Danski 'Puležan' za Germanijak: „Samo zato što sam najstariji u momčadi, ne znači da ne mogu puno naučiti od ostalih”

A u Splitu ga je doista zabio majstorski. Udarac s distance, kroz živi zid je u potpunosti prevario Silića. Kao i ranije, u prvi je plan gurnuo momčad.

„Kao što sam rekao na konferenciji za novinare prije utakmice, znali smo da je Hajduk jaka momčad. Imaju odličnog trenera i znali smo da će to biti jako teška utakmica, ali mislim da smo se jako dobro snašli s dobrim planom igre. Imamo mladu momčad, ali ti su dečki zaista pokazali da su spremni igrati na najvećim pozornicama i pokazali smo odličan timski duh vrativši se nakon što smo dva puta bili u zaostatku. Bio je to sjajan voljni moment momčadi i sretan sam što smo osvojili bod na jednom gostovanju koje nikome nije lagano.”

Danca smo upoznali još prošle jeseni tamo gdje se Istrijani ni mislima ne vole vraćati, na terenu u Kurilovcu. Unatoč porazu tada (1-2), istim je rezultatom samo koji dan kasnije pao Dinamo. I tada je govorio kako nema smisla očajavati jer se novi izazovi javljaju iz dana u dani i očito je bio u pravu. Nije htio previše o proljetnom dijelu prošle sezone, ali je u ovom izrazito optimističan.

„Bilo je uspona i padova u proljetnom dijelu sezone i oscilirali smo kao momčad. Šteta, na kraju nismo došli do Europe, ali to je jednostavno tako. Mi gledamo samo naprijed. Jedan bod u dvije utakmice nije najbolji rezultat, ali mislim da smo se pokazali u dobrom svijetlu i imamo na čemu graditi svoj optimizam. Nastup momčadi bio je dobar, svi su pozitivni i radujemo se svakoj sljedećoj utakmici.”

Frederiksen je inače zagriženi igrač stolnog tenisa, ali, priznaje, u svlačionici trenutačno nema rivala za to. Nije to možda ni sport koji je u Hrvatskoj široko rasprostranjen, ali je zato životni stil pokupio u potpunosti. Za skandinavsku krv, temperatura je malo previsoka, ali nije problem.

„Lijepo je u Puli. Puno je toplije nego u Danskoj, a ljeta su baš 'žestoka'. Kad imamo slobodan dan, najradije idem na plažu, na brod ili samo sjednem negdje uz more. Trudim se uživati u životu jer smatram da je to iznimno važno, a Jadran mi je stvarno veliko otkriće. Iako igram nogomet i tu sam zbog njega, bitno je pronaći trenutke u životu u kojima se trebamo opustiti. Tako i ja, u pravilu, kad god mogu, biram odlazak na plažu. Plaže oko Pule su jako lijepe, a more je predivno i potpuno drugačije od onoga na što sam navikao.”

Prošao je već jako puno toga na hrvatskim travnjacima, a upitan da izdvoji jednog braniča protiv kojeg posebno simpatizira, nije imao dileme.

„Nije lako nikoga izdvojiti, jer su igrači izrazito kvalitetni, ali jako mi se sviđa Hrgović iz Hajduka. On je bio lijevi bek u posljednjoj utakmici i impresionirao me. Ima dobru lijevu nogu, brz je, ide puno naprijed i dobar je u obrani. Rekao bih da je on zaista odličan igrač i da će nastaviti rasti”, nahvalio je protivnika Danac pa istaknuo kako smatra da između Superlige i HNL-a, braniči i nisu toliko različiti.

„Imate igrače s više ili manje kvalitete, ali općenito su braniči dobri ovdje, kao što su dobri i u Danskoj i ne bih rekao da je razlika toliko velika.“

Prošle su sezone u Puli stanovali Radošević, Lončar, Prevljak, Marešić, Heister... Sve redom igrači bogatog iskustva. U takvom okruženju, Frederiksen je bio jedan od mlađih igrača svlačionice. Stoga, nemalo se iznenadio i sam, kada je shvatio da je na početku ove sezone bio najstariji starter na terenu.

„Jako sam iznenađen, moram priznati. Nisam to očekivao od kluba, ali ponekad je to dio nogometa. Postoji ideja unutar sportskog sektora i mi ju pratimo. Kada sam otišao na odmor, nisam očekivao da ću biti najstariji igrač u početnoj postavi, to nikako. No. takav je plan kluba i ja ću dati sve od sebe, kao i ovi dečki koji su postali starteri.”

Danac, kakav je i kakvog smo ga do sada upoznali, sjajan je primjer team-first igrača, pa tako, iako je najiskusniji, ne želi 'soliti pamet' mlađima, smatrajući kako su oni, unatoč godinama, itekako spremni te da njegova zaduženja na terenu ostaju ista.

„Ne znam je li se moja uloga promijenila jer nikad nisam bio osoba koja puno priča na terenu, niti želim previše pametovati mlađim igračima. Ako mlađi igrači trebaju pomoć, pokušat ću im pomoći. Mladi dečki koje imamo u momčadi jako dobro razumiju igru. Odlični su igrači i igrat će na visokoj razini, tako da nisam previše zabrinut što imamo mladu momčad. Svi su gotovo istih godina, između 18 i 19, a ja imam 25. Mislim da je ključ u balansu i možemo učiti jedni od drugih. Samo zato što sam najstariji, ne znači da ne mogu puno naučiti od ostalih. Trener je zadužen za govor i upute, a mi igrači moramo to na terenu ispratiti.”

I očito, ne samo sada, jer Frederiksen i svoju budućnost vidi u Puli.

„Trenutačno nemam nikakvih planova za odlazak ili nešto slično. Ovdje sam godinu dana i ostale su mi još dvije godine ugovora. Ovdje sam sretan, igram puno i to mi je najbitnije. Ne razmišljam o budućnosti, samo pokušavam uživati i dobro igrati na terenu.”

Tihi vojnik kluba je došao u jednu potpuno drugačiju momčad. Prošlog je ljeta Saša Bjelanović zasukao rukave i složio najskuplju Istru u prvoligaškoj povijesti. Ona nije dogurala do primarnog cilja, europskih mjesta, zbog ovih ili onih razloga i krenula je u nekom drugom smjeru u novu sezonu.

Od tih iskusnijih igrača, većina je Drosinu napustila, a Frederiksen je, ne brojeći Kolića kao vratara, jedini igrač na terenu kojemu je bitna uloga bila namijenjena i prošle, a i ove sezone. Dovoljno to govori o kvaliteti njega kao igrača, ali i kao osobe, jer, po vlastitoj procjeni, nije očekivao ostati najstariji igrač nakon prošle sezone. Zasukao je rukave, radi ono što se od njega traži i baš je zato on posebna vrijednost Javiera Cabella ove sezone.