Bobanov potez je liderski, zato je i izabran! Ali, velik je i rizik, ako ne uspije...

Boban se, dakle, na sve to nije osvrtao. Bez previše nervoze i prespitivanja vlastitih odluka, samo je rekao: nastavljamo u istom smjeru! Za njega Kovačević, očito, ni u jednom trenutku nije bio sporan. Tumačenja su različita. Neki će kazati da je u pitanju Bobanov veliki ego i da, jednostavno, ne želi priznati grešku, jer Kovačević je bio samo njegov odabir i ne želi ga tek tako prekrižiti. Drugi će objasniti da Boban nema novo trenersko rješenje i da ne želi, poput njegovih prethodnika u Maksimiru mijenjati trenere kao 'čarape' već pronaći drugačiji put, uspostaviti kontinuitet struke. Treći kažu da Bobanu, zapravo, Kovačević savršeno odgovara, jer mu on sam može puno toga 'sugerirati', drži se trener nekih osnovnih Bobanovih postulata i ispunjava njegove želje, dok su četvrti tumači uvjereni da je Bobanovo povjerenje u trenera uistinu temeljeno na nogometnom iskustvu i znanju, da vidi nešto što drugi ne vide i da je siguran da će Kovačević 'nadoći' i promijeniti ovaj Dinamo. Da mu samo treba vremena.

Štogod bio motiv za ovu odluku, a u pravu mogu biti svi, Bobanov je potez, definitivno, liderski. On se odlučio za Kovačevića, unatoč pulsu javnosti pa i ,mnogima u samom klubu, koji razmišljaju drugačije. Nije ga sve to opteretilo, nije se zamarao tuđim pogledima na ovu problematiku, već hladno odlučio - trener ostaje. Tu se Boban, nema dvojbe, ponio u skladu s funkcijom, u skladu s onim zbog čega su članovi i navijači u startu prizivali, a onda i izabrali u predsjedničku fotelju. Boban je došao upravo zato da bi Dinamo, nakon jednog razdoblja lutanja i zbunjenosti, imao na svom čelu čovjeka jakog karaktera, autoriteta, spremnog da i najteže odluke prelama sam i na svoju odgovornost. Nije se sakrio iza NO-a, Uprave, sportskog sektora, Boban nikome nije dopustio niti da ozbiljnije spomene smjenu Marija Kovačevića, on je vrlo brzo otklonio sve dvojbe. U takvim, kriznim trenucima, a za Dinamo ovo jest kriza, potrebno je brzo i odlučno reagirati. A Boban to i jest učinio! Što, naravno, ne znači da se svi s tom odlukom moraju složiti, naprotiv.

Boban je odlukom o Kovačevićevu ostanku na klupi preuzeo veliki rizik. Jer, ovakvi 'eksperimenti', zapravo, rijetko uspijevaju. Kod Kovačevića nije problem samo taj crni rezultatski niz, kriza igre, proces građenja nove momčadi, koji iziskuje vrijeme i strpljenje. To su stvari koje su u nogometu normalne. Problem jest što je Kovačević u ovom periodu očito izgubio konce svlačionice, autoritet kod dobrog dijela igrača, što se teško nosi sa svime onime što uloga Dinamova trenera podrazumijeva. a kad trener dođe u takvu situaciju, kad su uzroci krize puno dublji i kompliciraniji od same forme na terenu, onda je teško vratiti glavu iznad vode. Neki su odnosi unutar momčadi narušeni kao i povjerenje prema treneru, koji je nerijetko ulazio u nepotrebne kompromise, umjesto da je 'trenirao strogoću'. I teško je sve to 'popeglati'. Jer, kad jednom izgubiš svlačionicu... Morat će u toj priči Kovačević mijenjati pristup, biti odlučniji, žešći, sigurniji u svoje odluke, 'razigraniji' u nogometnom izričaju, morat će i Boban promijeniti, dijelom, svoj način funkcioniranja, manje se 'sugestijama' miješati u trenerove odluke, biti manje popustljiv prema nekim igračima i ne stvarati Kovačeviću košmar u razmišljanjima i vođenju svlačionice. Dakako, morat će se promijeniti i (neki) igrači, prestati kukati zbog svojih nezadovoljstava svako malo, podrediti se klubu i momčadi i ponovno početi vjerovati treneru i - igrati nogomet! A pitanje je mogu li svi spomenuti akteri preko noći napraviti takav zaokret.

To su sve preduvjeti, koji se moraju ispuniti da bi Dinamo nakon reprezentativne stanke odjednom i konačno uzletio. Puno se karaktera mora promijeniti, puno stvari posložiti. I nema puno primjera kad se takav preokret dogodio, kad je 'otpisani' trener uspio podići momčad i od nje napraviti pobjednike. Ne treba ovaj slučaj, recimo, uspoređivati s erom Sergeja Jakirovića. On je nekoliko puta bio 'smijenjen', a onda pronašao put do dvostruke krune i Lige prvaka. Međutim, za razliku od Kovačevića, nije nikad Jakirović imao problema sa svlačionicom, igrači jesu igrački bili izvan forme, momčad u jednom raskoraku kao i čitav klub u tom razdoblju, međutim, on je čvrsto držao kormilo, imao se u momčadi na koga osloniti, znao se prilagoditi situaciji, mijenjati neke svoje nogometne poglede i način igre, a pritom mu se nitko s vrha nije miješao u sam posao. Imao je jaku grupu jakih persona u svlačionici, koja je, na kraju, i izvukla sezonu. Kovačević ne radi u takvim okolnostima, nije u istoj situaciju i okruženju, nema tako 'čvrstu' momčad, a još uvijek traži igru i formu. Boban mu je dao podršku, neupitno stao iza njega što može biti jaka poruka i temelj preporoda. Ali jest i veliki rizik, kojim je Boban, uistinu, preuzeo veliku odgovornost.

Odluka o ostanku Kovačevića mogla bi biti ona po kojoj će se pamtiti i Bobanov mandat. Ako Kovačević uspije izvući situaciju, ako Dinamo 'procvjeta' i ostvari sve svoje sportske ciljeve, a pritom trener i razbukta pojedine igrače, Bobanova će odluka biti zapamćena kao spektakularna, veličanstvena, kapa dolje! No, ako Dinamo nastavi ovako, ako pomaka neće biti, a Kovačević 'obrani teoriju' kako je izgubljenu svlačionicu nemoguće vratiti, tada će Boban sigurno biti glavni krivac za neuspjeh. I doći na udar javnosti pa i onih koji su ga birali i prizivali. Nema sredine, na odluci oko Kovačevićeva ostanka, lomi se puno toga. I oko Dinama i oko Bobana i podrške i popularnosti koju ima među članovima i navijačima kluba!