Domagoj Pavičić za Germanijak: "Dinamo je emocija i srce, ali Rijeka će uvijek biti dio mene"

Prije pet godina sjedili smo s Domagojem Pavičićem u svlačionici Dinama i osluškivali vijesti iza zatvorenih vrata maksimirskih hodnika. Curili su posljednji sati prijelaznog roka. U uredu Zdravka Mamića bili su predstavnici Rijeke koji su u zamjenu za ispisnicu Mariju Gavranoviću traže odštetu i Domagoja Pavičića.

Satima je trajalo to mačevanje u kojem je Mišković izašao kao pobjednik. Zadržao je Gavru još četiri mjeseca na Rujevici i dobio Pavičića na posudbu.

Pavek je ispraznio svoj ormar, pozdravio se sa svima i otišao na Rujevicu gdje je proveo punih pet godina. Ovih dana je ugovor istekao i u paketu s Murićem postao je član turskog Konyaspora. Ovo je njegov prvi razgovor o dojmovima koje je zatekao u Turskoj, onome što je proživio u dresu Rijeke i o ambicijama s kojima je došao u novu sredinu.

“Sve se odigralo preko noći. Nazvao me agent i rekao da imamo opciju za Tursku. Nisam imao previše vremena za razmišljanje, ali ono što sam čuo me privuklo. Uvjeti su bili zadovoljavajući i nakon dva dana sam već letio za Tursku. U Istanbulu sam bio na liječničkom pregledu i nakon toga potpisao ugovor. Sretan sam zbog takvog raspleta jer sam uvijek govorio da želim u inozemstvo, da se okušam na jednoj većoj razinu. Mislim da sam to u Turskoj dobio. Klub je dobar, lani su bili treći, igramo Europu. Prvi dojmovi su sjajni, iako nisam puno vidio od grada. Trenutno smo u kampu, potom ćemo na pripreme i tek onda se vraćamo u Konyu”, priča nam Domagoj Pavičić koji je kao slobodan igrač sa sjajnom sezonom iza sebe bio privlačan tržištu. Spominjao se Osijek, kao i povratak u Maksimir.

“S Osijekom je bio neki načelni kontakt dok sam o Dinamu saznao iz medija. Ništa nisam odbacivao i hvala svima na interesu koji su pokazali, ali imao sam tu želju okušati se u inozemstvu i to je bio prioritet”.

Prije odlaska u Tursku, Domagoj Pavičić stavio je autogram na puno važniji ugovor. Onaj životni s kojim je okrunio dugogodišnju vezu sa Zagrepčankom Žanom.

“Da. Prije desetak dana sam se oženio. Svadba je bila u Zagrebu i bilo je prekrasno. Prije toga sam realizirao transfer tako da sam se mogao opustiti u društvu prijatelja i obitelji. Supruga je ostala u Zagrebu, priključit će mi se kada se vratimo s pripremama. Sve mi se nekako posložilo ovo ljeto i zaista sam sretan”.

Na svadbi smo primijetili puno bivših suigrača, ali i jednu gestu predsjednika Konyaspora koja je oduševila novopečeni bračni par Pavičić.

“Predsjednik Fatih Özgökçen nam je poslao buket s emotivnom čestitkom. Zaista smo se ugodno iznenadili. Odmah se vidi veličina kluba i ljudi koji ga vode”.

Vratili smo se malo na Rijeku. Pavičić nam priznaje da nije očekivao da će pet godina biti stanovnik Rujevice.

“Mislio sam odraditi sezonu, dvije. Vratiti se u Dinamo ili napraviti transfer. I dobro je krenulo, ali malo ozljeda pa neki lošiji period. Jednostavno, nije se poklopilo. No, ne žalim niti jedne sekunde koju sam proveo na Rujevici u dresu Rijeke. Bilo je to jako lijepih pet godina, uspona i padova koji su dio sporta. Bilo je dva trofeja, puno uspomena koje ću pamtiti cijeli život. Još jednom hvala predsjedniku Miškoviću, trenerima i igračima. Ljudima koji su dio kluba i naravno navijačima. Rijeka i Opatija će uvijek biti moj drugi dom kojem ću se rado vraćati”.

Pavičić je došao kod Matjaža Keka kod kojeg je odigrao sjajnu sezonu.

“Statistički mi je ta prva bila najbolja jer sam bio prvi asistent lige. Došli smo na dva boda od Dinama. Igrački mislim da je ova zadnja bila ta… Kod Bišćana sam igrao dobro, kod Rožmana nešto manje. No, kliknuo sam s Tomićem za kojeg smatram da je najbolji trener u mojoj karijeri. Ma žao mi je ove sezone. Desetak kola do kraja imali sve posloženo. Bili smo u vrhu, dobar raspored. I onda nam se dogodio Hrvatski dragovoljac. E to nas je ubilo. Nakon toga smo potonuli”, priča Pavičić koji je u dresu Rijeke osvojio dva trofeja. Oba su Rabuzina…

“Možda smo mogli i više, ali i to su lijepe uspomene. Pogotovo ono finale na Aldu Drosini. Igramo protiv Dinama koji je bio nemoguće jak. S Ademijem, Olmom i Petkovićem u brutalnoj formi. Iskreno, niti mi nismo vjerovali da tu možemo nešto napraviti. A onda ti se dogodi dobar dan, imali smo Kvržića koji je bio posebno inspiriran i odnijeli smo trofej. Uh, kakvo je bilo slavlje nakon toga”, evocira uspomene Pavičić kojeg smo suočili s pitanjem Dinamo ili Rijeka. Samo se nasmijao.

