
Balić za Germanijak: "Da je na vrijeme smijenjen Gattuso, Hajduk bi imao šansu, a Garcia će imati puno bolji start od njega"
Vrijeme Čitanja: 8min | sri. 04.06.25. | 08:00
Legendarni vratar Hajduka u razgovoru za Germanijak napravio je presjek sezone HNL-a. Jasno, fokus je bio Hajduk, ali spomenuli smo se i prošlosti i budućnosti Vukovara kao i toga što bi, po Baliću, bila najveća nepravda domaćeg nogometa ove sezone, da je do nje došlo
Neočekivana borba za naslov prvaka do posljednjeg kola u kojoj je, možda još manje očekivano, bio uz Dinamo i Rijeku i Hajduk i nakon njenog kraja ne prestaje izazivati pitanja, rasprave i prijedloge. Kakva je bila, kakva li će biti iduća i kakve je kvalitete - ona, njeni klubovi, njihovo vodstvo i, jasno, igrači. Dva velika talijanska imena nisu dugo izdržala, naslov je kraj njih uzeo 'domaći', mladi trener Đalović u svom prvom samostalnom poslu. Na kraju je i dosadašnjeg prvaka spašavalo domaće ime i vojnik kluba Sandro Perković, a sada će ga i drugo, svima drago ime Marija Kovačevića, naslijediti na toj, jednoj od najzahtjevnijih klupa hrvatskog nogometa. No, u svim promjenama koje je sezona dala, ostala je jedna konstanta - Hajduk bez naslova.
Tako blizu, a tako daleko, reklo bi se....
"Cijela sezona Hajduka bila je vrlo dinamička. Stigao je Gennaro Gattuso. Imali smo sportskog direktora (Nikola Kalinić, op.a.) koji je uspio dovesti tako veliko ime, ne samo njega, već uz njega i Ivana Rakitića. Negativno je u tom dijelu sigurno bio odlazak Ivana Perišića iz kluba, žao mi je što se to dogodilo. Ali opet se stvorila ta ideja i očekivanje da će Hajduk ostati u borbi za prvaka do kraja, što se na kraju i dogodilo, ali! Da je tu kvalitetan klub, on bi već odavno prije bio na plus 10 bodova, a ovako je naslov uzeo onaj manje loš. Da je Hajduk dobio Dinamo u Splitu, imao je Rijeku kod kuće, mogao je tu riješiti prvenstvo. No, Gattuso nije našao recept, a nije bilo niti drugog hrabrog poteza", govori nam Vladimir Balić, legendarni vratar splitskih Bilih.
Na koji hrabri potez mislite?
"Nije se naučilo iz povijesti, to stalno ponavljam. Recimo, Baka Slišković je smijenjen pet kola prije kraja i nakon toga je osvojen naslov. Ovi koji su sada u klubu nisu ništa naučili. Ponekad je potreban taj hrabri potez, bio on otkaz treneru koji više nema ideja ili karantena na Braču. Prije bi Hajduk, u sezonama u kojima je išao po titulu, već možda ponedjeljak, utorak prije bitne utakmice bio u izolaciji na Braču da se igrače makne iz Splita, da ih se ne 'navlači' jer je to nemoguće spriječiti u našem gradu. Ukloniti momčad iz Splita pred najbitniju utakmicu sezone, koja je bila derbi s Dinamom na Poljudu, bilo je apsolutno nužno i smatram da je to jedna od najvećih pogrešaka organizacijskih ove sezone."
Čini se kao da Gattusu dijelom zamjerate ne uzimanje naslova, ali ne potpuno?
"Hajduk bi imao šansu da se na vrijeme smijenilo Gattusa, to je moje mišljenje. Međutim, u Hajduku je trebao netko jake ruke kada je Gattuso dolazio. Da se okrenemo našim trenerima to bi mogao biti Luka Bonačić, a od stranaca upravo Gattuso. Nakon svih priča o nedisciplini, očekivalo se da uvede disciplinu i profesionalizam i tu je on doista napravio velik iskorak, uveo opći profesionalizam, ali onda je i on trebao pomoć, nešto više u stvaranju igre kakvu Hajduk treba. Trebao mu je bolji prijelazni rok, dovesti mu brza krila koja će hraniti loptama Livaju, dovesti Radoševića koji je u Istri na zadnjeg veznog... Iznimno cijenim, volim i poštujem Gennara Gattusa, ali dio svoje odgovornosti mora prihvatiti. Nije uspio pronaći model igre, a to je javno priznao i sam i već to je velika stvar."
