Reuters/Matthew Childs
Reuters/Matthew Childs

Danska - jedna od najjačih nogometnih reprezentacija svijeta

Vrijeme Čitanja: 5min | sub. 13.11.21. | 12:15

Posljednji 'ples' ova će generacija imati u Kataru 2022. Sa ili bez najboljeg igrača u rosteru, pokazat će vrijeme....

1. je srpnja 2018. godine, Michael Krohn Dehli zabio je jedanaesterac za Dansku koja u raspucavanju za četvrtfinale Svjetskog prvenstva vodi 2:1 protiv Hrvatske. Na redu je Luka Modrić koji je u produžecima već promašio jedanaesterac za pobjedu Hrvatske. Luka radi kratki zalet, puca po sredini, a Kasper Schmeichel, sin legendarnog Petera, vršcima nožnih prstiju brani jedanaesterac. U sljedećoj seriji, Lasse Schone pogađa za 3:1, a onda Schmeichel brani udarac Josipa Pivarića i gura Dansku u četvrtfinale. Modrić i Zlatko Dalić su tragičari, a Danska ide na Rusiju od koje je bolja, potom pobjeđuje Englesku, a onda igra i finale protiv Francuske u Moskvi...

Ovo je scenarij nekog paralelnog svemira u kojem udarac Luke Modrića iz penala za 2:2 nije završio u mreži, nego obranom Schmeichela. A falilo je svega nekoliko centimetara, što najbolje pokazuje koliko je mala granica između heroja na razini božanstva i apsolutnog tragičara jedne generacije koja za njegovo vrijeme nije mogla proći utakmicu nokaut-faze jednog velikog natjecanja. A, sjetimo se, Modrić je godinu dana ranije bio svjedok na jednom suđenju...

No, ovo nije priča o Luki Modriću, već o početku stvaranja jedne danske generacije koja je u aktualnim kvalifikacijama stigla na korak do ispisivanja povijesti. Često se apostrofira kako je Hrvatska u Rusiji imala 'sreće' jer je, eto, na putu do finala, nakon što je dominantno osvojila skupinu s Argentinom, Nigerijom i Islandom, morala svladati 'prosječnu' Dansku, 'još prosječnijeg' domaćina Rusiju i 'nikad lošije' Engleze.

Ta 'prosječna' Danska, koja je lagano mogla završiti na mjestu Hrvatske da onaj penal Modrića nije ušao u gol, i 'nikad gora' Engleska tri godine kasnije igrali su polufinale Eura u kojem su Skandinavci stajali sjajno, ali na kraju u produžecima pali od europskih viceprvaka Engleza. A, tko zna, da se u prvoj utakmici prošlog Eura nije dogodila tragedija koja je najboljeg igrača danske reprezentacije Christiana Eriksena možda i zauvijek izbacila s travnjaka, Danska bi možda ponovno otišla do kraja Europskog prvenstva...

Danas je Danska jedina europska reprezentacija koja ima maksimalan učinak u kvalifikacijama, a sve do 89. utakmice protiv amatera s Farskih otoka imala je gol-razliku 29:0. Danska je bila na dobrom putu da bude prva reprezentacija u povijesti koja je kvalifikacije završila bez primljenog gola, a onda se ukazao stanoviti napadač NSI Runavika, ujedno i najbolji strijelac prvenstva Farskih otoka svih vremena, Klaemint Olsen i poremetio savršen učinak Danske koja nakon devet kola ima omjer 9-0-0 i gol-razliku 30:1.

S obzirom na rezultate Danske u posljednje tri godine, ne bismo previše pogriješili kada bismo napisali da je Danska trenutno jedna od najboljih nogometnih reprezentacija svijeta.

U svojoj nogometnoj povijesti, Danska nikada nije bila svjetska nogometna velesila, ali europska sila svakako je. Još daleke 1964. igrali su polufinale Eura iako su imali 'smiješno lagani' put do završnici - svladavši u kvalifikacijama nogometne liliputance Malte, Albanije i Luksemburga. Tek u 80-tima, i dolaskom braće Laundrup, Danska je postala konkurentna na prije svega europskoj, a onda i svjetskoj nogometnoj karti.

Stariji, Michael Laundrup, sudjelovao je u pobjedama nad Jugoslavijom (5:0) i Belgijom (3:2), a onda i u polufinalnom porazu na penale od Španjolske na Euru 1984., a Bryan se priključio Danskoj dvije godine kasnije na njihovom prvom Svjetskom prvenstvu kada su na iznenađenje mnogih osvojili grupu sa Zapadnom Njemačkom, Urugvajem i Škotskom s maksimalnim učinkom, no u osmini finala su teško stradali od Španjolske (1:5).

