Angelito se u suzama i s pogotkom u 90+6. oprostio od Atletica
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 19.05.25. | 10:26
Poznato je i gdje nastavlja karijeru
Kad su prije dvije do tri godine ponajbolji nogometaši svijeta vagali ponude iz Saudijske Arabije, mnoge je sigurno zanimalo hoće li ih nogometni svijet zaboraviti kada svoje talente odnesu na Bliski istok. Naravno, oni koji su htjeli da se transferi dogode, uvjeravali su da to neće biti slučaj, iako su se CR7 i ostatak društva na primjerima brojnih drugih igrača, naročito onih koji su nekoć davno svoju sreću pronašli u Kini, mogli uvjeriti da Europljane ne zanima ništa osim onog što se igra na njihovom kontinentu. Baš kao što, primjera radi, Amerikance ne zanima kakva se košarka igra u Europi. NBA i College. I tu priča završava.
Velika većina igrača koji su blizu (ili su već prešli) 30, a svoj nogometni put planiraju nastaviti izvan starog kontinenta, znaju da su najbolje nogometne godine iza njih. I da će uskoro pasti u zaborav. Možda zvuči ružno, ali istina je često takva.
Uostalom, najbolji primjer je André-Pierre Gignac, sjajni napadač koji je bio standardan prvotimac Les Bleusa, koji je u reprezentaciji nosio desetku, koji je u Ligue 1 zabio više od 100 pogodaka i koji je u jednoj prilično ludoj sredini kao što je Marseille pronašo način kako da uvijek urazumi svoje navijače. No, sa samo 30 godina, puno prije nego što je to postalo uobičajeno, Francuz je otišao u Meksiko. Što su neki odmah označili igračkom mirovinom.
Ali, ne i Gignac.
U dresu Tigresa, kluba čije boje brani i danas, u 10 je godina postigao 219 pogodaka, osvojio 11 trofeja, postao apsolutna legenda nogometa u Meksiku. Nitko prije njega nije napravio isto što i on, a legitimno je sumnjati da će više itko nakon njega to ponoviti. Jer, oni koji 'vrijede' ne ostaju u Meksiku 10 godina, dok s druge strane, ako baš želiš neku egzotiku te novce, primarno gledaš destinacije kao što su Saudijska Arabija ili MLS.
No, Angelino Correa očito je netko kome se svidjela priča stasitog francuskog napadača. Pa je tako on, s 30 na leđima, koliko je imao i Gignac kad je 2015. prešao u Tigres, odlučio svoje talente nakon 10 godina u Atleticu preseliti u Monterrey i Tigres UANL.
Ove nedjelje Atletico je odigrao svoju posljednju ovosezonsku utakmicu na prekrasnom Metropolitanu. U goste im je stigao neugodni Betis koji je ove sezone igrao itekako dopadljiv nogomet, ali sjajni Julian Alvarez je s dva pogotka i asistencijom odveo Rojiblancose do 4-1 pobjede. Iako je tada pitanje pobjednika bilo riješeno, u 90+6. minuti se 'namjestilo' da večer postane još emotivnija. Alvarez se izvukao poludesno, prihvatio jedno dubinsko dodavanje pa onda na isti način proigrao Correu koji nije baš bio u stopostotnoj prilici. No, pomogao je malo i Adrian svojim izletom u nepoznato, a nakon što ga je Angelino zaobišao, nekako je uspio loptu ubaciti u mrežu iako je na gol-liniji Natan pokušao zaustaviti njegov pokušaj. Nije Brazilac u tome uspio, Angelino je zabii osmi put ove sezone, a iako je prvotno njegovo lice krasio osmjeh od uha do uha, svega minutu kasnije, kada je glavni arbitar označio kraj utakmice, Angelino se slomio od emocija pa zaplakao.
Oprostio se tako omaleni Argentinac rodom iz Rosarija od Atletica, oprostio se od kluba s kojim je bio prvak Španjolske, s kojim je osvojio Europsku ligu, europski Superkup, čiji je član bio kad je s Gaučosima osvojio prvu Copa Americu, a onda i Svjetsko prvenstvo. Oprostio se omaleni Argentinac od 'svojeg' Atletica, mahnuo publici, obrisao suze pa teškog koraka otišao u svlačionicu, ispraznio ormarić pa još jednom rekao svima 'gracias por todo'.
Meksiko? Realno gledajući, na Correu će većina brzo zaboraviti. No, Argentinac je bio heroj kad je morao, zabio je kad je bilo potrebno, asisitrao kad se to od njega očekivalo, osvojio i više nego što je trebao. U nogometu, baš kao životu, sve prođe. Od dobrog uvijek dođe bolji, od lijepog ljepši, od bogatog bogatiji. Desetka Atletica uskoro će imati novog vlasnika, ali Correu će oni najiskreniji navijači ipak još dugo nositi u srcu. Jer, bio je njihov. Ne najbolji, na najveći, ne najdominatniji i najtaletniraniji. Ali, njihov. A Atletico je takve uvijek najviše cijenio... (I.A.S.)
.jpg.webp)