Javna je tajna da će mu nasljednik biti Gonzalo Garcia. Odbrojavaju se dani, praktički sati do njegova ustoličenja na Poljudu.
"Garcia će imati puno bolji početak nego što ga je imao Gattuso upravo zato što je uvedena ta disciplina u klubu. Ali to je bazična disciplina, to je nešto o čemu mi ne bismo uopće trebali pričati. E sada, da bi Hajduk igrao nogomet kakav Garcia voli, on treba brze, odnosno, brže igrače u vezi, okomitije, da povuku tranziciju, uz Rakitića da daju tu dimenziju brzine."
Spomenuli ste Rakitića u momčadi za iduću sezonu. Jeste li nam potvrdili time njegov ostanak?
"Ne, sve ovisi tko će upravljati brodom. Isto ostaje isto, ako ponavljamo stalno ono što smo do sada radili, teško je očekivati promjenu. Bilo bi dobnro da se ima na što nadograditi, ali ja ne vidim na što bi se ovdje moglo nadograditi. Hajduk se treba strukturalno iz temelja promijeniti! Da napokon u Hajduku rade ljudi kojima nije teško što tu rade, netko tko je prošao taj klub, tu povijest, tko ga je stvarao, proživljavao. Ovako, može i Alija Sirotanović biti među onima koji odlučuju. Ljudi koji su trenutno u klubu nekada su skupljali sličice ovih koji nažalost u njemu nisu i to je njihov, do sada, najbliži kontakt s klubom."
Biste li onda, nastavno na to, voljeli vidjeit Slavena Bilića u klubu. Govori se o tome da on neće pristati na to, ali kad bi...
"Moja najveća želja je da se 'dite vrati materi'. Veličina Hajduka trenutno je samo u dvije stvari: u broju navijača, koji iskazuje fanatičnu zaluđenost ovim klubom i u njegovoj povijesti. A tu povijest su stvarali određeni ljudi i dokazali vrijednost Hajduka. Ti ljudi nedostaju. Tako da, što se tiče Bilića, moja velika želja bi bila da on dođe u klub, ali bojim se da je to jako upitno."
Dinamovci su svoju legendu, Zvonimira Bobana, uspjeli vratiti.
"Jesu, ali bojim se da će i to trajati dok bude bio svojim potezima u skladu s onim što se od njega očekuje kada su u pitanju ljudi u klubu oko njega. Kada to ne bude tako, mislim da on neće dati na svoje ime, da se neće klanjati, a da bi to onda moglo značiti i njegov odlazak iz kluba."
Dobro, posljednje pitanje vezano za Hajduk neka bude ono što hajdukovcima često stisne prsa - Marko Livaja je na odlasku, a naslov prvaka i dalje nije osvojio, uz svu perfekciju koju pokazuje na travnjaku, sve pohvale i statističke podatke.
"Livaja bi zasigurno okrunio karijeru da je uspio s Hajdukom doći do naslova prvaka. Bila bi to nagrada za to što je nosio Hajduk cijelo ovo vrijeme. Ali opet se vraćamo na vodstvo... U jesen, u prijelaznom roku, trebao je sporski direktor bolje obaviti posao, vidjeti bolje potrebe kluba, a bolje od ovoga bi ih vidio i Ray Charles. Možda su i dovedesni neki igrači koji su kvalietni, ali nisu napravili prevagu."
S obzirom na prikazanu igru i boljke u igračkom kadru, praktički solo nastupe Marka Livaje, Hajduk je i više nego dugo izdržao u bitci za naslov. Međutim, na kraju se, priznat ćemo, fokus ipak okrenuo na utakmice Dinama i Rijeke. Kako ste vidjeli taj 'duo'?
