Genijalci u sjeni sudačkih previda

A kada se dobro rastrčao i kada mu se čelo orosilo znojem, onda je na red došla prezentacija klase. Od primanja i čuvanja lopte pod kopačkom uslijed pritiska protivnika, preko stvaranja viška naglim ubrzanjem, do teledirigiranih dugih lopti, Bennacer je šarmirao Maksimir, a od njegovih se dodavanja Lasickasu i dalje vrti u glavi.

Naime, prije nego što je oformio sjevernoafričku vezu sa sunarodnjakom Mounsefom Bakrarom, naciljavši suigrača koji će matirati Rijeku za 1-0, Bennacer je testirao toplinsko navođeni projektil nekoliko minuta ranije, preko Lasickasa, koji nije izvukao nikakve pouke iz tog slučaja, da bi njegovu nonšalantnost iskoristio kod dodavanja za pogodak.

U drugom dijelu se, hvaljeni igrač, ugasio i više nije igrao u jednakom ritmu, ali njegova 45-minuta audicija za ponajboljeg defenzivnog veznjaka HNL-a, bila je za prste polizati.

Drugi dio pripao je drugom igraču, koji ove sezone igra van svake pameti. Arber Hoxha je talisman Marija Kovačevića, tip koji mu svojim individualnim potezima kupuje mir i drži glavu iznad vode. I trenutačno je, bez konkurencije, najpotentniji igrač Dinama.

Ušutkao je sve one kritike i posprdna podbadanja da je 'one-trick pony', igrač koji ima jednu te istu 'foru' i koja ga, ako mu ne prođe, ostavlja bez streljiva. Više si protivnički stoperi ne mogu dozvoliti luksuz da ga tjeraju ulijevo, misleći kako Albanac nema dribling u tu stranu, no očito kako je poradio i na tom segmentu igre, pa sada treneri moraju dobro mozgati kako će ga braniti.

Najčešće se odlučuju duplirati ga, ali u stvarnosti se nadaju kako ovaj neće imati svoj dan. I nije se nešto Hoxha naigrao u prvom poluvremenu. U drugom je to bila druga priča.

U trenucima kada je Rijeka nadirala, kada je drugi gol gostiju visio u zraku, ljevokrilni igrač Modrih odlučio je pitanje pobjednika. Villar mu je, u nedostatku boljih rješenja, gurnuo loptu podno istočne tribine, pritom i dovukao još jednog igrača na leđima i kao da mu je rekao „evo tebi, ja ne znam što bih s njom“. I dok su braniči Rijeke nezainteresirano gledali što će Hoxha napraviti, a situacija je djelovala uistinu bezazleno, ovaj je odapeo projektil, iznenadio Zlomislića i donio nevjerojatno veliku pobjedu Modrima. Za novi naklon tribina i apaurin za trenerove muke.

A najvrjedniji eksponat riječkog izloga, za kojeg ni navijači Rijeke nisu sigurni zbog čega je još uvijek u njihovoj svlačionici, ponovno je oduševio. Toni Fruk veće neko vrijeme pokazuje da je ponajbolji igrač HNL-a. Pokazao je to i u Maksimiru, kada je radio praktički što je htio. Okretao se s loptom i kada su mu tri igrača Dinama skakala po kičmi, driblao, proigravao i pucao. Fruk je igrač za velike stvari, ovog puta ga je samo pogodak dijelio od toga da zaokruži sjajnu predstavu u Zagrebu.

I velika je nepravda što je njegova igra ostala u sjeni sudačkih previda. O Hoxhinom potezu, o Bennacerovim loptama, o genijalnosti Tonija Fruka se, nažalost, najmanje priča. Nogometne majstorije, a kojih je stvarno bilo u subotu u Maksimiru, ostale su u drugom planu i to je još jedna porazna činjenica inače jako gledljivog derbija...