Bila bi to možda i najveća pobjeda u povijesti

Teško je izabrati najdražu. I najveću. U onim bremenitim ratnim godinama, na samom početku, teško je da je moglo biti veće i draže pojede od onih 2:0 u Valenciji protiv Španjolske. U prijateljskojj utakmici! Hranili smo se njome i letjeli na njenim krilima sve do one Italije, do 2:1 u Palermu. Ta je bila službena, natjecateljska, a Italija aktualni doprvak. Trajala je i ona na top listi najvećih pobjeda, sve do 3:0 s Danskom 1996. na Euru, a onda je to na dulji rok 'srušila' briljantna partija nad Njemačkom 1998. Tih 3:0 odzvonilo je jače i glasnije čak i od 2:1 s Nizozemcima u borbi za treće mjesto. Jer, taj trijumf nad Njemačkom vinuo je Hrvatsku visoko na nogometno nebo, natjerao narod na masovno ulično slavlje. A da ne govorimo što je to za malu Hrvatsku značilo tih godina u globalnom, društvenom smislu. Tu se is stvorio kult reprezentacije i traje otada, praktički, neprekidno.

Znam koliko je Dominiku bilo teško zbog sumnji, sad zaslužuje transfer! A pritiska više nema, idemo uživati!

OCJENE - Hrvatska: Puno neraspoloženih, Dalić kasnio s izmjenama, ali Livaković je bio briljantan!

Komentar: Zlatko Dalić će morati vući odlučne poteze za Brazil i osvježiti momčad!

Gvardiol: "Ne bih bio sretan da završimo SP u petak"

I, mogli bismo tako nabrajati sve velike pobjede u zadnjih 30-ak godina, potrajalo bi. Svaka je imala svoju vrijednost, neku uspomenu. One dvije protiv Engleske, u Maksimiru i posebno na Wemblyeju, kad smo Gordi Albion izbacili s Eura. Pa opet protiv Njemačke, na Euru 2008., kasnije protiv Španjolske, aktualnog europskog prvaka 2016., onda ono 'raštimavanje' Messijeve Argentine prije četiri i pol godine u Rusije.

Naravno, gledajući rezultat, nema veće pobjede od onog polufinala protiv Engleske, povratak iz ponora i minusa do velikog trijumfa i neviđene euforije, pobjeda je to koja je Hrvatsku mjesecima i godinama držala u transu, koja nam je, na neki način, okrenula živote, promijenila puno toga, pogotovo u nogometu. Pobijediti u polufinalu, ući u finale Svjetskog prvenstva, to je zasad ipak pobjeda svih pobjeda, jer to je rusko srebro ipak naš najveći uspjeh. U međuvremenu, u ove četiri godine skinuli smo i 'urok' Francuza, svladali svjetske prvake u Ligi nacija na njihovu terenu i sve je manje tih velikana kojima nikako ne možemo staviti soli na rep.

Ali, Brazil je jedan od njih. Uz Portugal, zapravo, zadnji. Iako, Brazil je veći, puno veći od Portugala. Brazil je najveći i tu nema razgovora. A ovaj Brazil, koji igra u Kataru, koji pobjeđuje u ritmu sambe, s osmijehom na licu i kojemu su svi odavno nadjenuli epitet najvećeg favorita turnira, ovaj Brazil bio bi strašan skalp. Pa, možda i najveći u povijesti. Veći i od Njemačke, Engleske, Italije, Španjolske ili Argentine.

Da, sve su te pobjede, svaka u svoje vrijeme imale širi kontekst i odjek od čistog nogometnog, ali u tom čistom, nogometnom smislu, trijumf nad ovakvim Brazilom bio bi možda i najveći u našoj povijesti. Jer, teško se sjetiti kad je itko protiv Hrvatske bio takav favorit kao Brazil u Kataru! Ovaj Brazil, protiv ove Hrvatske. Iako bismo tom pobjedom došli 'tek' do polufinala, u kojemu smo već dvaput bili, a jednom ga i namašili.

Pobjeda nad Brazilom, u svakom slučaju, zaokružila bi jedan bogat opus, to je još 'karika koja nedostaje'. Srušiti Brazil, momčad koju su mnogi već okitili zlatom, bilo bi to nešto veličanstveno, nogometno, sigurno najveće. Pa, idemo pokušati, sve velike pobjede bile su velike baš zato što su nam davali male šanse!