Doselekcija ili defibrilator?

S istom je idejom stigao i u Zagreb, gdje je njegova momčad, s pola gasa, došla do nove pobjede.

Individualne pogreške jesu kumovale porazu Modrih, ali one su posljedice nečeg drugog: trenerske ideje koja sve manje pada na plodno tlo.

„Nismo spremni za ovakve utakmice“, priznao je Mario Kovačević. Rečenica koja je odavno prestala biti iskrena samokritika, a postala uramljeni moto sezone. Sekundu kasno, korak kraće, duel manje - Dinamo je opet izgledao kao gost na vlastitom terenu. Betis ga je vrtio kao na vrtuljku: dva, tri kratka dodavanja kojima bi se stvarala gužva i navuklo dinamovce u krilo, a onda duga lopta koja lomi linije i kičmu čitavoj momčadi. Nekada je to bilo planski, nekada napamet, automatizmom, ali u pravilu, uvijek je prolazilo i stvaralo ozbiljan košmar u obrani Modrih.

Nezahvalno je stalno se vaditi na „La Liga je druga dimenzija“ ili „francuska liga je ispred HNL-a“, a zatim sve začiniti rečenicom o potrebi „doselekcije“. Gdje? U rosteru ili na klupi? Cinično pitanje, ali nakon ovoga večeras, sasvim legitimno.

Taktička ideja? Svela se na čvrsti blok i duga dodavanja prema Belji ili Hoxhi. To je još nedavno prolazilo, ali danas od toga nema kruha. Ni taktički ni motivacijski ovaj Dinamo ne funkcionira. Nije Kovačević morao reći da je potrebna doselekcija - rekao je to sastavom. Neki igrači, poput Villara, očito su izgubili status i pitanje je kamo će na zimu. A kada se ipak ohrabri pa ubaci klince, Mikića, Soldu, Topića - rezultat je isti.

Dinamo će se mijenjati ove zime. To svi znaju. Ono što ne znaju jest hoće li se mijenjati i trener. Odgovor ima Zvonimir Boban. Kovačević ima dvije HNL utakmice da ga uvjeri da vrijedi pokušati još jednom. Ako želi ostati, igrači mu moraju dobaciti pojas za spašavanje. I to dvama utakmicama koje će konačno pokazati što je ovaj Dinamo. Za doselekciju ili defibrilator...