Domagoj Antolić: "Uspjeh Damaca s Hrvatima nije slučajan, a oko Dinama konačno osjetim pozitivu"

Sreli smo ga u Maksimiru na utakmici protiv Shkupija. Domagoj Antolić bio je na odmoru u Zagrebu pred početak priprema svog Damaca pa je doveo sina na utakmicu.

“Ovo mu je prva utakmica na Maksimiru jer do sada nije bilo prilike. Sve je stvar odgoja”, nasmijao se “kapitano” i dodao:

“Bitno da sin ide u pravom smjeru. Sada polako shvaća što je Dinamo. Mama mu je pokušavala objasniti, ali za sada je shvatio kako je tata igrao sa Soudanijam u Dinamu”.

Pustili smo oca i sina da uživaju u posebnosti svog prvog zajedničkog posjeta Maksimiru i dogovorili novi susret par dana kasnije u slovenskom Zreču gdje je saudijski Damac na pripremama. Domagoj Antolić jedan je od ključnih faktora u uspjehu Krešimira Režića i njegova stožera.

Reportaža s Rogle: Hrvatska kolonija u Damacu - Krešimir Režić s Hrvatima do povijesnog rezultata

“Došao sam prije godinu i pol i stvarno sam zadovoljan. Prvih šest mjeseci je bilo nešto teže jer smo bili u borbi za ostanak u ligi, sve poslije bio je užitak. To se vidjelo na našim rezultatima s obzirom na to da je iza nas povijesna sezona. Atmosfera je odlična, obiteljska i lijepo je biti dio te priče”.

Antolić je u Damac stigao po završetku ugovora s poljskom Legijom. Ključan je za odluku da ode u Saudijsku Arabiju bio razgovor s trenerom Režićem.

“Pripremio me za neke stvari, olakšao mi adaptaciju sa svojim stožerom. Bilo bi puno teže da sam bio sam u ovom svijetu”.

Nakon što su osigurali ostanak, Antolić je zadobio neugodnu ozljedu. Pukla je mala koščica koja drži tetivu u zglobu i liječnici u sugerirali operaciju kao jedino rješenje.

“Izgubio sam šest mjeseci. Dogovorili smo se da ćemo raskinuti ugovor kako bi klub mogao angažirati stranca jer tamo postoji kvote za igrače koji dolaze iz inozemstva. Odradio sam operaciju i rehabilitaciju i novi ugovor me čekao”.

Krešimir Režić za Germanijak: "Hajduk je na dobrom putu, ali ja svoju priču gradim u Arabiji" (VIDEO)

Što se Damaca tiče, Antolić nam otkriva kako klub još uvijek stasa.

“Relativno su mladi, ulazimo sada u četvrtu godinu prve lige. Nemamo velik budžet u odnosu na ostale, ali imamo tu koheziju u momčadi, karakterne igrače i sjajan stožer. Odlično smo se ekipirali i ovi rezultati nisu slučajnost”.

Nakon Dinama i Legije gdje se borio i osvajao trofeje, Antolić se po dolasku morao prilagoditi na nove uvjete, odnosno borbu za ostanak.

“Ne mogu reći da je bio pritisak, ali bilo je nešto novo za mene. Stresno. Svaki uspjeh je posebno drag, ali ovaj se ističe zbog ljudi koji su me doveli. Zbog svih nas koji djelujemo u Damacu. Sjećam se da smo zadnje kolo slavili kao da smo osvojili naslov. Pročitao sam neki dan izjavu Francka Riberyja koji je rekao da ako ostane sa Salernitanom u ligi da će mu to biti uspjeh ravan s onim najboljim u karijeri. Sjetio sam se toga I mogu reći kako ima nešto u toj izjavi”.

Domagoj Antolić živi s obitelji. Prilagodili su se načinu života i plan je da se ostane u tom dijelu svijeta. Ugovor je još godinu dana, poslije će vidjeti.

“Hoće li to biti Saudijska Arabija, Emirati ili Katar još ne znam, ali plan je ostati ovdje”.

Potom smo se prebacili na najdraže teme.

“Valjda jedino što gledam od nogometa van naše lige je Dinamo. Osciliraju malo. Individualno na papiru su čudo momčad, pogotovo s Drmićem koji je došao i koji je odličan napadač. No, treba vremena da se to posloži”.

U Dinamu je proveo mladost i dobar dio seniorske karijere. Bio je kapetan, trofejni igrač, reprezentativac…

“Dugo sam bio tamo i trebao sam neki novi izazov u karijeri. Ja sam imao ugovor na tri godine u trenutku kada sam otišao u Poljsku. Mogao sam ostati, ali sam htio novu motivaciju. Sada kad gledam Dinamo, najviše mi je žao zbog te atmosfere. Sada je sve nekako pozitivno što nije bio slučaj kada sam ja bio tamo. I zato mi bude malo žao što u moje vrijeme nismo imali takve okolnosti”.

Dok je bio u Zagrebu sreo se s Ademijem.

“Aki mi je osijedio. Nije lako nositi kapetansku traku u Dinamu”, smije se Antolić koji je u lipnju napunio 32. godine. Vrijeme je da počne razmišljati o onome što ga čeka nakon karijere.

“Vrijeme leti. Počeo sam razmišljati o tome jer znam da će brzo kraj. Želim ga dočekati spreman jer neću uzimati nikakvu stanku. Bit će nešto oko nogometa, ali sigurno ne trener”.