Branko Karačić za Germanijak: “Žao mi je što sa Šibenikom nisam uzeo Kup Hajduku i što nisam dobio zasluženu šansu na Poljudu“

Branko Karačić prekaljeno je ime u hrvatskom nogometu, trenutno angažiran u Posušju u spašavanju kluba od ispadanja iz Premijer lige BiH, a nama posebno zanimljivi jer je s njim na klupi Šibenik 2010. godine igrao finale Kupa s Hajdukom koji su Bijeli u dvije utakmice i osvojili, no u skorašnjem koje je na rasporedu u srijedu u jednom susretu na Rujevici, puno su veći favoriti nego tada.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Šibenik je te sezone pod Karačićem igrao sjajan nogomet, ispisao sjajnu priču u Kupu, ali i u prvenstvu jer je izborena Europa. Stoga smo se sa strategom Posušja prisjetili tih dana. U par sezona u Hajduku ostavio je neizbrisiv trag, zabijao Dinamu, Zvezdi i Partizanu, drago mu je što ga ljudi i danas pamte. Porazgovarali smo najviše o Šibeniku i Hajduku, ali i drugim brojnim temama. Karačić je izdvojio vrijeme za Germanijak prije važne utakmice sa Željezničarom u gostima danas, a opstanak može potvrditi u posljednjem kolu protiv Veleža, uhvatio se teške zadaće spašavanja Posušja te je uvjeren da će uspjeti.

Branko Karačić novi trener Posušja

Gorica "petardom" slavi ostanak, Šibenik ispao iz lige a Varaždin iz utrke za Europu!

Hajduk i Lučić su 555 minuta bez gola, a Leki prije Kupa glavobolju daje ozljeda obrambenog stupa

Možete li malo vratiti film unatrag, podsjetiti kako ste došli do tog uspjeha sa Šibenikom?

„To je najveći uspjeh Šibenika u povijesti jer smo igrali finale Kupa, a osvojili smo i četvrto mjesto i otišli u Europu. Imali smo vrlo težak ždrijeb, sjećam se, odigrali smo ih odlično kao i čitavu sezonu u prvenstvu. Prvo smo izbacili Belišće u jednoj utakmici u gostima s 3-0, pa smo dobili Rijeku 4-0 na Šubićevcu u jednom susretu. S Osijekom smo igrali dvije utakmice, tamo je bilo 1-1, a doma smo ih dobili čak sa 4:0. U polufinalu smo igrali doma s Varteksom 0-0, a u Varaždinu smo dobili 2-0. U tom susretu smo bili oslabljeni jer je Vidić dobio crveni karton u 30. minuti. Znam da smo tada jako mladog Ademija s prirodne mu pozicije u veznom redu u posljednju liniju na stoper. Već se tada naslućivalo da se rado o igraču s velikom perspektivom, imao je veliki talent, ali i odgovornost stati na stopera tako mlad. Tada nam se otvorio put do finala u koje smo stigli više nego zasluženo“, prisjetio se Karačić puta do finala.

Finale je bilo posebna priča…

„U finalu smo se nadali da bez obzira na kvalitetu i tradiciju Hajduka, igrače koje su imali, možemo podignuti Rabuzinovo Sunce, ali ipak nismo uspjeli što mi je do dan-danas žao“.

Na Poljudu ste u prvom susretu imali 1-1 do 88. minute?

„Točno tako, mislim da smo u prvoj utakmici propustili priliku jer smo do samog kraja imali aktivan rezultati do Ibričićeva gola. To je trenutak koji je Hajduk usmjerio prema konačnoj pobjedi. Ali mi smo vjerovali da možemo nadoknaditi zaostatak u Šibeniku. Kada smo izdržali tako dugo bilo nam je žao, no imali smo vjeru da uz pomoć naših Funcuta možemo stići Hajdukovu prednost. Bili smo motivirani zbog cjelokupne kvalitetne sezone, imali smo odličnu momčad. Vjerovali smo da imamo šansu u uzvratu za osvajanje“.

Kada razgovarate s Karačićem imate osjećaj da ima cijeli film tog finala do danas, istaknuo je neke detalje s uzvrata koji su odlučili utakmicu prema njegovu mišljenju….

„Imaju tri-četiri detalja koja moram istaknuti. Mi smo se iz karantene vraćali na stadion kao domaćini, ali nismo mogli ući u svoj dio stadiona jer su Hajdukovi navijači preplavili ulicu koja vodi prema ulazu. Morali smo se vratili obilaznicom i ući na drugoj strani pješice što je neobično za nas kao domaćine. Drugi detalj koji želim naglasiti ne osporavajući Hajdukovu pobjedu na kojoj sam im čestitao. Moji igrači su rekli da je u desetoj minuti Ibričić udario laktom Ademija ili Bačelić-Grgića, ne sjećam se više sada točno. Tada je on trebao dobiti crveni karton. Još jedan detalj je važan. Kod Hajdukova vodstva u 78. minuti je Ermin Zec je postigao čisti gol, nije bio u zaleđu, poslije smo gledali na snimci. Ja kao trener i bivši igrač, smatram da su se stvari mogle okrenuti u našu korist. Ostalo bi 12 minuta i sudačka nadoknada, da je gol priznat to bi nas podignulo, a Hajduk spustilo i ušao bi u nervozu. Nakon toga smo se totalno otvorili da bi Hajduk preko Ibričića u posljednjoj minuti povećao prednost.“