"Nadmetala su se dva loša s jednim još lošijim. Najavio sam već u drugom mjesecu da je Cannavaro bivši u Dinamu, samo mu još nitko nije rekao, kasnije je Perković uspio pogurati nešto, ali mislim da bi bila tragedija nogometa da je možda i najlošiji među takmacima završio kao prvak, a to je bio Dinamo. Kao i Hajduk. Što se Rijeke tiče, ona je imala svoje uspone i padove ove sezone, ali je imala i jednu vertikalu, a ona se zove Darko Raić-Sudar. Držao je sve, posložio igrače koji su dovoljno kvalitetni. Mišković je tu, ali na kraju je odgovornost najveća na onome tko je operativac, a to je u Rijeci Raić-Sudar. On je taj koji je u svlačionici, koji živi s momčadi, razgovara s trenerom, vidi potrebe. Mišković možda analizira slova i brojke i pokazalo se da je u tome odličan, ali je Darko Raić Sudar u svome poslu velemajstor."
Ne možemo ne dati zasluge i Radomiru Đaloviću na obavljenom poslu.
"Đalović je dijete Rijeke, ona mu je dala sve i on je svojom energijom izvukao tu cijelu momčad. To ne može nitko tko nije prošao taj klub. To je kao i u Hajduku. Onaj tko ga nije živio, ne može imati taj osjećaj, ne može se toliko povezati kao što to može eto Đalović s Rijekom ili netko tko je prošao sve s Hajdukom."
Dao je HNL i zanimljive bitke za četvrto mjesto i Europu.
"I tu je isti princip. Trener Varaždina je također tamo igraio, ima tu ljubav prema tom klubu, sastavili su momčad koja je izbalansirana za potrebe onoga što Varaždin želi."
Vinuli su se Varaždinci u zrak, ali je zato Osijek ostao bez tog 'svog' četvrtog mjesta.
"Osijek je bauljao cijele godine. Uspio se spasiti na kraju, ali za napraviti korak više i oni moraju 'vratiti dite materi'. Okrenuti se ljudima koji su gradili taj klub, koji su s njim rasli, Osječanima i tada će se klub opet vratiti svojim ambicijama za Europu i vrh tablice."
A na Dinamovu klupu će čarobnjak iz Slaven Belupa - Mario Kovačević - koji je Koprivničane doveo do finala Kupa.
"Prema Kovačeviću imam izrazito poštovanje, iznimno je drag čovjek i želim mu da bude uspješno na drugom mjestu s Dinamom!", nasmijao se Balić nadajući se da će dočekati još neki Hajdukov naslov prvaka.
Da nisu dramatične teme u fokusu, dotaknuli smo se jasno i Vukovara 1991. Balić je stasao u Nuštru, dobro zna kako je probiti se iz malene Slavonije do velike pozornice, ali realan je i svjestan svega što čeka Vukovarce u izazovu zvanom HNL.
"Svima nama, nogometnim ljubiteljima, je drago što je Vukovar ušao u HNL. U drugom rangu je bio dovoljno dobar i uspješan da dođe do najvišeg razreda i ono što sad ne bih volio vidjeti je da mu se dogodi sudbina nekih drugih klubova koji su ušli u ligu i onda iste sezone ispali. Da se to ne bi dogodilo, morat će vodstvo kluba jako kvalitetno prionuti poslu i raditi na dopuni igrača koji će omogućiti Vukovaru stabilnost u igrama u HNL-u kako bi bili čvrsti u toj bitci za ostanak."
A prije 25 godna, upravo ste vi bili dio te generacije koja je prvi puta dovela kremu hrvatskog nogometa u Grad na Dunavu.
"Naravno da je jako emotivno sada se prisjetiti toga. Mi smo tada, što se igračkog kadra tiče, bili doista relativno stabilni, kvalitetni. S Dinamom, jakim Dinamom koji je imao Prosinečkog, Ladića i slične odigrali smo egal. Dobro smo se borili, međutim, kako je sezona odmicala, a posebno pred njen kraj, Vukovar je zapao u egzistencijalne probleme. Imali smo solidne ugovore, tada i vizionara Mirka Matozena koji je bio glavni financijer cijele priče, a sve se krenulo raspadati kada su se pojavili problemi upravo među njima koji su davali novac. Tako je i ta priča onda završila. Žao mi je što nisam mogao biti na utakmici protiv Opatije u Vukovaru, ali spriječile su me obaveze, no pratio sam preko televizije i naravno da je bilo lijepo vidjeti to i opet proživjeti neke uspomene. To su lijepi trenuci, mislim da je ljudima puno značilo što smo tada izborili ulazak u prvu ligu, a vjerujem da im znači i sada. To zaslužuje i Vukovar, a zaslužuje i cijelo to podneblje", pohvalio je svoje Slavonce naturalizirani Splićanin.