bila demonstracija moći s tribina. Poljud je time poslao nedvosmislenu poruku, status Marka Livaje nadilazi trenutnu formu, taktičke zamisli trenera i klupsku birokraciju. Navijački puk pružio mu je apsolutnu zaštitu i legitimizirao njegovu poziciju kao neupitnog autoriteta u očima javnosti. Odgovor ne ostavlja mjesta sumnji: navijači su bezrezervno stali na stranu Marka Livaje. Ali, demonstraciju moći pokazao je i Garcia koji je tim istim potezom pokazao da je on gospodar situacije. Livaji je 'bacio rukavicu' izazova sa 86. minutom. Međutim, unatoč tome što su svjesni da je momčad odigrala dobro i da je pobjeda tu, navijači su pokazali da nisu spremni žrtvovati svoju ikonu na oltaru Garcijinih vizija. U svakom latentnom ili otvorenom sukobu u Hajduku, sud publike je konačan. Pobjeda je Garciji možda donijela kratkoročni mir, ali dugoročno gledano, Garcia je na Poljudu izgubio najvažniji kapital, emotivnu podršku i povjerenje baze.
Događaji sa utakmice protiv Žiline pokazuju klasični poljudski paradoks, pobjeda na terenu ne znači nužno i pobjedu na tribinama. Povijest u Splitu više je puta dokazala da niti jedan trener, bez obzira na životopis ili taktičku genijalnost, ne može dugoročno preživjeti hladni rat s miljenikom publike, pogotovo kada ta ista publika ovako javno i glasno demonstrira svoj stav. Garcia je možda dobio rezultatsku bitku, ali je u očima navijača izgubio autoritet onog trenutka kada je pokušao testirati veličinu Marka Livaje. Ali, nije kraj. Kako u filmovima vole kazati, to be continued. Nastavak slijedi.