Bjelica za Germanijak: “Iz Betisa sam otišao zbog Jarnija, žalim i danas. Dinamo? Mora biti hrabriji“

Kao i uvijek Bjelica prati nogomet, španjolska La Liga uvijek je bila u fokusu, naravno da gleda i Dinamo. Nedavno smo ga vidjeli i u Puli, na utakmici protiv Istre 1961, gdje se Modri baš i nisu proslavili. Ali, u četvrtak je nova utakmica, novi protivnik, Betis je vjerojatno favorit, ali rušio je Dinamo već takve momčadi u Europi.

"Betis igra dobro, bez obzira na ovaj neugodan poraz od Barcelone (3-5), momčad je u jednom pozitivnom nizu. Ne znam što trener Pellegrini planira za utakmicu u Zagrebu, kakvu će momčad poslati na teren, hoće li biti nekih promjena i s kakvim ambicijama oni dolaze u Zagreb. Međutim, po nekoj mojoj procjeni, šanse su 50-50."

Znači, Dinamo nije bez izgleda, iako igra promjenjivo, iako u zadnje dvije utakmice protiv Celte i Lillea nije izgledao dobro i primio je ukupno sedam golova?

"Dinamo je pokazao da može igrati protiv momčadi Betisove snage, uostalom, prije dvije godine Dinamo je izbacio Betis u dvije utakmice u Europi. Dobro, ovo sad jest druga i drugačija momčad, novi trener, ali osnovna stvar je ista. Igrači trebaju na teren istrčati hrabro, odlučno, uvjereni da mogu pobijediti i tako se i postaviti. Dojma sam da ova utakmica u Lilleu nije bila takva, da su, nekako, Dinamovi igrači bili impresionirani utakmicom, protivnikom, stadionom, da su više razmišljali o cijelom tom ambijentu, nego o pobjedi ili dobrom rezultatu. Ako će tako istrčati i sad, onda neće imati velike šanse. Ali, ako će biti na svojem maksimumu, ako će izgledati samouvjereno, hrabro, čvrsto, onda, zašto ne i pobjeda?"

Približio je Bjelica i što bi, uz taj mentalni dio, mogao biti ključ uspjeha.

"Kako bi se Dinamo trebao postaviti? Morat će Betisu zatvoriti bokove, pogotovo ako će igrati Antony i Ezzalzouli na krilima. Jako su nezgodni, opasni jedan na jedan, trebat će velika podrška i stopera i defenzivnih veznih, da ne ostave bekove na velikom prostoru protiv takvih igrača. Jer, stvarno su moćni, i u španjolskoj ligi. Dakle, prije svega, zatvoriti Betisova krila, to je osnovni zadatak."

Bjelica je prije godinu dana bio u Maksimiru, osvajao s Dinamom bodove u Ligi prvaka, odlazak iza Božića bio je šokantan, iznenadan. No, tu temu nije želio još otvarati, o drugom mandatu ćemo - drugi put. Onaj prvi ipak je draža uspomena, Dinamo je napravio taj europski iskorak, prezimio u Europi te sezone, koja je u startu podsjećala na ovu. Bjelica je došao na ljeto, otišlo je i došlo puno igrača, stvarala se jedna nova momčad. Ali, dok Mario Kovačević i dalje luta i traži dobitnu formulu, Bjelica je vrlo brzo našao recept i stvorio stroj, koji je tada 'mljeo'. Jedan od ključeva uspjeha bio je u pravilnoj rotaciji, praktički, dvije momčadi.

"Istina, ostali smo tada bez nekoliko važnih igrača. Otišli su tog ljeta Soudani, Sosa, Benković, Ćorić, Hodžić..., došlo je dosta novih imena, da ih sad sve ne nabrajam. Nekako smo brzo kliknuli, oni sa mnom i ja s njima, a važno je i to što tada ipak nije bilo toliko stranaca. Jest, došao je Theophile, koji je još u Dinamu, vjerojatno i najdugovječniji stranac u klubu, stigao je Moharrami, koji je bio tu isto dugo, Olma niti ne brojim među strance, Kadzior se brzo prilagodio i naučio jezik... Ostalo su bili domaći igrači ili oni koji su znali jezik, koji nisu imali problem s prilagodbom. I to je možda i najveća razlika u odnosu na ovu momčad."

Istaknuo je potom Bjelica još jedan mogući razlog, osim većeg broja stranaca, što ovom Dinamu treba više vremena za to 'klikanje'.