“Nekako sam znao da ćeš me to pitati”.

Dakle…

“Ma vidi, ja sam rođeni Zagrepčanin, dijete Dinama koji mi je emocija i srce. I tu nema nikakve dvojbe. Međutim, Rijeka mi je dala ono što mi Dinamo nije dao. I to treba cijeniti i respektirati više od svega. Sazrio sam u Rijeci, igrački i ljudski i to je nešto što se ne zaboravlja. Rijeka će uvijek biti dio mene”.

Pitali smo ga za najbolji trenutak u dresu kluba s Rujevice.

“Pobjeda nad Milanom na Rujevici. Bez ikakve dvojbe. Danima je stadion bio rasprodan, tražila se karta više. A mi smo bili pravi. Ne mogu se sada sjetiti, ali čini mi se da nam veliki Milan nije zapucao u okvir. Sjajna utakmica. Evo, i sad se naježim pri pomisli na atmosferu te večeri”.

Igrao je u ovih pet godina s puno igrača. Većina njih nije više na Rujevici…

“Teško je izdvojiti neko ime jer ako sada krenem nabrajati, sigurno ću nekoga zaboraviti pa će mi biti krivo. Nekako sam se igrački našao s Puljićem koji je bio sjajan. Potom s mojim Murićem s kojim sam išao na prve seniorske pripreme u dresu Dinama da bi sada bio s njim u Turskoj. Puno je tu igrača bilo…”.

Jedan od njih s kojim je lani dijelio svlačionicu je novi napadač Dinama. Neki dan smo sjedili na ručku s Josipom Drmićem koji ima visoko mišljenje o Pavičiću.

“I da mi niste to rekli, ne bih mogao naći krivu riječ o Drmi. Odličan napadač iza kojeg je velika karijera i klubovi u kojima je igrao. Ima sve. Desnu, lijevu, primanje na prsa, okret… Može sigurno zabiti 15 do 20 po sezoni u Maksimiru. Vrhunsko pojačanje Dinama”.

Predsjednik Damir Mišković bio je izuzetno korektan prema Pavičiću.

“Tijekom svih pet godina imali smo jedan dobar odnos. Napravio je velik posao u Rijeci koja je godinama u vrhu HNL-a. I sljedeću sezonu će imati što za reći. Našli su neke igrače, dovode još neke. Svi pričaju kako klub pada, a Rijeka svake godine u borbi za trofeje. Ma ne samo on, svi u klubu imaju veliku emociju prema Rijeci i to se vidi. Jedna vrlo visoka razina profesionalnosti”, otkriva Pavičić koji će sigurno ostati vezan uz Kvarner…

“Zagreb je moj grad i tu ću živjeti, ali imam namjeru kupiti nekretninu u Opatiji ili Rijeci te nakon karijere biti usko vezan uz to područje. Vidjet ćemo što nosi budućnost…”.

A sadašnjost je vezana uz Konyaspor.

“Apsolutno sve je podređeno novom klubu. Želim se nametnuti, opravdati ulaganja i očekivanja koja navijači i klub imaju od mene. Lijepo su me primili, dali mi do znanja koliko me cijene, na meni je da vratim to povjerenje. Za početak se želim što prije adaptirati, izboriti se za mjesto u momčadi pa onda ćemo ljestvicu ambicija dizati u skladu s time. Neki cilj je izboriti skupinu Konferencijske lige i igrati u Europi barem do zime, a u domaćem prvenstvu ponoviti uspjeh od prošle sezone kada smo bili treći”.

To je što se tiče klupskih ambicija, one osobne kod Pavičića su uvijek iste.

“Dati najbolje od sebe u svakom trenutku. Da mogu sam sebi pogledati u oči i opravdati prvo svoja očekivanja koja su uvijek velika, a onda i očekivanja moje okoline. U ožujku sam navršio 28 godina, smatram da sam u nekom najzrelijem igračkom dobu i želim izvući iz toga maksimum”.

Od želja koje je imao kao dijete, manje - više je sve ostvareno. Nosio je dres Dinama, dokazao se u Rijeci, ostvario želju da se okuša u inozemstvu.

“Hajdemo reći da sam imao svoj put koji je išao zaobilazno, ali na kraju sam sve ostvario. Okej, možda mi nedostaje taj nastup za reprezentaciju koji sam sanjao kao dijete, ali tako je valjda moralo biti. Ne žalim jer nema smisla plakati za stvarima koje ionako ne možeš promijeniti. Sretan sam, zadovoljan, pun samopouzdanja i životne energije. Uostalom, možda jednog dana i taj cilj ostvarim. Vidjet ćemo”, završio je Domagoj Pavičić.