Dodao je Karačić još nešto zanimljivo…

„Zna se da sam igrao u Hajduku, doživio lijepe trenutke, imao sam tu čast da me doveo pokojni Tomislav Ivić koji je poslije otišao u Porto nakon što se posvađao s upravom. Došao je Ivan Vucov, jedva smo ostali u ligi. No, u drugoj godini smo izvanredno igrali pod nedavno preminulim Petrom Nadovezom, a ja sam onda proglašen za najboljeg igrača u Slobodnoj Dalmaciji, dobio nagradu Trofej Bili, nešto kao danas Hajdučko srce. To mi je jedna od najboljih uspomena iz nogomete karijere, vječna uspomena. Igrali su tada u mojoj drugoj godini mladi igrači Jarni, Bokšić i Štimac, a Torcida je bila stalno uz Hajduk. Sve do dvoboja s Crvenom zvezdom na Poljudu koju smo odigrali 0-0 po buri, izgubili smo šanse za prvo mjesto, a prvak je bila Vojvodina. Proveo sam lijepo vrijeme na Poljudu, dobio Hajdučko srce, a vjerujte mi da nemam snage pogledati uzvrat koji sam igrao sa Šibenikom kada nismo osvojili Hrvatski nogometni kup“.

A je li Vam žao što nikada niste dobili priliku voditi Hajduk?

„Apsolutno. Sad ću prvi put reći za javnost – mislim da sam zaslužio, pokraj toliko trenera koji su po nekoliko puta bili na klupi, brojnih promjena uprava i direktora, nevjerojatno mi je da meni nisu dali šansu. Ipak sam igrao u Hajduku, proveo lijepih trenutaka, a posebno mi je u pamćenju ostala jedna epizoda puno godina nakon toga. Kada osjetiš poštovanje navijača. Godine 2004. na Euru u Portugalu mi je prišla grupa hrvatskih navijača koji su inače navijači Hajduka, obradovali su me pjesmom koja nije lijepa za čuti, ali mi je izuzetno draga. Nakon 15 godina su me se sjetili, bio sam u društvu sa suprugom, a oni zapjevali 'Stojkoviću Dragane, majmune sa grane, evo ide Karačić, nosi ti banane'. Nije lijepa za čuti, ali je dokaz da si nešto ostavio u Hajduku. Stoga mi je krivo što je toliko domaćih i stranih trenera prodefiliralo kroz Hajduk. Zato Hajduk kaska u svim stvarima i kaska za Dinamom, jer se više ne zna tko vlada Hajdukom, tko je gazda i kako dolaze treneri i po nekoliko puta. To mi je nejasno. Ali to je lobi i iz tog razloga Hajduk već godinama nije ugrozio Dinamo“.

Ajmo malo na srijedu i finale, Hajduk je ogroman favorit protiv Šibenika?

„Hajduk je apsolutno veliki favorit za osvajanje, jer Šibenik je ove godine puno mijenjao trener uprave i imali su 11-12 bodova prednosti u odnosu na Goricu, a ispali su sad još iz Hrvatske nogometne lige. Meni je iz daljine teško govoriti koji su problemi. Nije normalno to što se dogodilo, i to Hajduku ide na ruku. Međutim, poznato je rivalstvo između Hajduka i Šibenika zbog koje samo Hajduk može nastradati u jednoj utakmici. Ali ne vidim načina da Šibenik iz ovakve situacije iznenaditi Hajduk“.

Završeno je prvenstvo, Dinamo je opet prvak, može li izboriti skupinu Lige prvaka po Vama?

„Sve će ovisi koga će Dinamo dobiti u ždrijebu, a s Igorom Bišćanom su kao perspektivnim trenerom čvrste ruke, može ponoviti rezultate iz prošlih godina.“

A što je s Hajdukom, kako do skupine Konferencijske lige?

„Mislim da bi to trebalo biti normalno. Nije normalno unatoč svih problemima, nedopustivo je da Hajduk ispada od klubova iz Kazahstana i s Malte, iako svi danas igraju i treniraju. Meni je to još uvijek nepoznanica kao i mnogim ljudima. Kako je to moguće da veliki broj pohodi utakmice, a da rezultati ne prate tu podršku. Hajduk Ima obavezu približiti se Dinamu koji je dominantan 15-16 godina. Iz ove perspektive mi je teško reći“.

U Hajduk ste svojevremeno došli kao igrač iz Osijeka koji ste vodili kao i trener. Kako vidite njihovu sezonu?

„Moram reći da je situacija nejasna, imaju turbulencije, ali i astronomske ugovore zahvaljujući Mađarima koji su izgradili najbolji stadion. Ne znam je li možda problem što se priča da će Mađari odustati, ili pak u selekciji igrača. Osijek je do posljednjih šest mjeseci bio ozbiljan konkurent da nadmaši Hajduk i približi se Dinamu. Ali posljednjih šest mjeseci nisu bili na dobrom putu“.

Za kraj se dotaknimo hrvatske reprezentacije i skorašnjeg završnog turnira Lige nacija. Može li Hrvatske do kraja kako se sjajna generacija okrunila jednim trofejom nakon svih medalja koje je osvojila?

„Svi se tome nadamo, nakon srebra i bronce su želje da osvojimo Ligu nacija. Zlatko Dalić i reprezentacija su dokazali nebrojeno puta da su vrhunske osobe te da nas predstavljaju u svijetu. Sam plasman na završnicu je uspjeh“.