Momčadi se nakon Mundiala priključio Peter Schmeichel, i tada kreće pad Danske. Nastup bez osvojenog boda na Euru 1988., pa onda propuštanje Svjetskog prvenstva 1990. i Eura 1992. No, tadašnja Jugoslavija je zbog međunarodnih sankcija izbačena s turnira u Švedskoj, a na njega se kvalificirala Danska i ostvarila, uz Grčku 2004., jedno od najvećih iznenađenja u povijesti modernog nogometa.

Mundial u SAD-u su propustili, na Euru 1996 Hrvatska ih je izbacila prvo ih pobijedivši 3:0, a onda i kalkuliravši protiv Portugala, da bi posljednji 'ples' braće Laundrup bio na Mundialu 1998. kada je Danska sjajnom igrom u četvrtfinalu razbila Nigeriju (4:1), a onda u jednoj od najboljih utakmica turnira izgubila od kasnijeg viceprvaka Brazila 2:3.

Od tada je reprezentacija Danske utonula u prije svega svjetsku, a onda i europsku prosječnost. Na Svjetskim prvenstvima 2002. su prošli grupu, 2010. ne, a 2006. i 2014. nisu se niti kvalificirali. Na Europskim prvenstvima grupe nisu prolazili 2000. i 2012., 2014. su zapeli u četvrtfinalu, a 2008. i 2016. nisu niti igrali.

Sve se ipak promijenilo dolaskom 'Erikseneve' generacije koja je u dodatnim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2014. razbila Irsku u Dublinu s 5:1 i izborila nastup na Mundialu u Rusiji. Grupa s Peruom, Australijom i Francuskom apsolvirana je bez poraza, a onda su Danci ispali s turnira nakon još jedne utakmice bez poraza u 120 minuta igre, o kojoj smo već pisali u uvodu ovoga teksta...

Nakon tog turnira Danska je osvojila grupu B Lige nacija s Walesom i Republikom Irskom, bez poraza i sa samo jednim primljenim golom, a iduću sezonu je A diviziju završila na drugom mjestu, iza Belgije, ali ispred Islanda i Engleske koju je Danska pobijedila na Wembleyju golom Eriksena iz penala. Dvoboj na Parken Stadionu završio je 0:0.

I onda je stiglo to Europsko prvenstvo na koje se Danska kvalificirala direktno, kao druga u kvalifikacijskoj grupi koju je zaključila - bez poraza. Na Euro je Danska, kao jedan od domaćina, stigla kao jedan od 'dark horseva', na otvaranju je dominirala protiv Finske sve do te tragedije kada se na terenu, srećom danas zdravi Eriksen srušio. Kada su saznali da je s njihovim suigračem sve u redu, Danci su odigrali jako dobar dvoboj protiv Belgije, vodili do 55. minute, ali na kraju izgubili s 1:2 te im je u zadnjem kolu bila potrebna pobjeda nad Rusijom. Rapsodija danskog sastava rezultirala je pobjedom od 4:1, a onda je odigrana još uvjerljivija utakmica protiv Walesa (4:0). U četvrtfinalu je Danska bila bolja od Češke, u finalu povela protiv Gordog Albiona koji je do pobjede i prolaska u finale stigao golom Harryja Kanea u 104. minuti utakmice.

Iz momčadi koja je 2018. ispala od Hrvatske danas još igraju Kasper Schmeichel (Leicester) Jannik Vestergaard (Leicester), Simon Kjaer (Milan), Andres Christiansen (Chelsea), Jens Stryher Larsen (Udinese), Thomas Delaney (Sevilla), Lasse Schone (NEC), Yussuf Poulsen (RB Leipzig), Martin Braithwaite (Barcelona) i Pione Sisto (Midtjylland), a tu su još neki novi 'klinci' poput Mikkela Damsgaarda (Sampdoria), Pierre Emile Hojbjerga (Totteham), Kaspera Dolberga Nice) i Andreasa Skova Olsena (Bologna).

Veliki dio ove generacije posljednji će 'ples' imati u Kataru 2022. A hoće li im se vratiti njihov najbolji igrač, to će tek vrijeme pokazati...



Tagovi

DanskaDanska nogometna reprezentacijaChristian EriksenLuka ModrićZlatko Dalić

Ostale Vijesti