I. SučićĐalović mora biti Ćiro, a Kovačevićeva priprema iz pozicije budućeg trenera Dinama mogla bi se pokazati ključnom
Vrijeme Čitanja: 5min | sub. 24.05.25. | 08:05
Slaven će već ovog vikenda ići punom parom prema riječkom zaljevu, premda se to čini dosta nelogičnim. Ali, kapetan je dao svoju zapovijed i posada ga mora slušati...
Čuli ste onu Ćirinu da je 2-0 najopasniji rezultat. Za one manje upućene, njegova je teorija bila, premda ostavljamo mogućnost i da je to od nekoga pokupio pa onda zbog efektnosti sebi prisvojio, da ako protivnik zabije za 2-1, drugi pogodak 'pada sam'. Ćiro, čovjek koji beskrajno nedostaje i danas, bi sigurno dao jedan potpuno drugačiji osvrt na ovu 'ludu' HNL sezonu. I netko je tko bi, iako veliki navijač Dinama, svakog Riječanina mogao uvjeriti da on najviše želi naslov Rijeke, a Splićanina da je došlo 'vrime' za Hajduk.
Ćiro je bio igrač Rijeke od '59. do '63., a zanimljivo je kako je baš on kao trener odveo Rijeku do njenog jedinog europskog proljeća kad je momčad s Kvarnera davne 1980. godine zaustavio moćni Juventus. Dvije godine kasnije ostvario je svoj najveći uspjeh u klupskoj karijeri kad je s Dinamom osvojio naslov prvaka Jugoslavije, a iako su sada već skoro dvije i pol godine otkako je napustio ovaj svijet, podno Učke će ga se mnogi rado sjetiti. Uostalom, upravo je on rekao kako život na Kvarneru nema cijenu te da je to najveća privilegija na svijetu. Na prvu, odmahnuli bismo rukom, rekli da je to tipični Ćiro, ali kad se sjetimo koliko je volio Oštro i Kraljevicu, možda je ta njegova izjava ipak bila 'iz srca'.
Foto: HNK RijekaNego, odakle sad Ćiro? I kakve on sad točno veze ima s Rijekom, Slavenom, zadnjim kolom HNL-a, trobojem za naslov prvaka? Pa, i ima, i nema. No, da je Ćiro tu i da kojim slučajem može voditi jednu od ove tri momčadi, nekako imamo osjećaj da bi baš ta momčad na kraju bila prvak. Jer, sada više ne pobjeđuje najbolji, sada nema teoretiziranja o tome tko je više zaslužio naslov, tko je u većem dijelu sezone ostavio bolji dojam, tko je igrao atraktivnije, tko je zabio više... Sada je samo bitno tko će pobijediti. I tko će ostati zapamćen kao pobjednik.
Radomir Đalović, koji se nekoć Ćiri obraćao sa 'Šefe', sada mora napraviti sa svojim igračima ono što je Ćiro onomad najbolje radio sa svojim. Mora ih galvanizirati, od stotine pojedinaca napraviti jednu grupu, grupu kojoj je ime HNK, prezime Rijeka, a zanimanje pobjeda. I koja će s takvim stavom moraju istrčati pred rujevičke tribine za koje se očekuje da će sat vremena prije utakmice biti 'dupkom pune'. Neće ova nedjelja na Kvarneru biti obična, neće to biti samo još jedan standardan dan u uredu, neće se ovoj utakmici moći pristupiti kao i svakoj drugoj jer i ona 'nosi samo tri boda'. Teorije, kakve smo posebno često znali slušati prošle sezone, da je svaka utakmica ista, su potpuno promašene. I ako se s takvim stavom Riječani pripreme za utakmicu protiv Slavena, moglo bi im se dogoditi i da ovu sezonu okončaju na isti način kao prošlu.
Nešto više od 24 sata prije Rijekine utakmice desetljeća, podno Učke se najviše propitkuje odluka Marija Kovačevića da protiv Rijeke na teren izvede najjaču momčad. Protiv Dinama je odmarao više od polovice prvotimaca, dok protiv Rijeke ide 'pun gas'. Ha, dobro... Zapravo, ništa drugo Riječani nisu ni očekivali, znali su da će se pronaći način da se sve to 'opravda', ali isto tako na Kvarneru nitko nije 'blesav', znaju ljudi spojiti dva i dva pa je tako prilično jasno svima da Kovačević u ovom konkretnom slučaju prvo razmišlja o sebi i budućem angažmanu u Dinamu, a tek onda o Slaven Belupu i tome da bi za njegovu trenutačnu momčad možda ipak bilo malo pragmatičnije i pametnije da 'turbo' sačuvaju za Kup. Ne tako davno je Kovačević isticao kako postoji razlika između toga da si hrabar i da si glup, a iako Slaven nikada u povijesti nije imao bolju priliku da dođe do prvog trofeja u klupskoj povijesti, Farmaceuti su se, izgleda, odlučili odigrati sve karte već u utakmici koja bi za njih trebala biti ‘bonus’. Isto kao što je to druga utakmica finala Kupa za Riječane. Jer, ostanimo na sekundu još na prvenstvu. Ako, primjera radi, Slaven protiv Rijeke odigra neriješeno, a Dinamo pobijedi Varaždin, to bi opet zbog boljeg međusobnog ogleda Varaždin išao u Europu. Ako, naravno, sve to ne iskoristi Istra 1961 pa ih s pobjedom sve prestigne. Iako u ovo kolo ulaze s dva boda manje od Varaždina te bodom manje od Slavena, realno gledajući su upravo Zeleno-žuti favoriti da osvoje četvrto mjesto. Jer, Osijek će sezonu završiti na sedmom mjestu, njima je posljednje kolo HNL-a ‘revijalka’, dok bi Slaven, s odlukom da ‘svim snagama’ napadne Rijeku, u slučaju eventualnog posrtaja, mogao ispasti najveći gubitnik ove sezone. Ali, o tom potom, tek ćemo vidjeti što će točno Kovačević ‘iskemijati...
.jpg.webp.webp)
Kovačević, koji je neosporno ‘good guy’ hrvatskog nogometa i jedna pozitivna ličnost s prvoligaških travnjaka, bi lako mogao upasti u zamku zbog koje mu se može dogoditi da na kraju sezone - i to sezone u kojoj je napravio nevjerojatno mnogo dobrih stvari za Slaven - ispadne najveći gubitnik. I to jer već sad razmišlja kao trener Dinama, a ne kao trener Slavena. S druge strane, Riječanima ništa, ali baš ništa ne mijenja najjači Slaven, kombinirani Slaven, umorni Slaven, ‘nabrijani’ Slaven. Čak da se napravi kombinirana momčad najboljih Farmaceuta unazad tri sezone – Rijeka bi u ovoj utakmici morala slaviti. Finale Kupa za njih ‘ne postoji’. I samo se s takvim pristupom mogu na kraju okruniti dvostrukim naslovom prvaka.
Rekao je Đalović kako situacija s ozljedama nije idealna, da dvojica igrača imaju manjih problema, ali... Svi sve znaju, ovakve utakmice se ne igraju, ovakve utakmice se pobjeđuju. A onda, ako će ih trebati odvesti do Korza, Armada će to napraviti na svojim leđima. Još se sitno broji, nervoza raste, a neizvjesnost nikada nije bila veća. No, Rijeka ovisi o sebi, a to je u ovakvoj situaciji i u ovom trenutku – jedino što im treba. Ako si, naravno, pobjednik. Ako nisi, onda je, dakako, sve svejedno...
.jpg.webp)
