T. NičotaDosta je bilo 'ispunjenih ciljeva'. Od Kovačevića se očekuje europski iskorak!
Vrijeme Čitanja: 4min | pet. 28.08.26. | 08:15
Europska liga umjesto Lige prvaka nikako nije i ne može biti prvi Dinamov izbor. No, kad je već tako, onda trener i momčad moraju imati imperativ, lanjska izdanja više se ne smiju ponavljati
Dinamo će nešto iza 13 sati saznati osam protivnika u jeseni Europske lige. Modri su u drugom 'bubnju', ukupno 13. po jačini koeficijenta, što danas, osim zbog dodatne zarade, ne igra velika ulogu. Kao i svi ostali klubovi Modri će izvući po dva suparnika iz svakog 'šešira', četiri će utakmice igrati kući, četiri u gostima. Nađe se tu raznoraznih protivnika, od teškaša poput Milana, Leverkusena, Juventusa, zvučnih Crystal Palacea, Bournemoutha, Hoffenheima, Besiktasa... do onih, barem naizgled privlačnih, Celja, Ararata, Uniao Torreensea... No, koga god Dinamo izvukao, Dinamo će imati imperativ!
Europska liga umjesto Lige prvaka u situaciji u kojoj je bio Dinamo u dvije utakmice s Vikingom, nikako nije i ne može biti prvi izbor, ispred Lige prvaka. Ispadanje od Norvežana, na način na koji je Dinamo ispao i zbog svih pogrešaka koje je maksimirski klub napravio ovog ljeta jest neuspjeh. I to smo zaključili već više puta. No, sad kad je Europska liga stvarnost, onda treba zasukati rukave i pokazati da je Dinamo doista ispao nesretno i da zaslužuje više. Od Marija Kovačevića i njegovih igrača, unatoč svim 'klipovima' koje im je u ljetnom prijelaznom roku podmetnulo klupsko vodstov, očekuje se više nego prošle sezone. Nema alibija, jednostavno, ova momčad, kakva god dočekala početak Europske lige mora više, uvjerljivije.
Kovačevićev europski učinak uglavnom je ravna crta. Osim one pobjede protiv Fenerbahcea (3-1) na početku prošle sezone (bez obzira što je taj Fenerbahce bio u potpunom raskoraku sam sa sobom), Dinamove su europske utakmice ponudile malo 'mesa'. Od svakog jačeg suparnika Modri su uvjerljivo gubili (Lille, Celta, Betis, Midtjylland), u utakmica koje su se dramatično lomile bolji su bili Genk i Viking, samo su Thun, s igračem više, Modri uspjeli preskočiti i preokrenuti. Četiri izlučna dvoboja (Genk, Thun, Žalgiris, Viking), samo su jedan, Sopićev Kauno Žalgiris, Modri izbaciti bez problema. A osim Litavaca u Europi u gostima pobijedili još samo Maccabi na neutralnom terenu u Bačkoj Topoli. Slabo, nedostojno Dinama. Ali, dok je lani još i bilo kakve-takve isprike, nova momčad, novi trener, sve novo, sad Dinamo nema previše kredita. Kažemo, nije samo do Kovačevića, on je i žrtva odluka na višim instancama i skiciranja momčadi, nije on kriv što je klub potrošio previše u zadnjih godinu dana pa mu sad ne može do play-offa osigurati novog vratara! Ali, svejedno, i on i momčad moraju dati više!
Gledate li čisto faktografski, Mario Kovačević i njegovi igrači ispunili su sve ciljeve. Lani je bio cilj osvojiti duplu krunu, u Europi dohvatiti drugi krug Europske lige, barem play-off. Ove sezone bio je imperativ ući u Europsku ligu kroz play-off Lige prvaka, to je učinjeno. No, dosta je već tih 'ispunjenih ciljeva', navijači, Dinamo kao klub, svi žele više. Vjerujemo da i Kovačević i igrači žele više. E sad, što znači više? Po mogućnosti izboriti jedno od prvih osam mjesta, koja vode direktno u osminu finala. Lako, naravno, neće biti, jer puno je tu uglednih i jakih momčadi, ali tom je društvu Dinamo donedavno pripadao i rušio takve protivnike po Europi. No, i ne očekuje se da bude lako, već da Dinamo opet probudi adrenalin, da napravi neki iskorak, upiše neku veliku pobjedu, odigra ravnopravne utakmice, skuplja bodove za prolaz i koeficijent. Da se iza njega, što bi se reklo, praši. Kao što se prašilo i prije dvije godine u Ligi prvaka, kao što se prašilo onda za Nenadom Bjelicom i njegovim igračima kad se dočekali prvo europsko proljeće, ili onda kad je sa Zoranom Mamićem na klupi Dinamo skupinu riješio bez poraza, sa samo jednim primljenim pogotkom. Kasnije izbacio Tottenham s Krznarom kao glavnim trenerom.
Kovačević i Dinamo 'dužni' su jednu pravu, uzbudljivu, europsku jesen. Ne samo onu u kojoj će pobjeđivati ponekog europskog 'liliputanca' ako takav naiđe u ždrijebu, ne samo onu u kojoj će možda ispuniti neki najniži cilj, recimo, doigravanje za osminu finala, ne jesen u kojoj će uvjerljiviji porazi protiv imalo ozbiljnijih suparnika biti normalni. Dinamovom treneru trebat će za to i neki lucidni potezi, hrabre odluke, neke igrače (iako izbor nije velik) možda će neke morati posjesti na klupu i dati teren drugima, promijeniti nešto u igri, donijeti nova rješenja. Ta ravna crta, u kojoj je HNL pod kontrolom, a europski rezultati uglavnom lutrija, više za Dinamo nije dovoljna. Pa, kad je već ispao u Europsku ligu, treba je iskoristiti za iskorak, za uzlet, klupski i svoj. Sve ostalo su alibiji, a alibija u Dinamu ne smije biti...