"Isto tako, danas je u Dinamu dosta igrača, koji i nisu dosad imali iskustvo takvih utakmica u Europi. Dobro, Mišić, Zajc, Theophile, njih tri ili četiri, ali to nije dovoljno, treba ih biti sedam-osam koji su naviknuli konstantno igrati u tom ritmu svaka tri-četiri dana. Nije lako niti treneru Kovačeviću i njegovom stožeru, nisu ni oni bili dosad u takvoj situaciju, u takvom ritmu, prvi se put suočavaju s tim problemom. Ja sam prije dolaska u Dinamo imao to u Austriji, prošao sam taj izazov, kako rotirati momčad, kako se adaptirati na sve to. Kad sam dolazio u Dinamo znao sam da ću morati rotirati, koristiti velik broj igrača i otpočetka sam se tako i pripremao. Oni na koje nisam računao, otišli su, poput Jana Lecjaksa, a svi koji su ostali imali su moje povjerenje, na sve sam računao i svi su imali priliku. Logika je jasna, ako ste igrači Dinama znači da imate kvalitetu, znači da ste dovoljno dobri da pobijedite neku utakmicu u HNL-u, a teren je jedino mjerilo. Slušao sam te godine kad sam došao u Dinamo primjedbe 'pazi, u rujnu uvijek slijedi pad forme' pa onda 'sad dolazi studeni, to će biti kriza', međutim, mi te jeseni nismo nijednom pali, nego smo odlično igrali i u Europi i u HNL-u. Taj način rotacija je bio vrlo bitna stavka, kao to što smo momčad i ja u tom procesu vrlo brzo kliknuli."

U ovom današnjem Dinamu kao da vlada, ili je donedavno vladala, potpuna suprotnost. Solidan, čak i dobar početak sezone, a onda problemi na svim razinama. Između ostalih i zbog rotacija?

"Kažem, nije lako biti trener Dinama i balansirati između toliko izazova, igrati toliko utakmica. Puno je sad ljudi u svlačionici i na klupi koji to nisu ranije prošli. Ali, i još je jedna činjenica. Te 2018. mi smo imali šest utakmica kvalifikacija, sezona nam je počela ranije, krenuli smo odlično protiv Hapoela pa Astane, onda je počeo HNL. Sjećate se one utakmice s Rudešom, gdje smo na samom kraju spašavali bod. Ali, imao sam tad podršku kluba, nitko taj remi nije tragično shvatio, a imali smo dosta utakmica da isprobavamo, rotiramo. Sad ih nije bilo, odmah nakon priprema Dinamo je krenuo s jakim utakmicama u HNL-u, tek onda u Europi, Kovačević i nije imao prilike rotirati igrače, nije bilo na početku sezone tih pretkola i toliki broj utakmica da bi ih sve mogao isprobati. Treba vremena da neke stvari dođu na svoje, nije to jednostavno."

Vratimo se malo na Betis. Dakle, bez obzira na sve, Dinamo u četvrtak ima šansu za povoljan rezultat?

"Samo treba vjerovati u pobjedu i izaći s takvim gardom na teren. Uvijek sam govorio igračima, prije svake utakmice, bez obzira protiv koga smo igrali, da idemo po pobjedu. I to sam uspio prenijeti i na njih, taj stav. Betis je odlična momčad, ali Dinamo mora u utakmicu krenuti s tim stavom, s vjerom u pobjedu. To je važan korak do uspjeha."

Inače, Bjelica je u Betisu kao igrač bio godinu i pol dana, nostalgično se sjeća tih dana.

"Betis je velik klub, s puno navijača, Sevilla idiličan grad, klima, hrana, sve je vrhunski. Uživao sam tamo i što više godine prolaze sve sam svjesniji da je odlazak iz Betisa bio moja najlošija odluka u životu. Sve više žalim zbog toga."

Što je bio razlog?

"Ha, ja sam iz Betisa otišao zbog - Jarnija! Nekako je ispalo da smo tada igrali istu poziciju, ja sam došao iz Albacetea kao lijevo krilo, a i on je tada igrao na tom mjestu, nije bio klasični bek. Bio je plan da on te godine ode iz Betisa, ja sam došao, ali on je ipak ostao. Tako se poklopilo. I nisam ja imao lošu sezonu, igrao sam 35 utakmica, ali njih 15-ak kao starter, a nije mi odgovaralo niti što sam dosta mijenjao pozicije. Htio sam više igrati i moja je odluka bila da odem u Las Palmas. Kažem, danas kad vraćam film baš mi je žao što sam tada otišao iz Betisa."

Inače, zanimljivo je da je pola godine nakon Bjelice iz Betisa, u madridski Real, otišao Jarni. Koji je potom došao u Las Palmas, baš kad se Bjelica vraćao u Osijek. No, i danas se Bjelice sjećaju u Sevilli, kao što i on pamti Sevillu.

"Znaju me zvati otamo, razgovarao sam i s medijima. Ma, o Betisu i Sevilli kao gradu sve najbolje, divan grad, sjajan klub."

Ne samo to, pričalo se i da je Bjelica u jednom trenutku bio kandidat za trenera Betisa. Koliko je istine bilo u tome?

"Je, nešto je bilo, navodno sam bio među tri, četiri kandidata, tako se pričalo. No, onda su izabrali Manuela Pellegrinija, odlučili su se za iskusnog trenera, koji je sad tamo već pet godina."

I koji je već jednom u Europi izgubio od Dinama, ispao u dvije utakmice Konferencijske lige. Sigurno će u Maksimiru imati i dodatan motiv, bez obzira koju će momčad poslati na travnjak.